Slavim trostruki rođendan

[SikaPika]

Plačem na poslu dok ovo čitam. Na žalost, plačem jer sam i sama doživjela nešto slično, ovaj put MM sa moje dvoje starije djece. I na žalost, jer je MM dopustio sinu koji je tada imao 7 godina, da se odveže, da bi mogao da se igra sa nekim čovječuljcima otraga. I tada se desilo to, kamion koji udara u nešto, iMM koji ide pod kamion. Javljaju mi da je sin u bolnici, javljaju majci da joj je dijete razbilo glavu, da krvari i da su ga hitnom prebacili negdje. MM apsolutno priča nesuvislo na mobitel, i ja tada sa mojim divnim prijateljima, idem da vidim šta se desilo. Na sreću, ništa. Ako možeš nazvati 10 velikih šavova nasred malog lijepog čela ništa, onda ću ja reći ništa. Jer moj je sin bio tu, njegovo srcašce je bilo tako isprepadano, ali je bilo tu, sa svojom majkom, sa ssvojim sekama, sa mamo i tatom. I ista potreba da danima svi skupa spavamo na krevetu, i svima da pričamo kako djeca i svi ostali se trebaju vezati, jer je to spas. Pogotovo kada od 4 saputnika, samo je jedan bio odvezan, i umalo poginuo. Moj mali dječak. MM mi je skoro ispričao da je naš sin bukvalno letio po autu, tako su ti udari silni.
Molim vas, vežite djecu.

eris, , hvala Bogu pa je i tvoj dječačić dobro prošao

zapravo se osjećam jako licemjerno kada linkam ovakve događaje, kada govorim o važnosti AS jer se i sama nekada dovedem u situaciju da se vozimo u autu u kojem nema AS
naime, mi nemamo auto, a AS, i to Cybex imamo u dedinom autu u kojem se najčešće vozimo
no, barem jednom u dva mjeseca nas moj brat negdje odveze i sl.
tada se grozno osjećam, cijelu vožnju imam grč u želucu, čvrsto ju stišćem iako znam da se nešto dogodi da bi bila poput zračnog jastuka

što radite u takvim situacijama, odbijate li se voziti ili ne idete kod ljudi koji nemaju AS pa vas mogu odvesti kući ili idete busom (mi se inače po gradu vozimo busom i biciklom)?
glupo mi je gnjaviti dedu svaki puta kada idemo kod mojih, već nas vozi pa mi je bed tražiti i da dođe po nas

[koksy]

Pepita, po mom iskustvu, imat ces jos jedno vrijeme strah od voznje, vjerovatno ces i ko suvozac "kocit". Barem sam ja dobrih godinu dana nakon sudara tako. I cim netko izlazi iz sporedne ulice ja pustam gas i spremna sam za kocenje u strahu da mi opet presjece put. Srecom, covjek koji je uzrokovao moj sudar je naucio lekciju, srecem ga cesto jer zivimo blizu i sad svaki put stoji na raskrizju i dooobro pogleda dal moze izac na glavnu ili ne, bas se vidi koliko je puno oprezniji sad.