Kako se osjećate (ili ste se osjećale) pred drugi porod?

[V&NMama]

Prije 2,5 godine postala sam po prvi put mama mojem malom zlatu, a sada bi za koji tjedan trebalo nam stići drugo maleno.. Koliko se veselim, toliko se i pitam i malo me strah dal ću moći voljeti to novo dijete kao ovo prvo, koje volim najviše na svijetu? Kako će dolazak prinove utjecati na naš odnos, koji je od samog početka jako blizak i lijep, nikada se još nismo razdvojili niti na jedan dan od kad se rodio, svaki dan smo po cijele dane zajedno, igramo se, šetamo, uživamo. I ne mogu zamisliti osjećaj da sam ja u rodilištu s drugom bebom, a moje maleno doma bez mene, nekako me rastužuje ..
Kako se vi osjećate? Kako ste se osjećale mame koje ste već prošle rođenje drugog djeteta i sve što ono donosi?

[lola3]

Nas dvije imamo sličnu situaciju tj. razmak među djecom, iako ja sam bila nekad razdvojena od svoje curice, istina dva -tri vikenda možda... toliko me ta bolnica ne brine, ali svakako ono poslije malo. sad me kćer može imati kad god hoće i čisto tehnički znam da je nemoguće držati dvoje u rukama npr. Ili npr. ujutro se starija hoće maziti kad se probudi, a mlađe taman treba sisati. Koliko je vama sa sličnom razlikom u godinama među djecom trebalo da se skroz prilagodite tj. koliko je starijem djetetu trebalo?

[flopica]

moje prvo dijete je starije pa samim tim nemam briga oko ostanka u bolnici, imam osjećaj da će ona i tata joj imati tulum dok me nema
vjerojatano će se jesti lazanje i pizza, igrati igrice, ako se preskoči koje pranje zubića isto neće biti problema
no pošto će kratko trajati ne želim im kvariti veselje

ja na to gledam, dakle na odlazak u bolnicu i nužno odvajanje kao dio života i nešto što svi ljude prođu i prežive pa ćemo i mi
ako imate bake i djede u blizini, nadam se da možeš računati i na njih, bitno je da mama bude mirna što se tiče organizacije tih dana

velim, meni nije toliko strašno jer mi je dijete veće i samostalno ali pokušaj to malo racionalizirati
što se pak tiče ideje kako će sve skupa funkcionirati, što reći
nemam prevelikih očekivanna, profunkcionirat će, ako ne odmah s vremenom hoće
to su velike promjene u životima svih ali su sasvim normalne
tako da sam najviše orijentirana sad trenutno na to da imamo zalihe hrane da se minimalno angažiram oko toga kad dođe beba
da dojenje dobro krene, da najprije porod dobro prođe
a to kako će ikad će i hoće li starije biti ljuto ili ljubomorno, što se nadam da neće a i da hoće, rješavat ćemo u hodu
inače sam shvatila da se ne može sve unaprijed isplanirati i da mi je lakše kad se prilagođavam u hodu
kao što rekoh, i drugi su se učili kako i što pa ćemo valjda i mi, samo još s jednim novim članom

[Beti3]

Ne znam smijem li napisati o iznenađenju koje sam ja doživjela kad sam došla doma sa drugim djetetom. Meni se činilo da mi je količina posla postala desetorostruka.
Ne bih htjela nekog uplašiti, ali promjena mi je bila toliko velika da ne mogu zaboraviti količinu frustracije u tim danima.
Koliko god truda davala, jednostavno nije bilo dosta snage za obojicu. Ni pomoć mm, ni mame, ništa nije pomagalo, jer su oba trebala samo mene. Uf!

Za par mjeseci naučiš hendlati sve, ali da je lako-nije. Psihički izluđujuće. I fizički. Meni bilo.

Kad sam sa trećom došla iz rodilišta, nije bilo nikakvih problema. Zašto je tako, nemam pojma.

S jednog na dvoje-koma, s dva na tri-kao ništa.

Možda se treba spremiti na najgore, pa ti se učini da ono kako jest i nije tako naporno.

[erina]

Ja se i spremam na najgore N je već 5 godina, nije mi problem ostaviti je, ona da može sad odmah bi me sama potjerala u bolnicu roditi jer je nestrpljiva do bola. Jako dugo je čekala na bebu pa ne očekujem veće probleme, normalno biće ljubomore i preosjetljivosti ali kažem isto se spremam na najgore. Ono što mene najviše sada brine je kako ćemo funkcionirati s dojenjem. N je bila stalno na cici, podoji maratonski,dnevno spavanje minimalno i to je šljakalo jer sam imala samo nju, nije me bilo briga za nered i ostalo. Sada imam N, ona ima svoje potrebe koliko god dijete nezahtjevno bilo. Jedino čime se sada tješim je da je ova mrva puno aktivnija u trbuhu bego što je bila N pa možda bude i aktivnija papalica od nje. Općenito čini mi se da sam psihički bila puno spremnija na N nego sada, mada smo se sada više "trudili" za bebu i duže čekali na nju. Još mi u glavi se nije posložilo sve,nestvarno mi još uvijek... možda s porodom i to dođe na svoje, tko zna?

