Jana ima 15 mjeseci i prije 3 tjedna je krenula u jaslice . U rikverc dva tjedna noćima se budi vrišti i baca se. pokušavam je uzeti na ruke i umiriti, ali toliko se baca da mi je sinoć skoro ispala iz ruku. to vrištanje traje i po 15- ak minuta, kojie mi se čine kao sati dugački. sinoć nisam više znala što napraviti, da li nazvati hitnu i pitati ih, ali kaj im onda reći ili čekati da prođe. izabrala sam drugu opciju jer sam se pridružila u plaču svom anđelu.
kada je primim na ruke, dozivam je, umirujem, ali kao da moj glas i riječi ne dopiru do nje, ona i dalje vrišti, ali suza nema. ne znam da li spava, a očice su joj otvorene ili je prestravljena. čak sam u jednom trenutku zabrijala i na duhoveu jednom trenutku vrištanje prestaje kao da je netko isključio prekidač. pa za 1,5 , 2 sata sve iz početka. Kada je stavim u njen krevetić, budi se, tako da spava sa mnom, točnije na meni, čim se pomaknem ili me ne osjeća blizu, budi se i plače i opet se popne na mene i tako zaspe. budi se mokra, sva znojna, a ne spava pokrivena, samo u laganoj pamučnoj pidžami....
muž me tiješi da je to privikavanje koje treba proći, sinoć je bio na putu i bila je najgora noć. inače Janek ne dopušta mužu da je primi kada po noći zaplače....
molim vas, ako ima netko neki savijet kako to prebroditi i kako malenoj pomoći...
btw, teta u jaslicama mi je rekla da već par dana nije spavala po podne, prvo zato kaj ima hrpa mama koje zovu i pitaju kako su im djeca u vrijeme spavanja pa cijelu grupu probude, a ko za vraga je taj jedini telefon u jasličkoj grupi, pa se budi na svaki šum i onoj kaj mi je ful čudno, Jana je maza i to OGROMNA maza koja bi se samo mazila, ali ni jednoj teti ne želi doći i ne dopušta da je se primi na ruke....