 |
|||
|
|
|||
Prijateljica od moje sestre nam je ispricala sta joj se desilo neki dan u autobusu... Ispred nje je sjedila jedna stara svedjanka a do nje jedan momak crnac...
I ta baba se nadovezala, kakvi ste vi stranci ljudi... vi crnci....
te smrdite, ne radite, bla bla bla ....
a ovaj momak je samo mirno sjedio pored nje i cutao.. :shock:
Ova baba nije prestala vrijedjati i vrijedjati sve dok nije kotrola karata usla u autobus na jednoj stanici... i baba izvadi svoju kartu i fino drzi u ruci i nastavlja bla bla bla.....
Ovaj momak samo istrgnu joj kartu iz ruke i stavi u svoja usta... i proguta!!! :shock: :shock: i dalje gledajuci samo pravo i suteci...
baba sokirana, a i ova prijateljica iza njih...
Dolazi kotrola do njih, on svoju kartu mirno pokaza a baba se poce opravdavati... on je progutao moju kartu....
kontrolor naravno ne vjeruje, ali iz postovanja slusa njezino opravdavanje zasto nema karte...
Kontrolor je pitao osobe iza njih, da li su vidjeli sta se desilo i naravno svi su rekli .... nista se nije desilo... nitko nije dirao nicije karte (ta linija vozi prema dijeli grada koji je kao geto)
baba je morala napustiti autobus i naravno kazna je slijedila od 600 kruna :D :D
Linea, super je napravio!
Malo offtopic (da te apricot ne zahvati): prošao je praznik smajlića
Svaka čast našem crncu!
Koja ideja...
momtobe prvotno napisa
Super je to naravio! :D
Ne kužim te ljude koji neće reć da je puko šlic i sl., barem aludirati. Smiju se i šute. Ja sam isto jednom hodala ulicom, vrlo prometnom (Savska) sa suknjom ozada sfrkanom pod gumu. Upozorili su me iz nekog auta...
E kad sam ja nadobudna dosla na faks iz Splita u Zagreb,kao prava dobra susjeda ponudim pomoc oko kupovine na placu jednoj susjedi.
Kaze meni stara susjeda "Molim te donesi mi jedan picek,jedan buncek i jedan grincek"
I odoh ja tako u mesnicu "Dajte mi jedan buncek,jedan picek i jedan grincek..."
Mozete si misliti provalu smjeha,... ja zakljucila da mora da je i grincek neko meso...
Jutro je, frka, zurim nahraniti dijete, obuci se propisno, zavrsiti rucak za taj dan. Kolega me traba odvesti na sastanak i dogovor je da me on ceka ispred moga stana a kako on nikada ne kasni ja zurim kako bih stigla na vrijeme. I izlazim ja iz zgrade, ispred stoji auto i u njemu sjedi moj kolega (on je totalno celav i to mi je bio znak raspoznavanja posto sam corava a rijetko nosim naocale) ulazim u ja u auto, sjedam i ne pogledavsi covjeka govorim mu gdje trebamo na sastanak-:"Cao, e super na vrijeme sam vozi me tu i tu", i covjek jadan krenu a ja tek na pola puta skuzim (kada sam ga napokon pogledala jer sam listala dokumente za sastanak) da to nije moj kolega. Joj jest me bilo stid
Dosli MM i ja iz trgovine i slazemo stavri koje smo kupili. Zavrsili mi slaganje i ode MM da postavi zidni sat koji smo kupili kad ono ne ide nikako jer je na zid htio postaviti zamrznutu picu a sat je stavio u frizer.
a sta je grincek?
ha! nemojte joj reći! nek' se i bosanke malo muče i pokušavaju odgonetnuti o čemu je, kvragu, riječ... :beeeelj:
grincajg - zelenje za juhu - kad kumice na placu svežu dvije mrkvice, komad celera, peršin, list kupusa i malo peršinovog i celerovog lišća pa imaš komplet za uvaliti u juhu
:D
grincek = grincajg = Gruenzeug = "zelena stvar"
Ajd da i Amalthea jednom nešto zna
Ma pretpostavljala sam da je nesto zeleno....
