- da, doo je obavezan uplatiti državi pdv na fakture koje izdaje bez obzira na naplatu, i sredstva potrebna za to su obrtna sredstva, a ne trošak. Nešto što poduzetnik mora osigurati da bi poslovao. (ukoliko se faktura pokaže nenaplativom, onda možeš govoriti o trošku), za cjepidlačenje: obveza plaćanja ne znači da doo stvarno i plati, i obračunsko razdoblje može biti i tromjesečno.
- istovremeno, taj isti doo svoju obvezu pdv-a umanjuje za pdv sa računa svojih dobavljača, bez obzira platio on tu fakturu "ikada ili nikada" svom dobavljaču
hibiskus je navela da je "trošak" pdv-a 25 %, a nenaplativih faktura 20% od ukupno izdanih.
čak i ako želiš obrtna sredstva ugurati u trošak, hajde, neka bude, opet matematika debelo ne štima jer da bi "trošak" pdv-a bio 25 %, nužno bi bilo ispuniti ove pretpostavke:
1. da nema baš nikakvih pdv-om oporezivih troškova (sirovine, strojevi, energenti, uredski materijal,telefon...ništa,nema ih)
2. da je postotak naplativosti proizvoda/usluga 0 %
ovakvo "poduzeništvo" ni ja ne mogu zamisliti u praksi
a inače, kad je postalo nužno imati osobno iskustvo u nekom određenom djeliću velike slagalice, da bi imao znanje?
(jer porezni sustav nit' počinje nit' završava sa doo). sigurna sam da imam dovoljno diploma i praktičnog znanja o konkretnoj stvari, da mogu pisati tu.
vjeruje li itko od vas što se jako brinete nad mojim poduzetničkim iskustvom npr. muškarcu porodničaru?
jer on očito nema "dana staža" u problematici koja mu je u opisu posla i za koju se školovao.
ali, ako je potrebno ne kvariti ventilanu, samo reci![]()