Moji su bili živi alpinisti, jedva mi je i krevetić poslužio da im očuvam život. S četiri mjeseca mi je sin dopuzao do ruba bračno kreveta i strmovalio se... a malu smo šivali jer nam je pobjegla (grabeći, puzeći...) preko glave sa šest mjeseci i nama na oči se hitila s kreveta na noćni ormarić. S deset mjeseci mali mi se ljuljao na rubu plitkog krevetića na trbuhu, kad nisam umrla. S petnaest mjeseci mi je mali bježao iz putnog krevetića - jer nam je obični bio preplitak za njega Ja đecu ne puštam. Za sljedeće ću, ako Bog da da ga imam, kupit kavez za tigrove, časna masna i stavit sliku, da vidite da se ne zezam. Možda to nije tako opasno ako imaš stan, mene je bilo strah stepenica, i samog pada na pod, kad smo već kod toga...