Kako zaštititi dijete od lošeg prijateljstva?

[seni]

sve pametne zene ovdje, te nemam sto dodati, osim ih potpisati.

vitika rekla bih samo, bijah tamo gdje sí ti sada.
slazem se da roditelj moze i treba lagano "moderirati" situaciju, onako kako su cure vec predlozili.
dodala bih samo (jer to je bio moj problem), da ta moguca emocionalno bolna situacija za tvoju curu, ne bi trebala za tebe postati osobna, u smislu da to dozivljvas kao svoju vlastitu bol. ne znam da li sam jasna, nadam se.
jer time nesvjesno ne dopustas svom djetetu, da se na svoj nacin nosi sa situacijom, te joj nesvjesno saljes poruku da ona nije sposobna to rijesiti.
trebalo mi je nesto vremena dok sam to shvatila, ali jedan slucajni razgovor sa meni ne bas simpaticnom (pametan covjek uci od svih ) osobom (nesvjesno je upiknula problem), nesto juula, te drugih pametnih knjiga, nesto m. winterhoff-a, nesto samorefleksije i kliknulo mi je. hvala bogu.

[vitika]

zene hvala vam svima na savjetima.
za sad poduzimam ulogu savjetnika za svoju curku. pricamo svaki dan o postupcima njezine prijateljice i ja joj kazem sto mislim. neki dan je bila kriza, jucer je bilo puno bolje.
danas si mislim da sam mozda pretjerala u brizi, da nisam imala dovoljno povjerenja u svoju curku da ce se nekako izvuci iz lose situacije.

dodala bih samo (jer to je bio moj problem), da ta moguca emocionalno bolna situacija za tvoju curu, ne bi trebala za tebe postati osobna, u smislu da to dozivljvas kao svoju vlastitu bol. ne znam da li sam jasna, nadam se.
jer time nesvjesno ne dopustas svom djetetu, da se na svoj nacin nosi sa situacijom, te joj nesvjesno saljes poruku da ona nije sposobna to rijesiti.

ovo si seni jako dobro rekla jer sam se ja u ovoj situaciji sjetila sebe i slicne situacije iz djetinjstva. a mene mama nije bas ozbiljno shvacala. sad mi je jasno da sam se sama morala pobrinuti za sebe u tome svemu, ali ipak mamina rijec suosjecanja puno pomaze.

[flopica]

ma ja mislim da je slušanje djeteta ključno + što bih izrazila glasno svoj stav o takvom ponašanju
znači ne bih samo saslušala i to je to, nego bih i verbalizirala da je to ružno i neprihvatljivo, tako se ne ponaša prema nikome

isto tako ukoliko bi neko dijete preda mnom uvrijedilo/ udarilo / ismijalo moje dijete ili obrnuto sigurno bih rekla da je to ružno
i bez pardona to i napravim ako se desi, iako moram priznati rijetko ali znalo se desiti
čak smatram da sam dužna reagirati i da prešućivanjem dajem prešutno odobrenje takvom ponašanju a to nikako ne želim
i da moje dijete tako postupi prema drugome djetetu ne bih imala nšta protiv da je tuđi roditelj opomene na prihvatljiv način, dapače

i još bi poticala malu da proširi krug prijatelja, ali ne na način da sad idemo na silu sprijateljiti se sa nekim samo da bi otkantali našu transformiranu frendicu, već nekako suptilno. pokušala bih stvoriti takvo ozračje, ići među druge ljude i djecu, otkriti neke nove aktivnosti i tako...

što se tiče priče o teškoj situaciji te malene i to bih svakako spomenula i pokušala objaniti da je njoj sada teško i da se loše osjeća
npr. uzeti neku knjigu sa zadanom temom, da dijete pročita, da shvati bar donekle što se dešava u duši djece čija se obitelj raspada
to sve u cilju stjecanja saznanja kako se život mijenja i kako se zbog toga i mi mjenjamo i kako za takvo ponašanje nije kriva tvoja malena
to nema veze s njom nego s rastavom tuđih roditelja

i naglasila big sigurno da iako prijateljica sad ima loše dane i treba je razumjeti ali isto tako je zbog toga ne mora ćutke durati i trpiti
ukoliko želi može joj reći kako se zbog toga osjeća, može ostati uz nu, može otići, može učiniti štogod želi ili sama odluči...