Zbilja je sve već rečeno, čak se i svi nalazimo na nekim bitnim točkama, ali meni ipak ostaju neka ključna pitanja. Npr. zašto bi tinejđeri morali tražiti sebe na mjestima gdje su okruženi extasyjem, alkoholom i usputnim seksom? Ako već idu tamo zašto bi se morali iznurivati do jutra, a ne do nekog kompromisnog vremena? (Nije opasno ići doma u 2, ako netko dođe po tebe.) Zašto gledati na tinejđersko razdoblje kao na vrijeme za iživljavanje, pa da s 24 godine budeš sit svega? Je li bolje i sigurnije da netko proba prvi put marihuanu s 14 ili s 30 godina? Je li pitanje o nedjeljnoj misi samo retoričko pitanje koje podrazumijeva niječni odgovor?

Ja ne namjeravam svom sinu zabranjivati da izlazi, ali namjeravam to ograničiti i nadzirati, s povjerenjem, ali i s autoritetom. Neka se zabavi, ali neka bude tu mjesta i za druge stvari koje su za njegovu budućnost, osobu, život, što god hoćeš mnogo važnije od ubrzanog "sazrijevanja" na okupljalištima koja ne služe ničemu osim izbacivanju energije.