[ana.m]

Nekad davno sam na ovom forumu pročitala jednu predivnu rečenicu.

Ljubav se ne djeli, ljubav se množi!

[Trina]

Nekad davno sam na ovom forumu pročitala jednu predivnu rečenicu.

Ljubav se ne djeli, ljubav se množi!

Istina. Ali sve je to individualno i neke mame doslosvno u depresiju upadaju jer ili za bebu ne osjećaju ljubav ili sve prijeđe na bebu a veće dijete postane manje važno u početku. Sve su to hormoni, prilagodba i svima je različito. Meni je najveći šok bilo prvo dijete po svemu, bila sam izgubljena, deprimirana, bila sam grozna prvih mjesec-dva, bojala sam ga se, ko da sam čudovište rodila. Grozno je to bilo. A sa svima ostalima bilo je savršeno

[erina]

Ana istina, prelijepo rečeno! A i ovo što Trina govori živa istina, nikad ne znaš kako će se emocije posložiti s hormonima. Mene eto ne muči trenutno taj emocionalni dio. S N mi je bilo sve savršeno posloženo, bila zahtjevna beba s te strane što je bila stalno na cici i nije spavala po danu, ali odlično smo se "kužile" i bilo je dobra beba, možda predobra da nas je razmazila u ovih 5 godina i zato se ja pripremam na najgore jer imam osjećaj da će nam ova zvrka nadoknaditi sve

[lola3]

Ana istina, prelijepo rečeno! A i ovo što Trina govori živa istina, nikad ne znaš kako će se emocije posložiti s hormonima. Mene eto ne muči trenutno taj emocionalni dio. S N mi je bilo sve savršeno posloženo, bila zahtjevna beba s te strane što je bila stalno na cici i nije spavala po danu, ali odlično smo se "kužile" i bilo je dobra beba, možda predobra da nas je razmazila u ovih 5 godina i zato se ja pripremam na najgore jer imam osjećaj da će nam ova zvrka nadoknaditi sve

moja 2-godišnjakinja je isto oduvijek jako dobra i kužimo se pa i ja čekam gore jer jednostavno ne mogu vjerovati da bih dva puta bila iste sreće :D

[nevenera]

osjećam se umorno tin je bio zahtjevna beba s te strane da je imao produženu žuticu i morali smo vježbati, te totalni nespavač. ostalo je bilo ok. no da moram birati rado bih isto dijete kao i on, osim tih stvari, sad tako dalekih, sve je bilo ok. općenito, očekujem najgore a nadam se najboljem. nek bude zlatna sredina i ja zadovoljna

[erina]

jednostavno ne mogu vjerovati da bih dva puta bila iste sreće :D

Upravo to!
Neki dan MM i ja baš o tome pričali, gledali Nolin album kad je imala oko godinu dana i komentirali kolika je vjerojatnost da i ova mala u toj dobi ujutro kad se probudi samo siđe s kreveta i otpuže u primaću igrati se kockama i pusti nas još pola sata - sat da se izležavamo. Mislim stvarno?

[mikka]

meni je f. imao 22 mjeseca kad sam rodila k. mikkin uvijek svojim drugarima kaze da mu je veci sok bio prelazak s jedno na dvoje djece nego s nula na jedno . meni nije bilo tako. bila sam nekak opustena i ok, iako je f. tukao k., nisam tome pridavala neku preveliku paznju.

sa ljubavi nema problema--voljet ces oboje djece . vjerojatno ce se dogoditi neka reakcija starijeg djeteta na prinovu ali to sve ide u radni staz, ne treba iz toga raditi issue. mozda ce kao f. pokazivati agresiju ili nesto prema bebi, a mozda ce prema bebi biti super a vama pretvarati zivot u pakao neko vrijeme.

bila me i frka poroda, ali to je prestalo u trenutku kad je porod poceo. i treceg me bilo frka jos vise nego drugog, covjek bi rekao da s kolicinom dolazi smirenje ali drek. sto vise djece imam to sam veca panicarka

[Anci]

ja sam isto bila u grču i strahu hoću li moći voljeti dijete kao prvo
kako će se osjećati starija te dane dok sam ja u bolnici, kako će biti kad dođemo s bebom doma

što se tiče "količine" ljubavi, kako i druge višedjecne majke kažu, naravno da je taj strah bezrazložan. sad mi je to nevjerojatno da sam se toga bojala al što ćeš, tako je bilo

dani dok mene nije bilo doma su, gle čuda , prošli dobro
al sam ja plakala u rodilištu jer mi je nedostajalo starije dijete
ili su me pukli hormoni. obično proplačem peti, šesti dan

[leonisa]

ja jos cekam da se opravda ta bezrazloznost

mislim i sam odnos prema bebi u trbuhu i osjecaji koji me peru s L. i sada su nebo i zemlja.

