Ja sam nakon prvog poroda u rooming innu trebala imatimaltene vlastitu sestru. Noge nisam osjecala uopce, nisam bila u stanju okrenuti se s ledja na trbuh a kamoli ustati iz kreveta. Dizale su me dve sestre kad nije bilo muza. Svaki podoj je dolazila jedna ili dvije sestre, ja sam dva dana bila gora nego cura do mene koja je bila s carskog. Na kraju su dosli s ortopedije po mene. Ja sam bila potpuni invalid na teret svih zivih sestara i po rooming innu a najljepse od svega sto mi to nisu nicim otezavale, cak su me dolazile samoinicjativno tjesiti pitati kako sam i sl. Da nije bilo njih nemam poima kako bi dojila. U ne-rooming inu to bi zavrsilo ziher s ad