Lakse je ipak desifrovat germanizmo-purgerizme nego turcizmo-mahalizme
ali si mislila da se radi o specijalnim zagrebačkim zelenim picekima
"zelen za supu"
Da ne pričam kako sam se žalila naokolo da smo se dečko i ja pokarali (dalm:posvadjali) a kad ono u Zagrebu to ajme majko
Odtada kajkam za svaki slucaj...ofrlje
Andrea, carice! :D
Meni je najveći blam bio kada sam pripremala ispit iz književnosti kod profesora koji mi je strašno imponirao. Pita me čovjek da mu ukratko prepričam sadržaj jedna knjige, a ja sva ustrtarena otprilike ovako: glavna junakinja je čuvala dvoje djece pa je jedno umrlo, pa je umro njezin nećak, pa drugo dijete, zatim i kućni ljubimac, a knjiga završava njezinom smrću (i to sve na francuskom). Čovjek umire od smijeha i kaže: lijepo ste vi nanizali te smrtne slučajeve, a sad mi recite nešto o Sartreu. Moja prva rečenica: Sartre je umro 1980
I sto puta mi se znalo dogoditi da na ulici uprolazu netko kaže BOK, ja veselo odzdravim pa tek onda shvatim da ta (nepoznata) osoba razgovara na telefon.
glede andree...
Ja sam se u trudnoci popela na gin.stol u gaćicama i mrtva hladna rasirila noge.
Ne pika se to....bez Kickersica
Mommy, podsjetila si me na nešto....
Neću uopće spominjati koliko sam se puta ispričala stupu u koji sam bubnula hodajući sa glavom u oblacima...
Ja imam tako malo provala
Stup, sorry!Mommy, podsjetila si me na nešto....
Neću uopće spominjati koliko sam se puta ispričala stupu u koji sam bubnula hodajući sa glavom u oblacima...
Od svih bisera koje sam izvela ovaj mi je bio najgori a desio se prije nekoliko dana. Dakle, svaki dan oko pola 5 MM zove da me pita trebam li nešto iz dućana jer ja svaki dan nešto zaboravim kupiti, i svaki se dan javim i iz sebe izvlačim najseksi glas kojeg mogu izvući....Tako dakle nekidan zvoni telefon oko pola 5 i ja sa svojim glupiranjem onako seksi velim HAAAALOOOOOOOO...kad s druge strane žice glas mog svekra...Snajka jesi to ti??...Ja "Nije" i poklopim slušalicu...
A ovaj biser se desio mojoj frendici i njezinoj budućoj svekrvi...Naime konačno je došao trenutak za upoznavanje buduće svekrve i snahe ...i onako nervozna frendica kuka, joj kak da se ponašam, što da joj kažem, što da napravim...i slično i dođu ona i njezin dečko do njegove mame i mama pruži ruku i kaže "BOK JA SAM MOJA MAMA...."
Ovo je pametnica moje mlađe seke:
Imala je oko 3 godine. Mama i ona su išle u pekaru. Teta prodavačica je rekla:
"Joj, kako si malecka - ni ne vidim te ispod pulta!"
Moja seka njoj ozbiljno odgovori:
"Pa, teta, obucite naočale!"
Joj Melica, sad si me podsjetila kako sam ja ušla maminom kolegi s posla u auto kada je stao pored firme i pitao jel' trebam prijevoz. I pričamo mi tako par minuta i onda ga pitam kako mu je pas (imao je prekrsanog njemačkog ovčara kao i ja), a on mene pita koji pas.
Tek tada sam ga pogledala i shvatila užas da sam ušla nepoznatom tipu u auto. I onda sam valjda od šoka skulirano rekla: Ah, zamijenila sam vas s nekim., i nastavila se voziti
A frendica je jednom prespavala kod dečka a da još nije ni upoznala njegove roditelje. Uletili kasno i mislila se išuljati prije nego se probude. Ali mama je poremetila plan i ujutro uletila u sobu. Frendica u šoku samo pružila ruku i predstavila se a buduća sveki reče: Draže bi mi bilo da sam ti prvo facu snimila (kad je pružala ruku, naravno da je ispustila pokrivač)
Dođem ja na bazen neki dan, uzmem na šalteru narukvicu (narukvice služe za upad, umjesto ulaznice, ako neko slučajno nezna) i odem u kabinu da se presvučem u badić. Pogledam u ruksak, a kad ono zaboravila sam uzeti badić. U ruksaku je samo ručnik i šampon. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se vratim na šalter, vratim narukvicu i odem doma po badić. Kako me bilo sram pred onim curama na šalteru.
mene je prijateljica u zadnji tren spriječila da ne popijem - vaginalete.
