Sve je to OK ako dijete traži pomoć (u suzama). NAravno da ju onda treba savjetovati.
Ali - ako se ona ne žali, mislim da se ne valja direktno miješati.

Pokušavam zamisliti situaciju da moja mama intervenira u odnos mene i prijateljice i govori da nešto nije lijepo. Strašno.
Doduše, to tako nečega vjerojatno ne bi niti došlo, jer se prijateljica u maminoj blizini sigurno ne bi zločesto ponašala.

Ja sam naime od prvog razreda sve do puberteta imala bff koju je moja mama smatrala nepoćudnom. I zaista, ta moja prijateljica je bila prilično zločesta, a imala je i jednu autodestruktivnu crtu koja je u pubertetu došla do punog izričaja.
Moja mama se jako miješala u našu 'vezu' i to na vrlo loš način - stalno meni predbacujući da me prijateljica 'iskorištava', 'radi od mene bedaka' i tome slično - što sasvim sigurno nije baš blagotvorno djelovalo na moje samopouzdanje, niti na povjerenje u odnosu sa ljudima. K tome, odnos između mene i prijateljice uopće nije bio takav kakvim ga je moja mama vidjela.