[lola3]

Upravo to!
Neki dan MM i ja baš o tome pričali, gledali Nolin album kad je imala oko godinu dana i komentirali kolika je vjerojatnost da i ova mala u toj dobi ujutro kad se probudi samo siđe s kreveta i otpuže u primaću igrati se kockama i pusti nas još pola sata - sat da se izležavamo. Mislim stvarno?

sad kad to kažeš, možda ja samo gledam sve kroz ružičaste naočale jer mislim da ovo tvoje neću doživjet do penzije :D

[erina]

Ma za utjehu i to ti je dvosjekli mač, koliko smo noći proveli nadmudrivajući se oko 2-3h ujutro da je još noć i da se ne može ići igrati u primaću jer se ona probudila i misli da se naspavala Iskreno, ne očekujem ni ja nakon poroda ovakva mirna jutra do penzije

[Kate76]

Cure, s obzirom da sve brojite jako sitno samo da vam zavibram ~~~~~~~ da sve prođe za pet.

[mara68]

...sad me kćer može imati kad god hoće i čisto tehnički znam da je nemoguće držati dvoje u rukama npr. Ili npr. ujutro se starija hoće maziti kad se probudi, a mlađe taman treba sisati. Koliko je vama sa sličnom razlikom u godinama među djecom trebalo da se skroz prilagodite tj. koliko je starijem djetetu trebalo?

Mene je ovo što si napisala jako mučilo prije poroda pa ću vam odgovoriti da vas malo utješim Prvih dana bebica je puno spavala pa nam se uglavnom poklopilo da ona spava kad se braco probudi tako da smo bez problema obavili jutarnje maženje. Ako je ona budna stavim ju na rame, a I. je sjedne kraj mene i zagrlimo se. Što se prilagodbe na bebu tiče, nisam sigurna je li završila - beba ima 7 tjedana. Moj sin nije izravno pokazivao ljubomoru, prema seki je jako nježan i uopće se ne buni kad ju držim ili dojim. Ali, počeo je piškiti i kakiti u gaće što pokazuje da ga ipak muči to što se naš život više ne vrti samo oko njega. On je inače prvo dijete i unuče svima, ali i dijete koje svojim izgledom i ponašanjem plijeni pozornost gdje god se pojavi. Baš sam rekla mužu da mislim da će mu se sve posložiti kad se i seka pridruži klubu njegovih obožavatelja
Uglavnom, prilagodba prolazi puno lakše nego što sam zamišljala. Možda i zato jer je seka prava dobrica, a imam i pomoć muža i svekra koji I. odvede u šetnju kad je tata na poslu.
Što se tiče ljubavi prema drugom djetetu, istina je što je ana b napisala. Nisam mogla zamisliti da ću još neko biće voljeti kao svog sina. Bila sam svjesna da ću puno voljeti svoju drugu bebu, ali nisam očekivala da ću opet biti onako istinski zaljubljena, ali jesam. Navečer kad legnem kraj nje u krevet, ne mogu odmah ugasiti svjetlo, moram ju promatrati još par minuta
I da se osvrnem na gore spomenuto - moguće je imati još jednu dobru bebu, mi smo dokaz! I. je kao beba puno spavao i nije bio zahtjevan, ali kad je bio budan je stalno visio na sisi ili cendrao. Seka lijepo spava kao i on, ali je i super sisačica, siki brzo i učinkovito, nema nasisavanje i spavanja na sisi. Puno se više smije i priča, a puno manje plače. Uglavnom, baš sam sretna s njih dvoje

[babyboys]

kad sam na testu za trudnoću vidjela +, plakala sam ko kišna godina. jer me bilo užasno strah moglu li ja to, hoću li znati, hoće li biti dovoljno mene, mojih živaca, vremena, emocija za to drugo dijete, hoću li manje voljeti prvo, hoću li uopće zavoljeti to novo...

onog trena kad su mi ga donijeli, onako majušnog, crnog i spokojno uspavanog, ja sam se beznadno i beskrajno zaljubila, baš kao i prvi put.
moje izuzetno zahtjevno starije dijete, za koje sam bila uvjerena da će biti ljubomoran i pripremila se na sto problema je fantastično podnio dolazak brata. možda zato jer je dugo bio sam, a možda i ne. znam da mi je u rodilištu , kad je vidio bebu rekao "mama, tek sam ga vidio, a već ga hoću voljeti"

danas mali ima 5,5 godina, veliki 10,5 i imaju apsolutno predivan odnos.
je, u početku mi je bilo beskrajno teško, pogotovo dio u kojem sam bila 9 dana u bolnici, maleni nije spavao po danu, puno je cicao i sa velikim zahtjevnim djetetom nije bilo lako. mjesec dana smo nas troje bili doma skupa, upoznavali se i navikavali na novu situaciju, a onda je veliki poželio se društva i krenuo opet u vrtić, pa je bilo malo lakše.
ja sam to prvo vrijeme posvetila njima i nisam se zamarala kuhanjem, čišćenjem i slično, to je odrađivao mm navečer , ili skupa vikendom, pa bi skuhala za recimo, tri dana unaprijed i stavila u led.

ja sam babinje iskoristila kao vrijeme ne samo svog oporavka , nego i vrijeme u kojem smo samo nas četvero bitni i u kojem smo se navikavali na novu situaciju.

