daklem, poučeni iskustvom dvije bebe koje su sveukupno u krevetiću provele 3 mjeseca (zbrojeno), a ostatak vremena je služio kao odlagalište za robu za peglanje i igračke, odlučili smo ovaj put neinstalirati isti.
čemu reorganizirati čitavu sobu u kojoj ionako nemam prostora da bi forme radi 5 dana stavljala dijete u krevetić i šesti dan odustala (a i ovih 5 bi završilo kod nas u krevetu)?

ali kome god kažem, gledaju me ko da sam s Marsa pala. pa nisam valjda jedina?
neću ni zipku, ni kolijevku.
razmišljam da za prvih mjesec dana posudim košaru koja bi stajala kraj mene u krevetu - a možda ni to.
i razmartramo opciju putnog krevetića koji bi imau funkciju više vrtića preko dana nego mjesta za spavanje. a ni u to nisam sigurna.
i, jesam čudna?