Prije jedno desetak godina, ljeto, išla sam na razgovor za posao, stranjska firma, ja se upicanila, svilene hlače, kratka košuljica pasent s hlačama. Ali kako nisam imala auto, išla sam tramvajem. I ulazim u tramvaj i začujem neki krrrccc, i gledam po sebi o oko sebe ali ne mogu naći izvor tog čudnovatog zvuka. No, došla ja na razgovor, trudila se prikazati se u najboljem svjetlu, jedno od pitanja je bilo zašto mislim da bi bilo bolje da zaposle žensko nego muško, a ja odgovorila kako smo mi žene pedantne, sistematične, organizirane, bla, bla...
Na kraju razgovora isprati mene čovjek do vrata, ja se pozdravim, odem, nakon nekoliko koraka okrenem se, vidim on me nekako zabezeknuto gleda, ja šta ću, mahnem čovjeku. I kako mi se nije žurilo, šetala ja još malo po gradu. Kad, prestignu mene mala djevojčica i mama, i djevojčica prstom pokazuje na mene i viče mama vidi!, a mama joj kaže ššš i odvuče je dalje. Ja ništa ne kužim, ulazim u jednu trgovinu probati super hlače iz izloga i u kabini skužim DA SU MI NA GUZI PO ŠAVU PUKLE HLAČE OD MEĐUNOŽJA DO STRUKA :shock: , i da sam takva bila na vrlo važnom razgovoru za posao, i da takva već dva sata šećem po gradu! A još je trebalo i kući doći, pa sam u toj trgovini kupila neku majicu dugih rukava i zavezala je oko struka da prekrijem sramotu....