mama courage prvotno napisa
ne razumijem zašto bi trebala biti ponosna na ono što joj je priroda darivala (što bi to bilo? ili misliš da nema kompleksi?), zar nije bolje da ju se uči da bude ponosna na svoje uspjehe i ono što je postigla svojim radom i marljivošću?
zašto bi bila skromna? nek zna da može sve i da joj se pruža sve, samo ako bude imala dovoljno hrabrosti sve prigrliti što joj život pruža.
ako pristojna znači biti šutljiva, neka ni to ne bude. neka bude glasna, u argumentima, pametna, elokventna.
neka čita i upoznaje žene koje su svojim radom i umom postigle nešto, a ne svojom ljepotom i onim zašto im je priroda namjenila ulogu. neka uči od žena koje su se borile za svoje ciljeve i stvarale.
evo, recimo... nema tome mjesec dana da sam joj pričala priču o rosi parks (internet je zakon, sve se fino nađe i u slici i riječi). vodim je na događanja koja mislim da su bitna za njen razvoj, upoznajem je s ljudima od kojih će nešto naučiti i čitamo časopise (njemačke) koje su za male istraživače i radoznalce.