što se tiče mog odnosa s njima, obojica imaju čitavo moje srce za čitav život, jer ljubav se množi
a ja se beskrajno veselim još jednom u rujnu

[astral]

joj, cure, ovo je predivno za čitati, samo se mogu nadati da će i nama biti tako

[erina]

joj, cure, ovo je predivno za čitati, samo se mogu nadati da će i nama biti tako

X
Suzice ste mi izmamile

[lola3]

joj, cure, ovo je predivno za čitati, samo se mogu nadati da će i nama biti tako

baš lijepo da

[leonisa]

potpisujem cure, sva sam se rascmoljila.

jos uz sve to, svaki put kad grlim stariju pitam se jel to zadnji put da ju grlim na takav nacin, kako li cu se osjecati kad se seka rodi. razmisljam svako jutro da li da ju danas ostavim doma jer je mozda ovo zadnji dan da smo samo nas dvije, da sam samo njena i da mogu reci da mi je ona sve na svijetu, daleko ispred svih ostalih...koliko sam sretna, u neku ruku sam i tuzna. cudno je to...

[Jurana]

Preporučujem ovu temu

[leonisa]

hvala za link, totalno sam zaboravila na tu temu

mene je, iskreno, toga strah. to sto se dogodilo aniti.
to je jedan od razloga zbog cega sam odgadjala drugu trudnocu.
bilo me strah da svu tu silinu osjecaja koju osjecam prema L. odjednom vise ne osjetim. da ju presaltam na drugo dijete.
to se dogodilo kad se ona rodila i kad sam odjednom sav svoj emocionalan spektar pokupila od svih oko sebe i usmjerila prema njoj. kao da sam se prema ostalima ispraznila. s njom sam bila opcinjena.
strah me da se to ne ponovi.

[blackberry]

potpisujem cure, sva sam se rascmoljila.

jos uz sve to, svaki put kad grlim stariju pitam se jel to zadnji put da ju grlim na takav nacin, kako li cu se osjecati kad se seka rodi. razmisljam svako jutro da li da ju danas ostavim doma jer je mozda ovo zadnji dan da smo samo nas dvije, da sam samo njena i da mogu reci da mi je ona sve na svijetu, daleko ispred svih ostalih...koliko sam sretna, u neku ruku sam i tuzna. cudno je to...

točno ovako sam se i ja osjećala pred porod...
bila sam sva uzbuđena oko dolaska bebe, a istovremeno kao u nekoj depresiji. baš je bilo čudno, zaista čudno.

sin mi je malo zahtjevnije dijete...emotivac do bola. i sva sam bila opterećena time kako će on prihvatiti seku. razlika je 2 i pol godine između njih.
ja sam si fino isplanirala kako će bebolina puno spavati, kao i braco, a ja ću imati puno vremena i dalje za njega....
a ono šipak...čak smo i grčiće imali...
u čitavoj toj gunguli, koja je trajala cca 3 mjeseca, a koju sam u biti sama proizvela, ništa nije bilo kako sam si ja zamislila.
iz straha da njemu bude što manje stresno, sve sam ostale organizirala da se posvete njemu- tata, babe, dida... - jer sam ja sa bebolinom bila po čitav dan u tandemu...
i nekako se još više udaljila od njega....naravno...
eto, nespremna sam se našla a tako sam sve dobro isplanirala

kad sam se napokon sredila...ja sama sa sobom...sve se počelo slagati samo od sebe...nestalo je i grčeva...ustalilo se dnevno spavanje...odnos sa sinom se sredio u potpunosti...
valjda mi je samo trebalo neko vrijeme da se prilagodim...

tad mi je bilo krivo što žene ne pričaju o tome...osjećala sam se nekako čudno, kao da nešto samnom nije ok kad mi se sve to događa...
dobro da postoji ovaj forum, pa sam naišla na par zanimljivih tema..

uglavnom, ja sam se jako čudno osjećala pred drugi porod....baš zbog tog odbrojavanja dana u kojima smo još mi sami...
kad je u pitanju ljubav prema drugom djetetu, tu nemam što reći...meni se isto dogodila ljubav na prvi pogled...
i nije mi se promijenilo ništa prema prvom djetetu...samo mi je beskrajno falio u tom razdoblju dok se nisam složila ja sa novonastalom situacijom...

