Inquirer prvotno napisa
pa da. kad se uspostavi kvalitetna komunikacija sa djecom uopce nije problem ici na povjerenje. Ali i prije tog pubertetskog i adolescentskog razdoblja zivota dijete vec dobije vecinu informacija o tome sto ga ceka i na to razdoblje treba utjecati i usmjeravati.
Npr. ja sam do kraja osnovne skole vec prosao niz slobodnih aktivnosti od folklora, saha, kosarke, rukometa, streljastva, razna natjecanja iz matematike i fizike i sta ja znam sta sve ne i sve je to izgradilo neke zivotne navike i utjecalo na moje ponasanje i kasnije.
Znaci imate dijete koje se vec susrelo sa odredjenim odgovornostima i zna da ako u subotu dodje npr. u 5 doma, a u nedjelju ima utakmicu da igrati bas i ne moze.
Kad na to dodate kvalitetnu komunikaciju s roditeljima, a pri tom mislim na otvoreni razgovor o svim temama i problemima onda odnos povjerenja nije tesko uspostaviti.