Nekako mi ne stoji objašnjenje da bi uniforme riješile problem diskriminacije u klupama, ovo za neprimjereno oblačenje već mi ime nekog smisla.

U članku iz Večernjeg lista piše da se u toj jednoj privatnoj školi uniforma za dječake sastoji od hlača, prsluka i sakoa za dječake. Malo mi je taj sako bez veze, ne znam za druge ali meni sako uopće nije udoban odjevni predmet, ne mogu si svoje dečke niti zamisliti u sakou u školi.

Iako bi mi uniforme riješile problem previše pranja i peglanja koji imam, ne znam nekako si mislim a što ako se djetetu ta uniforma ne sviđa, pohađanje škole je samo po sebi prestresno pa im još nametati odjeću u kojoj se ne osjećaju dobro, nisam baš oduševljena idejom.

A da će uniforme riješiti problem da - citiram "djeca siromašnih roditelja i skromnog statusa", (šta god ovo skromnog statusa značilo), ne budu odbačena, osamljena i marginalizirana, ne vjerujem da će uniforme riješiti taj problem, voljela bih kada bi bilo tako ali mislim da je problem ipak puno dublji. Jednostavno živimo u društvu opsjednutom materijalnim i mislim da uniforme neće kamuflirati ničije materijalno siromaštvo. Mislim da bi se prije tih uniformi trebalo poraditi na tome da se djeci usađuju prave životne vrijednosti - i u školi i kod kuće. Ta današnja opsjednutost materijalnim je jednostavno otišla predaleko, takav je moj dojam.