Ja živim ko da sam samohrana, muža nema po čitave dane. Nakon svih poslova koje odradi, kući dolazi iza ponoći. I nije mi problem. Ko što mikka kaže, najveći problem je bio kad sam imala jedno idjete
 |
|||
|
|
|||
Ja živim ko da sam samohrana, muža nema po čitave dane. Nakon svih poslova koje odradi, kući dolazi iza ponoći. I nije mi problem. Ko što mikka kaže, najveći problem je bio kad sam imala jedno idjete
Ja sam za manju razliku.
Ok, istina, naporno je i stresno, ali kako rastu je svaki dan lakše, pogotova sada kad se čak i ulovi cijeli tjedan da prespavamo noči
Ali nekako rastu zajedno, mogu ići na iste aktivnosti, imaju iste interese...
Presladki su mi navećer kada jih spremim na spavanje pa jih za sat vremena ulovim kako zagrljeni spavaju svi u istom krevetu - našem ,-)
Da biram opet bi tako.
Moguće, nemam razloga ne povjerovati, ali eto, moje iskustvo je zaista dobro.moia prvotno napisa
S druge strane, imam primjer u bliskoj obitelji s dvoje djece razlike 21 mjesec gdje nije bilo neke velike bratske ljubavi ni kad su bili mali, a sad kad su gotovo odrasli, nemaju skoro nikakvog kontakta. Nije mi jasno gdje su roditelji pogriješili, uvijek su mi izgledali jako OK.
Eto, nije ni mala razlika garancija dobrih odnosa, svaka ima svoje prednosti i mane. Nama ostaje da napravimo najbolje u uvjetima koje imamo.
Imam troje, prvi je osam godina stariji od drugog, a drugi cijelih 13 mjeseci od trećeg. I dakle, moj je zaključak, fizički je manje naporna velika razlika jer veliki sve može sam, ali je fizički napornije jer sis e navikao da spavaš cijelu noć, da jedeš svoj rušćak na miru itd. Psihički je manje naporno jer stariji može pričekat, ali je napornije jer se stalno preispituješ mora li on sad pričekat. Mala razlika je fizički napornija jer dojiš dvoje, jer nosip dvoje po stepenicama, jer su dupla kolica teža, ali je manje naporno jer si naviknut na taj ritam buđenja, presvlačenja, hranjenja. Psihički je manje naporno jer čitaš jednu priču obojici, jer zajedno ih učiš talijanski i odgovaraš na pitanja zašto, ali je napornije jer stalno vrtiš slične prizemne teme, jer se pitaš kako intervenirat u svađama budući nitko od njih nema pravo prvenstva i nemaš koga pozvat na razum. Sve skupa, teško iđta pametno zaključit, osim da ja u idućih godinu dana mislim opet krenut istim putem buđenja, hranjenja, presvlačenja, zapitkivanja...
Mikka vjerujem da je tako jer vidim i kod drugih. Sa mojom ribicom skoro ništa ne stignem jer skačem na svaki njen zahtjev. Vjerujem da se sa većim brojem djece žena se nauči biti fleksibilnija.
ne treba odmah razmišljati da su roditelji negdje pogriješili, desi se jednostavno da braća i sestre nemaju istu kemiju, da jednostavno nisu na istoj valnoj duljini, desi se to i pravoima koji su ludo zaljubljeni, pa ljubav s godinama nestane negdje i ljudi postanu stranci, desi se i sa prijateljima, sa ljudima općenito. to što je netko nekome brat ili sestra ne znači da po defaultu moraju biti vezani.Moguće, nemam razloga ne povjerovati, ali eto, moje iskustvo je zaista dobro.
S druge strane, imam primjer u bliskoj obitelji s dvoje djece razlike 21 mjesec gdje nije bilo neke velike bratske ljubavi ni kad su bili mali, a sad kad su gotovo odrasli, nemaju skoro nikakvog kontakta. Nije mi jasno gdje su roditelji pogriješili, uvijek su mi izgledali jako OK.
Eto, nije ni mala razlika garancija dobrih odnosa, svaka ima svoje prednosti i mane. Nama ostaje da napravimo najbolje u uvjetima koje imamo.
razlika u godinama uopće nije garancija za ništa u međuljudskim odnosima, ali interesantno je razmjeniti i čuti iskustva.
