Krasne vijesti! Bravo za malog velikog borca i za tebe!!!
 |
|||
|
|
|||
Krasne vijesti! Bravo za malog velikog borca i za tebe!!!
Mislim na vas!
paklenice tvoj komentar o dovoljno noćnog sna mi se jako svidio, pa sad izdajam u 22 h, 01 h, i onda u 6. uh, puno se bolje osječam. još odradim jednu jjoga-nidru preko dana i odmorna sam. danas pojačavam dnevne izdoje. i dalje izdajam oko 90ml po izdoju svaka tri sata, mislim da je to ok. jedva čekam da mi vili dođe kući. jučer ga je starija kći -Daka išla napokon posjetiti u bolnicu (zabranjeno mlađima od 18god-zbog dijeljenja bakterija) i jako je bila sretna. sve u svemu, navikli smo se na ovo stanje i vibramo za najbolje.
za Daku i Vilja
mislim da si dobro napravila sa tih 5 sati sna u komadu, kažu da je dobro tako kod izdajanja za prematuruse
ionako, kad vili dođe doma, nadoknadit ćeš nespavanje
bitno je da se količine drže i povećavaju, da po mogućnosti ne padaš ispod 750ml
koliko on sada ukupno jede, da li mu daju isključivo tvoje mlijeko?
možda da nešto mlijeka i zamrzneš, ako u nekim trenucima budeš imala potrebu za izdojenim, da si sigurnija....
držite se...
Draga Ariana
~~~~~~~~~~~~~~~~~ za Vilija
Mene su dok sam bila u sličnoj situaciji kao i ti tješile pozitivne priče mama nedonoščadi, pa ću ti ukratko napisati i našu.
N. je rođena sa 33 tj., 2120 g. Pala je na 1900. Otpustili su nas iz bolnice 17ti dan i tek tada je nastupila prava borba. Uspavano dijete koje nije znalo jesti. Moja neprestana izdajanja, neuspješni pokušaji buđenja i hranjenja... A ona je izgledala kao izmučeno mače. Imala je krvarenje u mozgu, CMV infekciju. Tek sa tri mjeseca počela je izgledati kao prava beba, zaokružila se. Neprestano smo hodali po razno raznim pregledima... Imala sam osjećaj da nikad neće narasti, da će zaostajati, stalno sam ju uspoređivala sa drugom djecom.
Sa 11 mjeseci rekla je svoju prvu riječ "papuča", sa 14 mjeseci već je spajala po 2-3 riječi. Sa godinu i pol pričala je kao velika. Naravno, prognozirali su joj logopeda... Sada ima 6 godina, najveća je u svojoj vrtićkoj grupi (a najmlađa) ima 27 kg, i da mi je netko rekao da ću morati paziti da manje jede, ne bih vjerovala. Na jesen kreće u školu, čak prije vremena, a na testiranjima u školi i doktora pokazala se kao nadprosječno inteligentno dijete za svoju dob. Toliko o onom "zakržljalom mačetu" od prije 6 godina.
Držite se!
evo, uhvatila sam vremena za sretnu objavu. danas je vili prvi puta dojio. bila sam strašno skeptična, prije polaska u bolnicu sam se pshički pripremila na vaganje prije i poslije podoja, jer mi se to uvijek činilo glupavo. ušla sam u boks, stavila ga na siku, a on se ponašao kao da je oduvijek na dojci. jednostavno nevjerojatno nakon skoro mjesec dana na boćici. podojio je 50 ml, to je količina koju pojede na boćici. danas u bolnicu nosim nove šeširiće na odjel babinjača - carski rez. nadam se da ću uskoro pokloniti i izdajalice palčićima. u ponedjeljak ima oftamološki pregled jer mu je ustanovljena retinopatija 2-3 st. pa u slijedeći utorak ili kući ili u zagreb na laser. uglavnom sa dojenjem je ispalo najbolje moguće. totalno sam osupnuta i ne mogu vjerovati da je sve sada tako jednostavno. hvala na podršci, ako netko treba neku informaciju, podršku - ja sam tu.
jako mi je drago zbog vas! držim fige za Vilijeve okice ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~
I od mene, za rješavanje poteškoća s okicama ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Baš je nevjerojatan kako se bez problema prešaltao na dojenje.
Za tebe isto bravo za upornost u izdajanju - isplatilo se!
Bravo, drago mi je zbog vas!
Super za dojenje, drago mi je da ti nece trebati relaktacijski pribor
Nadam se da ce s okicama biti sve ok i da cete brzo kuci.
super
evo izvješća. vili je pušten 04.06. iz bolnice i odmah smo uveli dojenje na zahtjev. prva dva dana nije baš spavao (valjda zbog promjene) a kad je skužio da je sika uvijek njegova rodila se veeelika ljubav prema dojenju. malo nas je "omeo" boravak na rebru od 2 dana (retinopatija-laser). u ovih tjedan dana kod kuće je dobio 300 grama (vagali smo se prije operacije) što je odlično za njega a i meni je dobro došao taj podatak da potpuno vjerujem u uspjeh. sad obožava dojiti, dobro spava noću iako ga malo muće grčevi, a mi uživamo. prije sam se bojala boćice, i moje cure u ovom dojenačkom dobu nikad nisam ostavljala bez sike dok ovaj puta znam da boćica i nije toliko strašna. znači, izdojim se, mm-u ostavim vilija i boćicu a ja sa curama odlepršam na kupanje.
bila sam skeptična u vezi dojenja nakon 2 mjeseca u bolnici, sondi, boćica...ali je definitvo velika stvar željeti dojiti i potruditi se održati laktaciju. nažalost, jedni smo od rijetkih kojima je to uspjelo, liječnici mi to naglašavaju, a ja znam da je najveći problem u pravoj potpori u bolnici za vrijeme tih najtežih dana. tamo sam čula bezbroj glupih mišljenja na temu dojenja i održavanja laktacije, od sestara do liječnika.
vili raste naočigled, ima podbradak, sav se zaokružio, izduljio i obožava svoje sike. ljudi, puno hvala na savjetima, pomogli ste nam puno. hvala rodama na odličnim tekstovima koji su me potaknuli da ulazim u sedmu godinu dojenja.