[astral]

ja sam kao i leonisa sa prvom curkom nekako se ispraznila prema svima ( i prema MM-u ) i svu svoju ljubav usmjerila u nju...bilo mi je kao da gledam u božanstvo, nisam mogla skinuti pogleda s nje...a kamoli je ostaviti samu a prije poroda sam plakala od muke kako ću ja s djetetom ,pa ja ne znam ništa o djeci

sada, iskreno, još nemam feeling da ću dobiti još jedno dijete...mislim sve znam i sve mi je jasno ali nekako fali ta emotivnost, zato mislim da bi me navala osjećaja kad rodim mogla iznenadit...
i uopće ne razmišljam o tome koliko i kako ću koju volit...nekako si mislim da će to sve doći na svoje mjesto i ne uzbuđujem se previše ....Ali ja se inače ne nerviram oko stvari na koje ne mogu utjecati

sad idem malo čitati ovu temu što ste linkale...čisto da me ne uhvati nespremnu

[mara68]

i nije mi se promijenilo ništa prema prvom djetetu...samo mi je beskrajno falio u tom razdoblju dok se nisam složila ja sa novonastalom situacijom...

Potpisujem! Prije poroda sam bila na bolovanju tako da smo nas dvoje stalno bili zajedno i sami dok mm ne dođe s posla tako da mi je strašno nedostajao u periodu nakon poroda dok smo imali pomoć bake i tate. Koliko god mi je bilo lakše dok su mi pomagali oko njega, toliko sam jedva čekala da on ponovno ovisi o meni, da svaka njegova čarapica i žlica s hranom prođe kroz moje ruke!
Pred kraj trudnoće sam neprestano bila zabrinuta i žalila sam sina što neću više biti samo njegova, a bebicu što nikada neću biti samo njena. Kada mi je tijekom noći pukao vodenjak on se probudio, kao da je nešto osjetio. Legla sam kraj njega s ručnikom među nogama i mazili smo se dok nije zaspao. Bila sam sretna što ću napokon upoznati svoju princezu, ali i nesretna jer su to bili zadnji naši trenutci u dvoje. Ali, koliko god teško u teoriji izgleda podijeliti svoju ljubav i pažnju na da bića, kad dođe druga beba nekako se sve to posloži i imate osjeća da ih je oduvijek bilo dvoje. Sretno cure, bit će sve ok!

[Jurana]

mene je, iskreno, toga strah. to sto se dogodilo aniti.

Normalno je da te je strah.
Neću ti reći da se ne trebaš bojati.
Ali ću ti reći da ne znam nikog tko to nije prevladao.

I ja sam mislila da ne bih mogla voljeti ijedno dijete kao svog T. Čak sam to, moguće novo dijete, doživljavala kao nekog uljeza koji će "pokvariti" naše trojstvo, naše postojeće zajedništvo i krasti mene od moga djeteta. Svejedno sam željela drugo dijete toliko da sam jedva mogla misliti o čemu drugom.
Naravno da ništa od onog gore nisam osjećala kad se M. rodio.
Naprotiv, bila sam luda za njim otkad me je prvi put, mutnim očicama, pokušao vidjeti ležeći mi na prsima.

Odnos prema djetetu jedincu je osobit. To je neko obožavanje, osjećaj najdublje povezanosti na svijetu. Kad bih mu predlagala neke zanimacije, često bih znala reći: to ćemo TI I JA i osjećala sam da je ta sintagma veća od života.
Ali takav odnos je i opterećujući, kao da je u njemu previše očekivanja, previše ovisnosti.
Meni je imati više od jednog djeteta lakše. Osjećam se bogato što imam dvoje djece. Koliki je to izvor ljubavi!
Ni moj prvijenac ne žali za danima kad me je imao samo za sebe. Baš svaki put, kad ga pitam nedostaju li mu ti dani, odgovori: ne, četiri je bolji broj za obitelj

[Jurana]

I da, i ja se sjećam do u detalje zadnje večeri kad je moj T. bio jedinac.
Igrali smo se Gormitima, napravili smo im kino.
I kako mi je vodenjak pukao dok sam mu brisala guzu (pomislila sam: daj Bože da je vodenjak, a ne ovolika inkontinencija ).
Brinula sam se što je otišao spavati ništa ne sluteći, a probudio se kao stariji brat.

I nije najbolje reagirao kad je čuo da sam u bolnici, sjeo je na pod u svojoj sobi i samo jaukao: mama, mama. A onda ga je tata zagrlio, pa je došla baka, pa je išao u kupnju igračke, pa u grad... i za par sati nije više bilo ni prisjećanja na tugu.