X
sve, osim razlike i činjenice da ću roditi treće, potpisujem od riječi do riječi.kod mene će biti 8 godina i ja iskreno ni ne mogu drukčije zamisliti
jednostavno prije nisam ni pomišljala na to
ovisi puno o tome kakva si ti sama osoba, meni je recimo strašno teško biti baš cijeli dan i noć ikome na gotovs
pa makar i vlastitome djetetu
a s druge strane želim dati i dajem maksimum
ali ako imaš recimo dvoje skroz malih pa to je gotovo nemoguće organizirati da ukradeš samo svojih sat vremena, što je meni osobno
ne samo potrebno nego i nužno
pa tu svakako stavljam buđenja noću ili nespavanje uopće
kad samo zamislim kako to mora izgledati sa dvoje ja ne mogu niti sliku tu izdržati
to sam samo ja i kod mene je tako
vjerojatno da me se bacilo u takvu vatru izdržala bih i preživjela kao i drugi ljudi
samo puno teže nego ovako s jednim po jednim
sad sam prilično odmorena jer mi je prvo dijete veliko i mogu u nove izazove i pobjede
ovo su naravno samo neke crtice, vjerujem da i mala razlika sigurno ima neke svoje draži
i baš mi je dirljivo kad se onako mali vole i grle i ljube i brinu jedno o drugom
samo što meni, nevjernom tomi kad zagrebe ispod površine više na pamet padaju ove neke druge tehnikalije
makar se moji dečki među kojima je 5 gidina razlike, obožavaju i milina je gledati ih,. meni je tih 5 godina trebalo. isto kao što mi je trebalo i ovih sad 6.
Moia vidjela sam kod drugih da ako je dijete starije češće je ljubomorno na ono mlađe jer mu ˝otima˝ maminu pažnju. Ali naravno nije pravilo. Sve ovici kako se i roditelji postave a i kakvog je dijete karaktera.
Nema to veze sa zahtjevima djeteta. Pa i deseto dijete nahranis kad je gladno i pomazis i presvuces.
Ne mozes biti fleksibilan na racun djeteta.
Jednostavno ti izrastu dodatne ruke. I malo prerasporedis vrijeme i prioritete.
Posljednje uređivanje od MarijaP : 20.04.2012. at 14:12
Ne, mislila sam felksibilan u smislu da neki kućanski poslovi nemoraju biti isti dan, čak isti tjedan biti riješene. Baš kako je netko napisao, više ne peglaš sve, samo ono što je oku vidljivo drugima.
Što se tiče ljubomore;
Cura nije bila ljubomorna nimalo kad sam rodila srednjeg dečkića,
oni nisu bili ljubomorni kad se najmlađi rodio,
al on je ljubomoran na njih dvoje i to jako.,....
Baš tako. I ja često slušam priče, ma kad god negdje odem među ljude, kako sam, vidi čuda, s četvrtim djetetom sva nježna, pažljiva, zaljubljena..a kad čuju da spava samnom, da se doji svakih sat, dva, da smo je prvih tri mjeseca konstantno nosali i plesali s njom..šokiraju se. Nevjerojatno. kao da bi sa brojem djece trebala manje ispunjavati njihove potrebe.
Moja kuća je i dalje uredna, čak štoviše, sad sam prava zatvorska čuvarica, derem se već kad čujem da mi netko dolazi u kući da briše noge, suđe uvijek oprano, svaki dan ručak točno u podne, roba oprana, pod usisan...ne pitajte me kako jer pojma nemam. S malom u rukama uvijek. I nisam opterećena s tim, to mi je normalno. Nisa ni superžena nego mi je to rutina, ne mogu funkcionirati kad mi je npr pod zasran, to ne podnosim. Ali robu nisam nikad peglala ipak
A kad sam imala samo sina, mada je to bilo kratko vrijeme, ništa nisam stizala. Iako nisam lijena nikad bila, sve mi se to činilo teško i naporno, uvijek sam bila živčana, nervozna..bezveze
Ma ja mislim da nekad razlika nije ni bitna,bitno da ih imamo i da su tu s nama,za sve se nadje rijesenje.Prvog sina sam rodila jako mlada,to je nekako bila djecja igra,ali smo nas dvoje sve u hodu uspijevali,nakon 14g sam rodila drugog sina pa evo krenula sve ispocetka,svaka djetetova dob zahtjeva drugaciju angaziranost i za sve se nadje vremena,na zalost trecu curicu sam izgubila u 5mj trudnoce,ali mislim da me sva bol i strah od cetvrte trudnoce nece zaustaviti da donesem na svijet jos jednu bebu jer konkretno kod mene nema vece srece nego kad me zagrle ove velike ruke mog starijeg sina(koji je za glavu visi od mene)kao ni ove male rucice mladjeg sto me ni obgrliti ne moze.Oni su moja snaga sto me tjera da smjerno koracam kroz zivot,ja ih od milja zovem "akumulatori srece",pogledas ih i napunis se energijom.Zato moj savijet:ne razmisljajte puno o razlikama u godinama,sto ih je vise,bit cete sretnije!
a renchy baš si prava zaljubljena mama
trina za to sam čula i vdila na svoje oči već dosta puta u životu, prvo dijeta koma, stan u rasulu, život malte ne u rasulu, kako koji novi bebač dođe žene sve poletnije, priroda se pobrinula očito i za to
njega.
˝Akumulatori sreće˝, to si i više nego dobro napisala. Njezin osmjeh me toliko ispunjava da neznam kako sam mogla ikada uopće živjeti bez njega. Negdje sam pročitala jednu prekrasnu izreku, neznam točno kako ide od riječi do riječi, ali recimo ovako - Biti majka je prihvatiti činjenicu da će ti od rođenja djeteta srce biti uvijek izvan tijela. I tako se i ja osjećam. Moja curica je moje srce.
Ovako je bilo kod nas. Ali prolazi....
Nije to moja Trina do broja djece, to ti dođe s godinamaBaš tako. I ja često slušam priče, ma kad god negdje odem među ljude, kako sam, vidi čuda, s četvrtim djetetom sva nježna, pažljiva, zaljubljena..a kad čuju da spava samnom, da se doji svakih sat, dva, da smo je prvih tri mjeseca konstantno nosali i plesali s njom..šokiraju se. Nevjerojatno. kao da bi sa brojem djece trebala manje ispunjavati njihove potrebe.
Moja kuća je i dalje uredna, čak štoviše, sad sam prava zatvorska čuvarica, derem se već kad čujem da mi netko dolazi u kući da briše noge
A kad sam imala samo sina, mada je to bilo kratko vrijeme, ništa nisam stizala. Iako nisam lijena nikad bila, sve mi se to činilo teško i naporno, uvijek sam bila živčana, nervozna..bezveze
Ontopic...moji su skoro 5 god. razlike i bilo je fajta do prije koju godinu, sad su si prilično dobri...ja jednostavno nisam bila spremna prije toga za drugo dijete, pa ni tada...
Hvala cure na komplimentima,a mislim da sam u pravu jer najvjerovatnije cemo Rode posjecivati i kad budemo bake.Ja se jos malo moram strpiti pa krecem na trece,nadam se da ce mi Bog pomoci i da ce ovaj put biti sve u najboljem redu.Definitivno sam zagovornik vise djece u obitelji(ja kao jedinica)jer ispostavilo se bez obzira na razliku u godinama da sam dobro ucinila sto sam rodila drugo.I vama to zelim i ne razmisljajte puno,kriza je svima u svijetu,al gora je kriza u srcu,vjerujte mi.
ja imam troje djece i razlika je između njih po 4g
ja sam tako htjela i ispalo je super
u mom slučaju nema ljubomore,svaki dobije istu količinu pažnje
odlučila sam se na tu razliku jer mi je tak bilo lakše
jer starije djete sa 4g se već samo oblači,hrani,nema pelene,neku put i pomogne
dobro se slažu
al svatko ima svoje razmišljanje i svatko napravi kak njemu odgovara
meni je moja razlika od 2 godine i 2 mj baš onako taman, kćerkica od 3 godine je jako samostalna (sama jede, oblači se, nema više pelena, duda,), maleni sad 10 mj puže, s njim je sve lakše svakim danom,...divota....
i opet bih ponovila isto!!!!
jedino što me polako prolazi želja za trećim, nekako mi fali motivacije, al nikad se ne zna,....
Moje su razlika tri godine, ali još jedna godina bi bila savršena!
Na sve ovo mogu dodati; dojila sam cijelu trudnoću stariju curicu, kasnije sam nastavila s tandemskim dojenjem do skoro 3. godine starije cure (ukupno tandem 15 mj.). Svakodnevno je sve skuhano (bilo i je), sve radim SAMA po doma (imamo sve oprano i ispeglano, ne složeno), sama sam doma ne s njih dvije, nego s troje djece + još brinem i o mami koja je na samrti.Moraš znati da su dvije bebe težak fizički posao. I još je tu trudnoća na trudnoću koja dodatno iscrpi, pa dojenje. Netko je već napisao da to zavisi od toga kakva si osoba.