(a baš sam se mislila bože, kolike su, kako ću ja ovo progutati)
"Bomballurina i posteljica" je moj favorit
Prije nego sam se udala, zivjela sam kod mame, u zgradi na cetvrtom katu. Jednom je moja baka htjela doci kod nas, ali umjesto da se popne na cetvrti, ona dosla do treceg i pravac kod susjede u stan, viknuvsi: oooo, pa tko se to ponovio? (misleci na njihovo ogromno ogledalo u hodniku)...a susjeda iz sobe dovikuje, ni ne pogledavsi tko je usao: pa ti si poranila? A moja baka ce: kako poranila, pa vec je pola dva (a trbala je biti kod nas u 1)!?. Na to je susjeda izasla iz sobe i obje su :shock:
A jos je bila jedna situacija, ali ovog puta moja. Brunda me potsjetila. Jednom prilikom sam pobrkala frenda (zapravo je poznanik preko zajednickog frenda) na ulici i sa nepoznatim momkom se raspricala:kako je, sta ima novo.... a onda na kraju sam ga pitala kako mu je kanarinac? :/ Tek tad po izrazu njegovog lica sam skuzila da to nije taj frend
i rekla, ok, vidimo se......
Na moru jedne godine kad su bili jaki talasi, spao mi je i gornji i donji dio dok sam pokusavala da se izvucem iz vode..
Imala sam frendicu Dalmatinku, koja je odlučila otići za vikend kod druge frendice u Zagorje - okolicu Klanca. I tako, visoka, crnoputa, crne duge kose, zgodan komad došao u Zagorje, a ono Zagorci :shock: "... koja puca?????", a baka od frendice Zagorke "Dugo nisam vidjela ovako zgodno puce???!"
A ona sve gleda na sebe, pa provjerava obične crne gumbe koje je imala na sebi.
A i ja sam s frendicom išla pogledati PREDIVNE BOTUNE u NAMU, misleći da su nekakve vaze ili nešto slično... a za MARONE ne trebam niti spominjati...
Sto je tema posjecenaaaaaaaaaaaaa.
Odoh se folirat
Prošlo ljeto tražila sam povišicu na poslu i nakon završenog radnog dana rekao šef da dođem do njega da porazgovaramo o tome.
Umorna nakon posla krenula ravno doma i kad je došao krcat tramvaj taman zakoračila u njega i sjetila se da sam zaboravila na razgovor. Povukla nogu vani a vrata se zatvorila i ode moja sandala prema Borongaju a ja bosa na razgovor za povišicu.
I dobila je. Vidio čovjek da imam samo za jednu cipelu.
Mommy, vrištim od smijehaMeni je najveći blam bio kada sam pripremala ispit iz književnosti kod profesora koji mi je strašno imponirao. Pita me čovjek da mu ukratko prepričam sadržaj jedna knjige, a ja sva ustrtarena otprilike ovako: glavna junakinja je čuvala dvoje djece pa je jedno umrlo, pa je umro njezin nećak, pa drugo dijete, zatim i kućni ljubimac, a knjiga završava njezinom smrću (i to sve na francuskom). Čovjek umire od smijeha i kaže: lijepo ste vi nanizali te smrtne slučajeve, a sad mi recite nešto o Sartreu. Moja prva rečenica: Sartre je umro 1980
Ovaj moj
mommy
Meni je ipak najveći biser moje mame koja je, kada sam rekla da trebam obrisati neke slike s USB-sticka, htjela naći krpicu (nije me dobro čula). Ja kažem: "Ne, ne, trebam...", a ona prekida: "Ma ta ti je odlična, uopće ne ostavlja mucice". Kad je shvatila što sam htjela bila je
Joj i ja sam se jednom vrećela sa psom iz šetnje i skrenula u stan kat niže. Ali šta je najgore i pas mrtav hladan za mnom. Guram ključ, ne ide. Ni tada nisam skužila nego zvonim. Otvara mi susjed vrata a u hodniku prigušeno svjetlo. Skužim da nije mm ali pomislim da mi je brat i još ga pitam otkud on tako kasno. A pas mu je već bio u dnevnom boravku. I tek tada skužim kad se ovaj zbunio. I onda naravno ispričavanje i slijedećih par mjeseci neugodnjak svaki put kada bih ga srela. A on se samo smijulji.