[maxi]

mene je kad je L imala 9 mjeseci ukomirao plusić! sjećam se ne osjećaja, nego bezosjećaja! stalno mi se motalo po glavi kaj će mi sad tak brzo beba kad imam već jednu.........nemajka totalna! srećom je prošlo brzo, valjda u prvih mjesec dana a trenutak kad su curke zaspale jedna pored druge (jedna od tjedan dana i jedna od 18 mjeseci) je vječan!
želim vam puno takvih za vječnost a čim manje onih problematičnih (makar će ih naravno biti svakodnevno)

[Trina]

Jurana, ja znam neke koji to nisu nikad prevladali. Ustvari, koji se nisu ni trudili to prevladati jer ih nije bilo briga. Kad se rodi drugo dijete i mama se totalno zaljubi u novu bebu a starije postane naporno, dosadno i prezahtijevno..Onda starije pokaže ljubomoru pa je krivo što je takvo..i to se tako nastavi..život teče, starije dijete skroz nezadovoljno i zanemareno, mlađe razmaženo i naviknuto da ima veća prava od starijeg..vama nije poznat taj scenarij? Bome ja imam par primjera i te mame se uopće ne zamaraju s tim. I onda dođe pubertet, starije skroz isfrustrirano ,enma povjerenja u roditelje, osjeća se samo na svijetu a roditelj se pita zašto je to tako. A svima je jasno zašto, samo njima nije.

Moje mišljenje je da se za drugo (treće, četvrto je lakše jer se sve to prošlo) treba jako dobro pripremiti mentalno. I starije dijete isto. treba uložiti jako puno truda u početku jer sve se kasnije isplati. često puta stvarno nije lako, treba ići kontra sebe i svojih snaga ali treba se natjerati biti fer i biti brižan prema svima jednako.

[flopica]

Moje mišljenje je da se za drugo (treće, četvrto je lakše jer se sve to prošlo) treba jako dobro pripremiti mentalno. I starije dijete isto. treba uložiti jako puno truda u početku jer sve se kasnije isplati. često puta stvarno nije lako, treba ići kontra sebe i svojih snaga ali treba se natjerati biti fer i biti brižan prema svima jednako.

evo s ovim se posebno slažem i vjerujem da znaš o čemu govoriš jer ih imaš četvero. ja čekam drugo i večeras sam imala jedan zamorni razgovor ako se to tako može nazvati sa svojim 8. god. djetetom. po prvi put je iskazala ljubomoru što će beba doći, od euforije i ljubljenja stomaka i nestrpljivog iščekivanja dođosmo na to. tješim se da dobro da bar priča o tome, da zapravo dijeli svoj strah kako će to sad izgledati kad nećemo biti nas troje, uigrani tim...
pokušavam biti nježna i strpljiva i uvjeravam da je nitko neće prestati voljeti i da ćemo samo biti bogatji i da će nas u autu biti četvero i za stolom i malo se šalim,malo ozbiljno ali ona odbija povjerovati da mama i tata mogu voljeti puno djece odjednom.

možda je to još neki pokušaj bebanja, traženja potvrde da će nam biti bitna kao i dosad, ali mene je baš to trznulo
nekako nisam očekivala toliku dramu, pitam se jesam propustila što bitno napraviti?
od početka trudnoće kojoj se radovala beskrajno ja stalno nju uključujem u priču, dodjeljujem joj ulogu buduće velike sestre
sad me je strah da nisam nešto uhebala, ma znam da vjerojatno neće biti jednostavno i da ćemo svi doživjeti veliku promjenu i prilagodbu
ali dosad sam nekako cool tome pristupala, s mišlju da je sve to dio života i življenja, da ćemo se snalaziti u hodu
i dalje tako mislim, ali ovo je prvi konkretni problem, a dijete se još nije ni rodilo
valjda me preplašilo kako to fakat može izgledati, naznaka tog scenarija...

[leonisa]

slazem se i ja i cijelu trudnocu "radim" na tome. moja nema 8, ima 6, al mislim da bi mogla verbalizirat ljubomoru ako ju potaknem da o njoj prica. i mislim da je to sasvim normalno.
kako si uspjela? kako ste dosli do toga da ju je ipak "priznala" jer ja ne znam kako zapocet taj razgovor, a htjela bi.

