Moja Ema Helena...ima trenutaka kad je toliko mila, nježna i slatka da mi je srce veliko ko kuća!

Priča prva:
Ovaj tjedan liječimo bronhitis, danas predvečer temperatura joj je počela rasti i legla je pored mene na krevet.
MM joj veli: "Kaj si se tak stisnula uz mamu?"
Ema: "Pa kad je jaaaaako volim!"

Priča druga:
Neki dan kod dede i bake njihova mačka stane pred vrata od sobe i gura vrata šapicom (hoće se malo prilegnuti na miru). Nitko ne trza. Onda počne mijaukati. Nitko ne trza.
Ode Ema k njoj, pogladi je zaštitnički po glavi i veli: "Ne plači, ja ću ti pomoći." I naravno otvori joj vrata.

Priča treća:
Legnemo nas dvoje u krevet, ugasimo svjetlo i nakon par minuta mira i tišine ona se digne na koljena, polizne me po licu i provali: "To te ja poliznem od sreće."

Kaj da velim, obožavam ju!