Počela sam izlaziti s 14 godina, prvo do 22h, pa do 23 h, pa do ponoći...Iza 16. godine ostajala sam do 2,3...No uvijek sam imala tu neku granicu. Nikad nisam uspjela mami objasniti sav apsurd tih odredbi - naime, puuuuuuuuno je opasnije vraćati se doma u 2 ujutro, nego u 5!
Na faksu sam počela izlaziti cijelu noć i nikad se nisam vraćala doma prije jutra - fino dođeš natrag kad tramvaji opet normalno voze i već su polupuni.

Btw, ja sam s 24 prestala izlaziti. Iživila sam se. Moje nekadašnje prijateljice koje su imale zabranu izlazaka (ili su s 18 imale policijski sat i dolazile doma kad je zabava tek počinjala) sve su redom u kasnijim godinama "pukle" i sad u tridesetima otkrivaju marihuanu, prva pijanstva i ruženje...

Ne, hvala. Sve u svoje vrijeme. Kad ćeš biti lud i razuzdan nego u pubertetu... Ne namjeravam Kaleba tlačiti oko izlazaka, kao što ga ne namjeravam tlačiti prosjekom ocjena.

Što se tiče nečijeg komentara oko propale nedjelje - a zašto bi tinejdžer bio budan u nedjelju u jutro, da ode na misu? Kakvo zlo leži u dugom spavanju? Ja i dan danas nedjeljom volim otčoriti do podneva.