Uvijek je postojala mogućnost da netko nazkon završenog školovanja ode volontirati u neku ustanovu/tvrtku kako bi ciljano stekao radno iskustvo, dakle ne ono što se trenutno nudi, nego baš ono koje on želi. Ostali su normalno prihvaćali poslove koji su im se u tom trenu nudili na tržištu rada i radili za plaću.
Sada je ta mogućnost volontiranja omogućena uz plaćene doprinose i uz novčanu naknadu od 1600 kuna.
Tko želi, prijavi se za to, tko ne želi, javlja se na ostale natječaje.
Nema tu nikakvog prisiljavanja ni na što.
Prednost ovog stručnog osposobljavanja je u tome što osoba sama bira gdje će steći prvo radno iskustvo. Nedavo sam upoznala jednu mladu psihologinju koja je jako željela steći iskustvo u kliničkoj psihologiji, ali bolnice nikoga nisu primale, pa je bila presretna da joj je omogućeno da odradi staž putem ove mjere stručnog osposobljavanja upravo tamo, jer bi joj to radno iskustvo moglo pomoći da se ubuduće isprofilira u tom smjeru.
Isto vrijedi i za druge struke, svatko obično ima viziju o tome u kojem sektoru bi htio steći iskustvo, a svaka struka ih nudi više. Ovako su oni u boljoj poziciji što se toga tiče, jer im niti jedan poslodavac neće odbiti stručno osposobljavanje
na takav način. Što se tiče novaca, tu su u goroj poziciji, ali svatko bira za sebe, nekome je second best posao sa manje novaca, a nekome posao u sektoru koji nije njegov prvi odabir.
Idealno bi bilo i jedno i drugo, ali bojim se da to nije baš lako ostvarivo niti u puno naprednijim ekonomijama od ove naše.