evo nas na žalost s tužnim, negdje u podsvijesti očekivanim, a opet ne rezultatom. opet veliko ništa, ni jedan komad se nije pojavio, spermiji su zakazali totalno. bili smo u totalnom psihičkom kaosu, prvo svjesni da se može i to dogoditi, onda nevjerica, razočarenje, tuga. sada borba između srca i razuma, srce hoće bebu i želi dalje, al razum neda, pita se ima li smisla boriti se, kako Mury kaže, s vjetrenjačama... na žalost nada je umrla,(voljela bi da nije, al...) snage više nemamo...da nije zamrznutih stanica ovo bi bio kraj još jedne tužne priče(oprostite što sam ovako sumorna)




(oprostite što sam ovako sumorna)
prekrasne bete! Zelim vam svu srecu do kraja.



