milasova, hvala za coffee!
krasno je vidjeti da jedna generacija djece kreće u školu, vrtić.... veselim se tim mukama... a nekako me uvijek podsjeti na Balaševićevu pjesmu Neki novi klinci. E sad me ulovi nostalgija....
Vidim da je Argente pitala kako naši dečki podnose punkciju. Mi smo oba puta zbog dijagnoze morali proći i punkciju testisa. Oba puta je mm mogao uzeti anesteziju, ali je njegov prag boli (bar kako on veli) puno viši od mojega, pa je je odbio. Znam da su ga pošpricali s onim sprejem kako bi površinski anestezirali (lidocaine?) i to je sve. Nisam imala hrabrosti biti prisutna
On je skroz bio samnom, kao što je i odradio je skoro sve UZV-e samnom, i meni je to puno značilo. Na taj način imamo osjećaj da uistinu sve prolazimo zajedno. Tikki je to lijepo napisala, želi imati svog muža uz sebe jer je to NAŠE dijete.
Kako se vi i vaši muževi/partneri nose s time? Ili, još bolje pitanje, kako vaši liječnici gledaju na aktivno sudjelovanje partnera u svim postupcima mpo-a?
 |
|||
