Cure mi smo stvarno super, meni baš i nije jasno kako sam to tako "olako" ostavila iza sebe, kao da se ništa nije desilo.
L. me iznenađuje, prvo sam mislila da je šok, ali ipak mislim da ona to nije proživjela toliko traumatično...valjda...
Možda iz razloga što ne zna koje su posljedice toga mogle biti i nije se udarila.
Jučer je dirala tatin žilet koji je on ostavio gdje nije trebao i porezala se, naravno krv.
Kaže mi posli da se ljepše okrenut s autom nego vidit krv.
Mislim da se sve dobro završilo definitivno u svakom pogledu.
Drago mi je da sam priču već napisala da ne moram sad, jer baš nemam volje o tome više pričati i razmišljati.

Mislim da mogu zatvorit ovaj topic ))))))

Hvala vam drage moje od sveg srca, a gdje sam ja uvijek nalazila najiskreniju podršku nego tu!