[flopica]

pa stvar je u tome da je ona sam, bez nekog meni vidljivog povoda počela dosta dramatično o tome
i inače nema problema sa iskazivanjem emocija ali ja sam se baš iznenadila, jer je sve ove dane oduševljena i jedva čeka
i priča o tome kako jedva čeka da ja dobijem trudove i da mi pukne vodenjak i sva je ushićena
i pregledava robicu i svoju kad je bila beba i slaže sa mnom što će beba obući kad izađemo iz rodilišta

i sve pet, onda odjednom taj napad ljubomore
kako nju sad nitko neće voljeti kako će nam biti beznačajna
i sva moja uvjeravanja da je to nemoguće, da smo mi svi skupa tim, da je to i njena beba, da mama voli svu svoju djecu i bla bla bla
ništa je nije moglo razuvjeriti
baš sam se zbedirala

[leonisa]

a joj :hug: objema

[flopica]

leonisa hvala
još kad sam rekla da li se sjeća koliko je željela da ja budem trudna i koliko je patila što nema brata ili sestru
veli da je tad bila mala i glupa pa nije razumjela što to zapravo znači
da ona zapravo želi biti "samac"...
eto ti

[pikula]

opuštenije, sigurnije u sebe ali i umornije nego prvi put što se tiče samog poroda, ali bila je tu jedna nova briga i strah od odvajanja od malenog mišeka doma... Plakala sam ko kišna godina kad sam vidjela kako ga je tata obukao za posjet rodilištu LOL naravno, gluposti, sve je bilo super
flopice

[Ifigenija]

MI smo sinu doma dopeljali zmotuljak, ona je ležala i spavala kao top, on se pravio da ona ne postoji, ja sam je ljubila kad sam god stigla i bilo je tako glatko da još sebi ne vjerujem (osim nesretnog momenta da je ona beba s kasnim buđenjem i kasnim odlaskom na spavanje, a on ranoranioc teške kategorije... pa su dani neverending story... još me to malo muči...).
Tek nakon dva mjeseca ju je službeno priznao, prihvatio i prestao se praviti da ne postoji. Al ona je bila beba bez buke, galame i posebnih prohtjeva. Dobrovoljčić.

Ma, se bu dobre, curke! Opustite se! Znate one žene iz prošlosti, to je rađalo eto tako, očekivalo se da se kuća puni, pa sad kako koje dođe, došlo je. Grliš, ljubiš, čuvaš, pričaš, al malo i puštaš po Gjubranu da sve to ide mimo nas. Mi smo samo ti neki lukovi iz kojih život ispaljuje strelice i to sam sebi, a mi eto putem pomazimo i lijepo nam je...

[Ifigenija]

Zaboravih... prije drugog poroda sam bila mjesec dana u bolnici, a dijete tri godine. To mi je bilo teško, ali što ćeš.... bila sam sretna kad mi je došao u goste.... ja sam mu stalno priređivala poklone da si nosi doma i tak...

[Trina]

Moje mišljenje je da se za drugo (treće, četvrto je lakše jer se sve to prošlo) treba jako dobro pripremiti mentalno. I starije dijete isto. treba uložiti jako puno truda u početku jer sve se kasnije isplati. često puta stvarno nije lako, treba ići kontra sebe i svojih snaga ali treba se natjerati biti fer i biti brižan prema svima jednako.

evo s ovim se posebno slažem i vjerujem da znaš o čemu govoriš jer ih imaš četvero. ja čekam drugo i večeras sam imala jedan zamorni razgovor ako se to tako može nazvati sa svojim 8. god. djetetom. po prvi put je iskazala ljubomoru što će beba doći, od euforije i ljubljenja stomaka i nestrpljivog iščekivanja dođosmo na to. tješim se da dobro da bar priča o tome, da zapravo dijeli svoj strah kako će to sad izgledati kad nećemo biti nas troje, uigrani tim...
pokušavam biti nježna i strpljiva i uvjeravam da je nitko neće prestati voljeti i da ćemo samo biti bogatji i da će nas u autu biti četvero i za stolom i malo se šalim,malo ozbiljno ali ona odbija povjerovati da mama i tata mogu voljeti puno djece odjednom.

možda je to još neki pokušaj bebanja, traženja potvrde da će nam biti bitna kao i dosad, ali mene je baš to trznulo
nekako nisam očekivala toliku dramu, pitam se jesam propustila što bitno napraviti?
od početka trudnoće kojoj se radovala beskrajno ja stalno nju uključujem u priču, dodjeljujem joj ulogu buduće velike sestre
sad me je strah da nisam nešto uhebala, ma znam da vjerojatno neće biti jednostavno i da ćemo svi doživjeti veliku promjenu i prilagodbu
ali dosad sam nekako cool tome pristupala, s mišlju da je sve to dio života i življenja, da ćemo se snalaziti u hodu
i dalje tako mislim, ali ovo je prvi konkretni problem, a dijete se još nije ni rodilo
valjda me preplašilo kako to fakat može izgledati, naznaka tog scenarija...