Bravo za Vilija i hrabru mamu!!! Samo tako nastavite!
Bravooo !!
Bas je lijepo ovo citati! Bravo!
06.07. smo se vagali-3780 grama a otpusten je 04.06. sa 2450. Eto, sve se moze kad se hoce!
bravo!
Bravo Vili! Ariana
Bravo za vas!Ariana prvotno napisa
Pridružujem se sa sličnom, a opet različitom pričom.
Nakon CR, naš je bebač
Izdajala sam cijelo to vrijeme, ali iako mi izdajanje nije bilo tako efikasno kao tvoje, uspjevala sam ga hraniti gotovo isključivo svojim mlijekom. Uz jednu fazu u kojoj ga nisam uspjela dovoljno brzo sustići, pa mi je u pomoć moralo priskočiti i nešto adaptiranoga, u najmanje efikasnim danima ne više od 30% onoga što je trebao. Cijelo to vrijeme sam ga uporno, svakodnevno, pokušavala dojiti, sve varijante sam isprobala: prije bočice (tada je gladan, pa će možda uspjeti), usred bočice (tada više nije jako gladan ali je i dalje gladan pa će možda uspjeti), nakon bočice (tada više nije gladan pa neće biti nestrpljiv...), u početku kao da je bio preslab za uhvatiti se u koštac s mojim dojkama (odokativno i prilično grubo rekoše mi u bolnici da bi za to trebao težiti najmanje 4 kg), kasnije sam se bojala da je postao nezainteresiran, da se navukao na bočicu. Već sam se vidjela s izdajalicom u mjesecima koji su pred nama i molila Boga da mlijeka i dalje bude, odlučna izdajati do zadnje kapi, odnosno dok god ću imati što izdojiti. Nakon dva mjeseca i tjedan dana (pamtim datum), moj se malac u naručju moje prijateljice-mame dojilje počeo šmajhlati o njezinu dojku preko majice i... dojili smo te večeri (frendica je štopala
), po prvi puta, cijele tri minute. Sljedećih dana je dojenje trajalo i dalje prekratko, pa sam mu davala i izdojeno na bočicu, ali nije prošlo niti tjedan dana i bočica i izdajalica su postale prošlost. Dobila sam i ragade, presretna što želi sisati, nisam dovoljno marila za ispravan položaj, samo neka siše... I njih smo odradili, stisnula bih zube dok ne prođe ta jaka bol i... bila sretna što siše. Njih sam skoro zaboravila, kao što sam skoro zaboravila i te dane (a posebno noći) u kojima sam pumpala i pumpala...
Eto... htjedoh ohrabriti i ja one koje će se također prepoznati pod ovim naslovom, svojim i iskustvom moga sinčića. Uživamo u dojenju, oboje, blesavo je reći da su se svi oni sati izdajanja "isplatili", jer "isplatili" su se već time što je dobivao moje mlijeko, ali dočekati dojenje, dočekati da gledam kako je to nakon tih par dana uhodavanja jednostavno i prirodno kao da bočice nikada nije ni bilo... ne mogu opisati kako sam sretna!
I hvala savjetnici na SOS-telefonu kojoj sam se izjadala i isplakala jedne večeri, zabrinuta i očajna što nisam izdojila dovoljno mlijeka, neopisivo puno su mi značile njezine riječi podrške i razumijevanje... i frendici (mami-dojilji koju sam spomenula) na podršci (i, ne znam kako bih to sročila, naručju u kojem je držala moju bebu, a u kojem je on dovršio spremnost za dojenje)
Posljednje uređivanje od Shanti : 26.07.2012. at 00:07
Shanti
Ajoj, prekrasno!
Posljednje uređivanje od enchi : 26.07.2012. at 23:01
Shanti, predivna prica. Bravo na upornosti!
Shanti naterala si mi suze na oči!
Shanti
svaka čast shanti
Ariana i Shanti predivne priče, daju nadu i podršku drugim mamama
evo, sikimo rastemo. vratili se s mor, tamo je sika bila vani i dostupna od 0-24. obožava papati, i priznajem više mi se ne da izdajati ni za frku. boćicu ne želi ni blizu, a ni dude. mali je žderonja i baš je super. sad samo vježbamo i posječujemo razne liječnike. ajd valjda če i motorički biti ok.
Evo da obnovim temu. Vili je dojio do 20 mjeseci. Sam je prestao.
Uglavnom, on je dijete sa teskocama u razvoju, opalila nas je i maligna epi-west sy. Ima 2 godine, ne rotira, ne sjedi, trenutno se postavlja u cetvernonozni, ne govori. Inace dobro zvace, sve papa.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom