Xvertex prvotno napisa
Samo par sati prije Pepitine nesreće ja sam na tom istom mjestu vidjela auto sa troje male djece na stražnjem sjedalu bez sjedalica - beba i vrtićarci.
 |
|||
|
|
|||
X
Samo par sati prije Pepitine nesreće ja sam na tom istom mjestu vidjela auto sa troje male djece na stražnjem sjedalu bez sjedalica - beba i vrtićarci.
Plačem dok ovo čitam, sam Bog vas je cure čuvao.... I autosjedalice, naravno... Stvarno potresno iskustvo za sve vas... Sva sreća da ste dobro!:pusa:
Ajme Pepita celo jutro sam pod utiskom.
Tako mi je drago da ste dobro!
Često to viđam, osobito dolje na jugu, ali ima i u Zg.
Pepita, trebat će ti još da se oporavite od šoka, ali neka ste žive i zdrave.
Siguro imate fotku koja bi mogla poslužiti za uputu zašto koristiti AS.
Pepita, drago mi je da ste dobro. Nadam se da cure nece imati nikakve traume zbog nesrece.
Sva sreca na autosjedalicama i andjelima cuvarima.
potpisujem
pepita
XPepita, drago mi je da ste dobro. Nadam se da cure nece imati nikakve traume zbog nesrece.
Sva sreca na autosjedalicama i andjelima cuvarima.
pepita
Pepita draga
ovu tvoju priču i to baš ovako ispričanu treba dijeliti,
pogotovo onima kojima je AS gnjavaža
i koji posprdljivo gledaju kad vežeš dijete išao na put od 200 km ili 20 m do dućana
XXX
ne kuze ljudi da nije samo do tvoje oprezne voznje (koliko puta cujem:ma pazim ja,ne gasiram se vozim polako) nego sto drugi nalete na tebe!
plakala sam, još se ježim, Bogu hvala da ste dobro.
Ja sam jučer išla u Kaštela tražit najbolju Römericu. Definitivno ona sa svim zaštitama!!!
I, da, ovo treba lijepiti u vrtiće i škole
ajme tek sad vidim, pepita draga, plakala sam dok sam citala
uh, uh, uh, koji uzas
glavno da ste dobro vas 3
kako su cure, L., jel se oporavila?
pepita
hvala Bogu da ste dobro sve tri!
Strašno, pune oči suza!
Drago mi je da ste dobro i nadam se da ćete se brzo oporaviti od šoka.
ako cijeli forum plače, mogu misliti kako je tebi i mužu. :hug:
sretan rođendan i brzi oporavak od šoka
uf pepita, još sam naježena od glave do pete
sritan vam rođendan!
Prestrašno...
Uh Pepita, naježila sam se
drago mi je da ste dobro
Uf, meni i knedla u grlu i suze u očima.
Sva sreća da ste dobri, ljubi cure i držite se, treba taj šok sad preživjeti dalje. Mi smo jednom sletili s ceste, pri jako maloj brzini, u zavoju, na pustoj cesti, u snjeg, samo smo se zarotirali za 360 stupnjeva u polje. Djeca su isto naravno bila u AS. I ja nisam mogla jako dugo to izbiti iz glave. Ne mogu ni zamisliti kako je tek tebi sada.
Ne mogu zaustaviti suze, neka ste dobro!
Grlite se!
Pepita ima Boga. Hvala mu što ste sve tri dobro.
Eno vas i na 24 sata. Grozno izgleda.
Pepita sretan vam trostruki rođendan. Sva sreća da je sve prošlo u redu. Sad sam vidjela i slike na netu, slike su užas. Ljubi dječicu
(http://www.24sata.hr/crna-kronika-ne...-curice-262652)
ajme Pepitice, u šoku sam
ne mogu vjerovati što vam se dogodilo! hvala dragom Bogu na AS, i na roditeljima kojima je sigurnost njihove djece na prvom mjestu!
draga moja ljubi mi puno svoje curice
neka mi oproste vjernici, ali nisu to ni anđeli, ni bog, niti nebo to je čista životna nasumičnost, nekoga pogodi nekoga ne.
koliko god čovjek bio oprezan, obziran i savjestan u prometu, čim sjedneš u auto sudbina više nije u tvojim rukama, a nit u rukama boga, već drugih vozača i sa time moramo živjeti.
ovo što predlažete ovdje za proširiti priu u kontekstu važnosti sjedalica za djecu podržavam svim srcem.
Pepita sretna sam radi vas, mogu samo zamisliti kako se osjećaš, želim vam brzi i bezbolni oporavak od šoka.
Pepita sretni vam rođendani <3
Drago mi je da ste prošle bez ozljeda.
Slike nesreće su prestrašne.
Vjerujem da ima Boga ali mislim da si ti najviše zaslužna što je sve završilo dobro jer si zavezala djecu u sjedalice.
Potpisujem Ancicu, ovakvu priču treba vidjeti što više ljudi kako bi postali svjesni da sjedalice nisu novotarija, nepotreban trošak i sve ono što ljudi koji ih ne koriste misle o njima.
Posljednje uređivanje od (maša) : 19.04.2012. at 18:02
ovo me je dotuklo
vjerujem da se i taj čovjek u tom trenutku drugi put rodio
ajme, ajme...
sretna majko!
x
Sva sreca da ste sve tri dobro!
mene je dotukao tvoj pogled prema stražnjem sjedalu...
pepita
Ajme, sretan vam rođendan!
AS je zakon i to obavezno tiskati, baš takvu emotivnu priću!
čitam priču i sve me nešto steže oko srca .... neizmjerno mi je drago da ste sve tri dobro....
Baš me ovo uzdrmalo, a mogu si misliti kolko se ti još uvijek treseš. Sretan rođendan i živi i zdravi bili još dugo.
(Hvala Ti Bože!)
hvala Bogu da ste dobro!
cure, sretan vam rođendan!
Pepita,draga:hug
Prvo sam se naježila a onda i rasplakala.
Draga moja sretan vam rođendan.
Mene je jednom tip pogodio u moja vrata i moja prva reakcija je bila da se okrenem i pogledam u sjedalice ,koje su divnim čudom bile prazne jer sam djecu ostavila baki.Prvi put sam zahvaljivala Bogu što mi djeca nisu uz mene.A tipa sam htjela zadaviti...
Pepita
Mogu samo reći - hvala Bogu, anđelima i sjedalicama
Još jedan običan i sunčan dan. Cijelo jutro smo moja N. i ja u automobilu skupljajući papire za upis starije sestre u vrtić. Došle smo kući umorne i gladne. Ubrzo nam je došla i starija seka iz vrtića, kao i obično puna energije. Sjedim na kauču i mislim se da li da izađem s djecom još malo na sunce ili ne. Odlučim se ipak izaći, brže će proći dan. Sjetim se da moram uzeti pelene i odemo do centra. Starija kći me nagovarala da ostane malo u igraonici. Ma kakva igraonica kad je vani tako lijep dan, ali popustim joj, ne ostavljam je često po igraonicama. Dok se ona zabavljala ja i moja malena cura u mei-taiu smo obišle cijeli centar i vidjele puno toga za kupiti… Ubrzo sam otišla po kći u igraonicu, ne mogu si pomoći ali ne volim te igraonice, volim mjesta gdje mogu gledati svoje dijete i da je na zraku.
Krenuli smo kući. Putem me L. u par navrata dozivala da vidim što može s rukama, odgovorila sam da ne mogu ništa gledat dok vozim i da se strpi dok dođemo kući. Moja beba je grintala u svojoj stolici i taman kad je počela zatvarati okice došla sam na predio brze ceste gdje se pored moje trake pojavljuje još jedna traka. Naime, tom trakom se spuštaju vozila s nadvožnjaka. Oni ustvari samo voze ravno, ali sada se s moje strane nalazi još jedna traka. Kad sam došla do točke gdje se pojavljuje ta traka s moje lijeve strane, do mene se s nadvožnjaka spuštao onaj kamion što prenosi ciment, ima ono što se vrti i unutra se miješa ciment. Pojavio se točno pored mene, a kako ja inače ne volim ta velika vozila kojima sam u „mrtvom kutu“ pomislila sam kako bi trebala požuriti, vozeći ravno da mu se maknem ispred da me vidi. Nisam to ni pomislila…u ušima mi i dalje onaj zvuk struganja. Otvorila se hauba auta, vidim samo bijelo, ne razumijem ništa, gdje vozim??? Auto se najednom okreće, gledam svoju mlađu kći na mjestu suvozača u svojoj autosjedalici. Ne dozivam stariju kći u onom šoku znam da će se prepasti, šutim. Auto se okrenulo na krov, beba plače i mislim se „gospe moja neka plače, čujem je, dobro je“. Što je s mojom curom na zadnjem sjedištu u autosjedalici??? Na krovu auta klizimo, dovoljno dugo da čekam da se nešto desi…što će se desiti…gdje ćemo stati…hoće li me tko udariti??? Odjednom udarac jak, čujem ga i sada u ušima. Auto staje, Nika je dobro, okrećem se i dok se okrećem ne znam što ću vidjeti, bojim se, bojim se da osjećam srce u grlu. Začujem „mama“. Guši me od sreće i šoka. Pokušavam biti pribrana, čujem je, znači živa je i to je najvažnije, pri svijesti je…
Odvežem ih, zagrlim…znam, što god im u glavicama bilo uz moje tijelo su sigurne, posebno Nika, tako živi već punih šest mjeseci, mislim se sutra joj je punih šest mjeseci i šest mjeseci isključivog dojenja, a čekala sam taj dan, jer smo s dojenjem vodili pravi pravcati rat. Što je najsmješnije i ja sam se osjećala sigurnom. Neki čudan osjećaj, sve smo žive i zdrave i mogla sam tamo ostati još neko vrijeme...
Momak se saginje da nas vidi. Krov je spljošten, autosjedalica bebe je skoro dotakla krov koliko se nabio u udaru o beton. Vičem momku da smo sve tri dobro. Čujem vani zapomaganje „jao Bože djeca su unutra, jao nesreće i tuge“. Pružam momku bebu…kad je uzimao nasmijala mu se i jadan momak započme vikati "beba se smije, beba je dobro, smije se". Nježno kažem svojoj starijom curi „sad si ti zlato na redu, izađi pa će onda mama izaći“. Pomislim na brzinu…baš kako treba, majka koja spašava prvo svoju djecu, pred njima je dug život, ja ću zadnja, kad budem sigurna da su djeca dobro. Tada izlazim i ja. Pogled mi se ukočio od gomile ljudi koju su se hvatali za glave, jaukali, plakali, molili, auta je bilo jako puno, stajali su svakako…vidjevši svoje auto, spljošteno, okrenuto na krov, bez gume…tu sam bila gotova, nisam se više mogla pribrati, pokušam misliti na djecu ali sve je to bilo jače od mene…tu sam bila, u ovom autu, gledam ogradu, sigurno pet metara ograde razbijeno, je li moguće da smo živi. Gubim se i tražim svoju sigurnost, gdje je…nema ga, nema mi muža, a samo njega trebam i sve će biti uredu. Dozivam ga, tražim i molim da ga dovedu. Jedva nekome kažem broj, netko mi je rekao da ga je zvao. Držim bebu, a stariju curu do mene drži neki momak. Molim ga da je ne pušta na tlo, nikako, ako bude htio mora mi kazati, moram znati da će je spustiti na tlo. Gledam u tu mješalicu, čovjek ne prilazi, stoji par koraka od kamiona i gleda. Prilazim mu i govorim „djeca su mi dobro, to mi je najvažnije, ma kako ste me zakačili, dobro je, dobro su mi djeca“. Već osjećam da mi noge trnu, klecaju, moram negdje sjesti, ne, ne mogu, tražim opet pogledom stariju kći i govorim da je sve uredu… Policija i prva pomoć dolaze zaista brzo, taj zvuk, mrzim ga, cijeli život živim između dvije bolnice i cijeli život slušam tu sirenu moja mi neda mira i svako malo me podsjeća da nekome treba pomoć, da nekoga boli i da nije dobro.
Sjedamo sve tri u kola hitne pomoći. Držim bebu, starija kći sjedi na doktoru. Smijem joj se i kažem da se ne brine, da se takve stvari ponekad dese i da nema veze. Ona šuti i ne pita me ništa. Milujem je po licu, ne mogu je poljubiti, daleko mi je, a stolica na kojoj sjedim samo što ne upadne do poda. Kad sam shvatila da nas žele odvesti nisam htjela ići dok mi ne dođe muž. Znala sam kad vidi auto da neće vjerovati da smo dobro. Tražila sam mobitel i molila da ga iskopaju iz auta. Momak mi ga je predao, ali taman tada je hitna krenula i upalila onaj najgori zvuk na svijetu "sirenu". Doktor mi je kazao da ga ne zovem, da će se uspaničiti. Mislim se kako ću ja doći u hitnu prije nego on do auta, brzo oni voze, osjećam da žure. Doktor mi kaže da je beba dobro i da se ne brinem.
Na hitnoj su nas pregledali, nitko od nas nije imao ni najmanju ogrebotinu. Još ne vjerujem. Napokon stigla je i moja sigurnost, zagrlim mm i sada znam da je sve gotovo i samo jedva čekam da dođem kući. Dolazi mi i mama, plače, uzrujana je, grli me, vidim da je moja velika cura čudno gleda i štipam je za ruku govoreći da se smiri da je sve gotovo i da bude jaka radi djece.
Policajac mi kaže da moram na mjesto događaja, moram dati zapisnik i moram „puhati“ da isključimo mogućnost da je pijana majka vozila dvoje maloljetne djece…baš…
Gužva je bila ogromna, jedva da su se auta kretala, sve tri trake bile su pune automobila, koji su se jedva micali.