Flopice, meni se s mlađim sinom dogodila identična situacija kao tebi. Samo što je on imao 5 godina. Čitavu trudnoću sam ih pripremala na bebu, naročito njega jer, kao što on kaže, nikad nismo imali bebu u kući, kao najmlađi, ne zna kako će to izgledati. Stalno smo pričali, oni su se svi iskreno veselili, stalno pitali kad će više..pripremali opremu, robu za nju..ma stvarno sve savršeno,bez ikakvih problema. I onda odjednom, nekih mjesec dana prije termina, on isto ovako kao tvoja kćer. Tuga i žalost, suze u tri reda, kako će on to, on ne želi bebu..ma depresija teška, znaš ono kad djetetu vidiš iskrenu tugu u očima. Došlo mi da odustanem od trudnoće ali bilo je kasno

I malo po malo, riječ po riječ, ja saznam da mu je baba rekla da on više neće biti najmlađi, neće više biti moja maza i sad kad beba dođe sve će se promijeniti. Brižna baba pitala dijete da kako će on sad kad više ne bude moja mazica. Da je nebi udarila, jer su se u meni probudili životinjski osjećaji, poslala sam muža da joj objasni što mi je djetetu rekla napravila. Uglavnom, imali smo još tih nekih mjesec dana da ispravimo stvar i kad se ona rodila, sve je bilo super. Nismo imali ama baš nikakvih problema, malena je skroz obožavana od strane njih troje. Jedino što mi je prigovorio je to da mu nisam rekla da bebe baš toliko plaču (ali to nisam ni ja znala)

Vidi Flopice, pitaj je jeli joj netko ubacio bubu u uho, ona sigurno ima neku svoju iskrivljenu sliku u glavi o svemu tome, mora postojati razlog toj nagloj promjeni. Reci joj da nitko i ništa ne može promijeniti činjenicu da je ona tvoje prvo dijete koje najduže voliš i uvijek ćeš je najduže voljeti (moji obožavaju ovu rečenicu). Baci malo na šalu, kod nas humor uvijek pali, pričaj kako će ti pomagati mijenjati pelene sa puno govanaca, kako će ti trebati pomoć u malo smrdljivijim stvarima (mi se znamo satima smijati ti glupostima, pogotovo sad kad su zaposleni kod mene kao Govnjari dok nose posrane pelene), pričaj kako su bebe zapravo malo dosadnjikave u početku pa će ti trebati njena pomoć da se smijete, zafrkavate..

I pronađi uzrok toj nagloj promjeni, nešto tu ne štima. Možda se dogodilo nešto slično kao mom sinu.

[erina]

Ajme da čovjek ne bi nekad tim babama prizvao malo pameti!
Meni je N prije dva mjeseca bila u nekoj čudnoj fazi, nije klasični ispad ljubomore al vidiš da je nešto muči i sva njena zlovolja bila usmjerena na mene, ja sam bila kriva za sve njene probleme. Tada je počela intenzivno gledati dvd-e koje smo snimali kad je ona bila beba i stalno smo joj pričali o tom razdoblju i sad se smirilo to ludilo pa sam ja to povezala s reakcijom na brzi dolazak seke.

Neki dan smo se rastopili MM i ja kod ginekologice, ona ju je zezala kako će seka puno plakati kad se rodi a ona njoj odgovori smireno: Neka, kad ona meni bude plakala ja ću njoj plesati

[flopica]

Trina pomislila sam da joj nije netko nešto na tu temu natuknuo kao u šali, kako bake neke to znaju, jel
međutim ništa nisam saznala, moram još malo dublje to propitati jer hoću biti sigurna
i ja dosta humora bacam na cijelu priču, posebno dio o pelenama i govancima, njoj dodjeljujem značajnu ulogu u svakom pogledu
a ova rečenica o najdužoj ljubavi mi posebno sjeda, jer je sinoć u tom razgovoru inzistirala da mama mora nekoga voljeti više, baš je tražila
potvrdu od mene da će ona biti voljena više od drugog djeteta
ja nekako izbjegavam baš reći da će netko biti više voljen, to mi se čini kao prostor koji joj ostavlja mogućnost nadmudrivanja
a ova rečenica mi se čini baš idealna

[astral]

ja moju pitam koga mama voli najviše na svijetu? onda mi ona sama odgovori -mene- i koga još? i bebu

[lola3]

ja moju pitam koga mama voli najviše na svijetu? onda mi ona sama odgovori -mene- i koga još? i bebu

preslatko )

[pikula]

ajme ovo je divno moji još nisu došli do toga - oboje tvrde da mama samo jedno dijete može voljeti najviše na svijetu... matematičari moji

[astral]

moja je inače opsjednuta bebama...kad god joj kupim neku bebicu, bude ko na nebu i cijeli dan mi ponavlja..."hvala ti mama što si mi kupila ovu bebu, puno ti hvala..." i točno zna ko joj je koju poklonio..

vidit ćemo kakva će biti reakcija kad stvarno kući donesem bebicu..

[leonisa]

moja kada me vidi prvo ljubi bebu u trbuhu, a onda mene. ponekad sam ljubomorna

[Trina]

Da vas malo spustim na zemlju, beba u trbuhu i beba van njega je sasvim druga stvar.

[astral]

Da vas malo spustim na zemlju, beba u trbuhu i beba van njega je sasvim druga stvar.

da, toga sam svjesna.....