takoder!"Bomballurina i posteljica" je moj favorit
Joj, a moja sveki: Jednom je mm bio nesto jako gripozan, pa mu se temperatura nije spustala na normalu danima. I pricamo mi tako o virusima, a sveki: da ti nije od kompjutera? Pukli smo od smeha.
A covjek koji nam iznajmljuje stan je jednom prilikom pricao o svom bolesnom ocu, i kaze da mu je otac toliko bolestan da ce mu morati odrezati cak 3 trecine od jetre. Najgore od svega je sto sam se jako zasmijala, onako bas glasno jer sam se zapitaal u sebi: a sto ne 2 polovice? Na moj smijeh i mm i taj covjek su me iznenadjeno pogledali, a ja nesto kao: ma smijesni su ti doktori, oni bi samo rezali nekoga...
ti me podsjeti na slucaj sa kompjuterskim virusima.
Prije nekoliko godina posla ja bacit u smece disk jer je bio pun virusa.
Nosim ja to prema smecu, kad ce meni moja nana (baka)" Sta ces sa tim"?
Rekoh, "Odoh bacit jer je puno virusa",
Vidim ja da njoj nista nije jasno. A ja mangup, bacim joj disketu u krilo.
Zena je skocila ko oparena. Prepala se da se ne zarazi.
Ovo je kao vic o policajcima, ali nama se desilo prije par godina...Vracamo se MM (tad MD) i ja odnekud i zaustavi nas policija. I posto je bilo gluho doba, a mi veseli, natjera policajac MM-a da puse u onu spravu. Nakon sto je sprava pokazala 0.3....pita MM policajca likujuci "A koliko je ono dozvoljeno 0.5?" Kaze policeman prijekorno "Ma ne, 0.50"
Ja uopste ne znam kako smo se suzdrzali dok nam nije vratio isprave, znam da su meni suze pocele teci i prije nego smo napustili "lice mjesta"...
Ma nee, 0.500
Jednom još u studentskim danima vidim ja u društvu poznatih ljudi iz kvarta jednog prijatelja mog dečka. Taj je do tad imao dugu kosu, pazio je i njegovao sigurno bolje nego većina žena (stavljao je i pakunge!). I vidim, taj dečkov prijatelj podrezao kosu do ramena. I dođem ja do njega i onako šeretski mu kažem: A jesi ruuužaaan! Kad, on se okrene prema meni i naravno vidim da to nije taj prijatelj, i da sam pred 5 ljudi nepoznatom čovjeku, ni krivom ni dužnom, rekla da je ružan.
Jesam se ja i ispričala i objasnila zašto je došlo do zabune, ali sam se crvenila još godinama kad bih srela nekog od njih.
Ovo nije moja provala ali vam je moram ispricati. Moja kolegica radi u MUP-u i prica mi neki dan kako joj se jedan kolega ozbiljno zalio da mu debitna kartica radi samo u Zenici (tu zivimo) ali ni u kom drugom gradu ne radi i ne moze podici novac. I pita ona njega pa u cemu je fol a on mrtav ozbiljan kaze:" Pa nista kao i uvijek ukucam lijepo 032(pozivni broj za Ze) i onda lijepo ukucam xxxx broj pin koda i nista svaki put mi odbije zahtjev". Mozete misliti kako bi covjek tek u Hrvatskoj na bankomatu ukucavao 00387 (pozivni za BiH) pa 32 pozivni za Ze i onda svoj pin. Ja sam se do suza nasmijala a onda shvatim majko moja draga, da nas takvi ljudi cuvaju i brane od kriminala. Uzas jedan.
Melica..
ovo ide uz bok Andrei
Pravila pisanja postova
