Andrea, carice! :D
Meni je najveći blam bio kada sam pripremala ispit iz književnosti kod profesora koji mi je strašno imponirao. Pita me čovjek da mu ukratko prepričam sadržaj jedna knjige, a ja sva ustrtarena otprilike ovako: glavna junakinja je čuvala dvoje djece pa je jedno umrlo, pa je umro njezin nećak, pa drugo dijete, zatim i kućni ljubimac, a knjiga završava njezinom smrću (i to sve na francuskom). Čovjek umire od smijeha i kaže: lijepo ste vi nanizali te smrtne slučajeve, a sad mi recite nešto o Sartreu. Moja prva rečenica: Sartre je umro 1980 Mislila sam da će mu srce otkazati od smijanja...
I sto puta mi se znalo dogoditi da na ulici uprolazu netko kaže BOK, ja veselo odzdravim pa tek onda shvatim da ta (nepoznata) osoba razgovara na telefon.