flopica prvotno napisa
Moje mišljenje je da se za drugo (treće, četvrto je lakše jer se sve to prošlo) treba jako dobro pripremiti mentalno. I starije dijete isto. treba uložiti jako puno truda u početku jer sve se kasnije isplati. često puta stvarno nije lako, treba ići kontra sebe i svojih snaga ali treba se natjerati biti fer i biti brižan prema svima jednako.
evo s ovim se posebno slažem i vjerujem da znaš o čemu govoriš jer ih imaš četvero. ja čekam drugo i večeras sam imala jedan zamorni razgovor ako se to tako može nazvati sa svojim 8. god. djetetom. po prvi put je iskazala ljubomoru što će beba doći, od euforije i ljubljenja stomaka i nestrpljivog iščekivanja dođosmo na to. tješim se da dobro da bar priča o tome, da zapravo dijeli svoj strah kako će to sad izgledati kad nećemo biti nas troje, uigrani tim...
pokušavam biti nježna i strpljiva i uvjeravam da je nitko neće prestati voljeti i da ćemo samo biti bogatji i da će nas u autu biti četvero i za stolom i malo se šalim,malo ozbiljno ali ona odbija povjerovati da mama i tata mogu voljeti puno djece odjednom.
možda je to još neki pokušaj bebanja, traženja potvrde da će nam biti bitna kao i dosad, ali mene je baš to trznulo
nekako nisam očekivala toliku dramu, pitam se jesam propustila što bitno napraviti?
od početka trudnoće kojoj se radovala beskrajno ja stalno nju uključujem u priču, dodjeljujem joj ulogu buduće velike sestre
sad me je strah da nisam nešto uhebala, ma znam da vjerojatno neće biti jednostavno i da ćemo svi doživjeti veliku promjenu i prilagodbu
ali dosad sam nekako cool tome pristupala, s mišlju da je sve to dio života i življenja, da ćemo se snalaziti u hodu
i dalje tako mislim, ali ovo je prvi konkretni problem, a dijete se još nije ni rodilo
valjda me preplašilo kako to fakat može izgledati, naznaka tog scenarija...