ja sam tu negdje u filmu lutonjice, lune rocco i branke1...
moram priznati da sam cak malo i sokirana strogoscu nekih drugih... ali u potpunosti razumijem njihove strahove...

ono sto je felix negdje napisala je iz 'mita o adolescenciji' od searsa,mislim i ima na portalu...

i mislim da za vece strahove nema razloga dok je baza cvrsta tj. stalno se radi na sto kvalitetnijem odnosu s djecom (bolje reci mladim ljudima koji ce zauvijek ostati nasa djeca)...