Ako te uopće ne smeta brdo robe koju ne stigneš ni staviti u mašinu, a kamoli složiti (peglanje ne dolazi u obzir
A ako ne, počekaj da starija bar malo poraste, počne govorom tražiti što joj treba, počne hodati relativno sigurno. Tako nekako. Bar 2 i pol godine.
Lakše je ako imaš pomoć. Lakše tebi, ali ne i bebama jer i jednoj i drugoj treba mama, sve drugo je "zamjena".
A opet ja sam planirala razliku od 3 godine, a to se produljilo i produljilo...Tako da je teško išta savjetovati.
Kako bilo, oni će se slagati, i svađati, i miriti, i biti zadovoljni da imaju brata, sestru, blizu ili daleko po godinama, svakako je OK.
Veća razlika znači manje koncentriranog posla, ali zato se taj posao produžuje. Biti roditelj je zahtjevno kako bilo, ali najbolji posao na svijetu, zar ne?Pomoć nemam nikakvu, od nikoga; MM radi izvan RH i dolazi svakih 15-ak dana na vikend. Da je lako - nije ali nije niti neopisivo teško, ukoliko to želiš i planiraš.
Ja sam isto doma sama 24 sata dnevno, nekad čak i noć. Nemam nikakve pomoći i sve stignem, pa čak i peglati, ali ću debelo potpisati Beti3, jer zbilja nije lako i mnogo toga ovisi o tome kakva si osoba.
Uza sve to ovisi i kakva su djeca, moje su obje zahtjevne. Jedina sreća i moj odmor je kada zaspu obje u sedam sati navečer i ne bude se. Ja legnem oko ponoć ili jedan i to je zaista dovoljno vremena za odmoriti se i porediti, ali nakon cijelog dana rada, kuhana i sl. ja navečer nemam volje za ništa nego za odmaranje i čitanje...a bome dosta to i radim zadnje vrijeme i na dane doslovce 5 sati u komadu čitam i to me opusti za cijeli tjedan.
Ovako i ja, doslovce kao samohrana majka, samo što moga često nema ni noću, jer radi.
Isto sam od svega toga izvukla najbolje i baš kako si rekla, s jednim je bilo teško, sad je lakše, valjda što je to ipak drugi put
Meni je problem baš to što mi djeca jako kasno idu leći, skoro ponoć ih uhvati a dižu se u 7. Tako da sam u pogonu non stop, jer mala ne spava noću dobro a preko dana da i ne pričam
Dignu se u sedam ujutro??? Dobri su bome. Moje spavaju cca 12-13 sati u komadu (N. s dva dojenja).
između mojih je raznika godinu dana, jedan mjesec i jedan dan i za sada nekako ide. malena je prošla mjesec dana i nekako smo se priviknuli svi jedni na druge malo manje spavanja al nekako guramo.... a doći će i vrijeme kada će se moći i zajedno igrati, spavati.....
a i između mene i moje sestre je također razlika 13 mjeseci i nekoliko dana i super smo se slagale i igrale a i još danas smo jako povezane..... tako da se veselim i nadam da će i moji tako lijepo odrasti
Ako test ne laže, biti će mala razlika
starija 7.god,a mlađa 33mj.
Sad mi moramo računati koliko ti dijete ima godina...jooooj! Bilo bi lakše da si napisala uskoro će tri...
Čestitke i sretno!Ako test ne laže, biti će mala razlika
Ja sam oduvijek za malu razliku... Ali nije bila sudjena (da nisam imala spontani sad bih bila pred porodom)
Ako ne ostanem trudna doslovno sad, bice vise od dvije god... Ko zna koliko vise...
Naša razlika će biti godinu dana i 7 mjeseci.
Dali ste u trudnoći sa drugim djetetom nosili prvo? Nemogu si zamisliti svoju malenu ribicu uopće ne dižem. Ima 11 kg, još ne hoda ali je u prohodavajućoj fazi. Jako voli da ju mama nekada uzme i nosi. Inače nije nešto strašno na rukama, više voli svoj prostor za manevriranja. Ali naravno zaželi se maženja i pažnje. Tako da nenamjeravam joj to nosanje uskraćivati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
