Meni nije odbojno a niti izaziva zgrazanje.
Nije naskodila drugim osobama, ni sebi nije nista trajno (ireverzibilno) napravila, punoljetna je osoba i ne cini mi se da ne moze sama odlucivati.
Meni je recimo gore kad vidim neku osobu koja se istetovira cijela pa si mislim uvijek - heloou, to sto si si napravio/la moras nositi cijeli zivot (jer bas i ne ide lako dolje, narocito ako je velika povrsina). Ovo - pojela, gotova prica.

S druge strane, fascinantno mi je kako smo svi razliciti - ja o mojim posteljicama i njihovoj sudbini nisam uopce razmisljala do ove teme, nekako sam pretpostavila da su spaljene kao medicinski otpad, a s obzirom da se radi o necemu sto tijelo samo odbaci nisam se dalje s time zamarala. A kad ono cijela znanost o tome...

Da li i visi primati (cimpanze, gorile, orangutani) konzumiraju placentu? Da li hormoni "prezive" susrat s zelucanom kiselinom (a u ovom slucaju i s vocnim kiselinama iz borovnice)? Da li je to zeljezo u placenti uopce probavljivo (dostupno za iskoristavanje)? Kojeg je okusa? (ja isto mogu bez problema pojesti sirovo meso - tatarski, medium peceno i sl - ako se vec tako jede)
Eto, to su neka pitanja koja mene zanimaju.

I iako je pretpostavljam tehnicki to neka vrst kanibalizma, s obzirom da se radi o vlastitom odbacenom organu uz uvjerenje autorice da je u stvari namijenjen tome da bude pojeden meni to nije moralno upitno (u smislu autoricinog morala). Ja pak osobno ne bih to konzumirala, ne vidim smisao uz danasnju dostupnost svih vrsta nutrijenata potrebnih za oporavak nakon poroda, narocito jer ovo izgleda zahtijeva posebne prirpeme da bi bilo "jestivo" - a alternativa je npr. malo pecenog odojka s francuskom...