Ja i djeca smo bili sa mm u njegovom autu. Gledala sam sve te znatiželjne poglede ljude u autima koji su izlazili da vide što se dešava, na njihovim licima se vidjela zbunjenost. Samo sam gledala i mislila se "Bože to je radi mene, tamo sam ja bila prije sat vremena".
Približavam se mjestu nesreće, policija mi prilazi i smiruje me, unaprijed me smiruje jer je vozač koji nas je pokupio pri prestrojavanju izjavio da sam mu ja kazala kako sam kriva. Gledala sam ga iz daljine i nisam vjerovala da nakon što je dvoje djece s majkom ostalo neozlijeđeno, može tako nešto kazati. Policija mi je odmah rekla da je sve jasno, da je neupitno da je on skrivio nesreću, a na moju sreću, kada se to dogodilo iza mene je bio policajac koji je putovao kući i koji je sve vidio.
Odlazim do auta, želim uzeti te pelene zbog kojih se sve ovo i desilo, molim policajca da se obratim kratko čovjeku koji nas je udario, policajac mi dozvoljava…prilazim, gledam ga ravno u oči, on skreće pogled, zna da je kriv…nemam mu što reći, tu se nema što reći, samo ga upitam „Gdje će ti duša završiti jednog dana“…nakon toga odlazim i ne okrećem se, više nikad niti put njega, a niti put auta.
Prilazim svom blagu, mm, djeci i smijem se, gomila ljudi još uvijek me gleda, ne znam da li da mahnem i kažem „dobro sam“. Ipak, ulazim u auto i samo želim kući.
Sinoć sam legla u krevet, zatvorila oči i jako dugo razmišljala, prošla sve u glavi još jednom, okrenula se na svoju desnu stranu i poljubila N. zatim na lijevu i poljubila L. namjestila se i zaspala.
Jutros sam se digla kao nova žena, započela život kao što sam ga imala i do sada. Iako telefon cijeli dan zvoni, ne ometa me, mirna sam, smirena, nisam više u šoku, svjesna sam svega.
Kažu da je to život, ne slažem se. Život je još dug, bit će svega na njegovom putu. Ovo je bio jedan događaj u mom životu koji je mogao zaista promijeniti sve, ali nije. U mom slučaju nije promijenio, jer to što više nema auta nebitno je, moglo se i prodati, jednom ga sigurno ne bi bilo na ovaj ili onaj način. Kako kaže L. "kupit će tata novo". Djeca su mi živa, netaknuta. Jako šokantno, ali sigurna sam da je postojao neki razlog zbog kojeg se ovo desilo. Kad nas je Bog ovako sačuvao, da nam dlaka s glave ne nedostaje, valjda je poruka bila za nekog drugog, a možda i za mene. Morat ću je samo otkriti.
Jedino što sam sada bogatija za jedno iskustvo, pravilno i bez iznimke vezivanje AS. Svi mi mislimo da se neće nama dogoditi, jer da nije tako ne bi vozili. Bojali bi se. Ne razmišljamo o tome, jednostavno ulazimo u auto i vozimo, ne misleći da može postojati trenutak koji će nam živote promijeniti zauvijek. Možda sam puno puta izbjegla ovakve situacije. Možda…sve do ovog puta.
Jesam li mirna u duši? Jesam!
Bojim li se? Ne!
Što reći nakon svega? AUTOSJEDALICA UVIJEK I BEZ IZNIMKE!!!
Još sam da kažem, nisam prije bila ovakva, ovakvom me učinilo majčinstvo. Svjesna da djeca uče od mene, trudim se biti stup svoje obitelji, ako ne u financijskom smislu, onda u emocionalnom zasigurno!
divno, pepita. toliko ljubavi, pribranosti i snage u ovim tvojim rečima.
hvala bogu da je sve iza vas, bez posledica.
Naježila sam se i rasplakala na tvoju priču! Sretna sam da ste bile vezane, sve tri i da je sve dobro prošlo! Koja sreća!
Naježila sam se...hvala Bogu nek je sve u redu!
Pepita, ajme, priča je prestrašna.
Al samo zahvaljujući tvojoj odgovornosti i pribranosti sve je dobro prošlo.
Ljubi dječicu.
Pepita, naježila sam se par puta čitajući što vam se dogodilo. Drago mi je da je sve prošlo bez posljedica, a nadam se da će i curka što prije zaboraviti nesretni događaj.
Ljubi dječicu.
prestrasna prica...
pepita, hvala ti na prici
Pepita
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom