 |
|||
mc, i to nas vraća na ona promišljanja tolerancije različitosti, podrške potlačenih i diskriminiranih, pomoć siromašnima, liječenje i pomoć bolesnima, okretanja drugog obraza, ko tebe kamenom.... prema svakom koga si nabrojala u zadnjoj rečenici...nastavite niz
(pomi, ja te kužim, al ne čitam teme odgoja, slučajno vidjela pa došla)
Posljednje uređivanje od mare41 : 23.04.2012. at 15:44
pa nepatvorena solidarnost i podrška jest upravo dekonstrukcija vlastitih predrasuda i onog sustava u kojem mi činimo kotačić koji tom sustavu omogućava održavanje diskriminacije kroz predrasude i mitove. svi smo mi odrasli u tome sustavu. ali' to prije svega zahtijeva vlastito osviješćivanje i propitivanje vlastitih stavova i uvjerenja, pa i vjerskih (samo propitivanje ne bi trebalo biti strano, jer baš zbog toga recimo i postoji ovaj topic). i ne, nije mi namjera docirati, a kamo li nekome oduzimati pravo na vjeru i vjerska uvjerenja (jer kao da gledam kako se moje riječi isčitavaju), nego apeliram na stvarni iskorak iz vlastitog privilegiranog položaja... u stope obespravljenoga (pa i po cijenu vlastite komocije). ali to znači i prihvaćanje da živimo u zbilji u kojoj jedan društveni normativ ne samo da pristaje većini ljudi, nego istovremeno taj normativ ne dozvoljava drugim oblicima da nesmetano postoje. nije problem u onome što bi bilo poželjno, nego u onome da sve ono što je od poželjnog "drugačije" se nastoji učiniti nevidljivima, a time zanijekati njegovo postojanje. kao što smo primijetile, i neke od vjernica u nekim životnim segmentima pripadaju nekim "manjinama" drugačijosti (ili kako da to nazovem) i bore se s onim da ih se ne prepoznaje, ne poštiva i uvažava u tome, da su nevidljivi.mare41 prvotno napisa
ako iskreno želimo prihvatiti tuđa razmišljanja i poštovati druge, prva mogu prihvatiti tuđa razmišljanja, barem utoliko što ću na tren zastati i promisliti o njima. prihvatiti da su iskrena koliko su to i moja (tome me naučila feministička misao). izuzmimo patetiku i populizam i nekakvu politiku institucija (pa i same crkve). pa i nedokazivo i tvrdoglavo obitavanje pojedinaca u svom sustavu vrijednosti. mogu prihvatiti da vjernicima i njihovim zajednicama, pa opet i crkvi (i nekim drugim osobama) neke točke ove tematike (MPO) mogu biti sporne i da žele raspravu i promišljaju na način koji se meni može učiniti stran tj. da opet iz moje pozicije vidim sporne točke u nekim drugim segmentima... što god... no, i pored svega eto, teško mi je prihvatiti da se baš iz cijele te ogromne tematike ne može naći nijedan ni najmanji zajednički nazivnik koji će dovesti do minimuma neke podrške osobama koje žele koristiti MPO postupak. podrške koja je jača i vidljivija od floskula tipa: žalim, ali... (jer to "suosjećam" je čisto da se smiri vlastita savjest). pa da se nigdje ne može naći ta jedna platforma koja neće dovesti do toga da se vlastiti stavovi toliko poljuljaju (ako se baš ne smiju toliko poljulati, mada, možda bi ponekad i trebali) ili neka lojalnost grupaciji kojoj pripadaš (kako da to velim, a da ne izazove opet problem), a da se istovremeno iskreno i jasno može stati u javnom prostoru uz obespravljene.
Evo ovo mogu potpisati. Moja sloboda do granice tuđe slobode. S tim da to uključuje i djecu koja još nisu rođena, bolesne, stare, siromašne, žene, muškarce....
vidim da si fino pokusala zakukuljiti nerodjeno dijete. samo tu nismo istog misljenja. ta tzv. sloboda tj pravo nerodjenog djeteta ipso facto iskljucuje slobodu tj pravo zene.
Ja ne razumijem taj terminalno neprijateljski ton. Nisam ništa zakukuljila. Raspravljamo. Napisala sam do kuda se slažem i dodala svoje. Ja nemam ništa protiv toga da se netko apriori odluči ne slagati s ičim što netko drugi napiše, ali to onda nije razgovor.
Prema mojim uvjerenjima svi ljudi na neki način ovise jedni o drugima i ta polja slobode se u pravilu preklapaju i tu se povodima raznim hijerarhijama pravednosti, prvenstva kako bismo nadvladali okrutnu logiku tko jači taj kači, zato je potrebno mnogo ljubavi i mudrosti u u uspostavljanju tih granica, slažem se kod odnosa majka nerođeno dijete te su slobode pogotovo pravo na život gotovo u potpunosti preklopljene i za to ja mislim da pravo majke na izbor dolazi isključivo kronološki prije začeća( a dječje nakon 18.godine) Inače su majka i nerođeno dijete suprotstavljeni akteri u čijem sukobu pobjeđuje jači i veći. Iz te se logike mora izmaknuti jer je to samo nsatavka ideologije o borbi spolova, borbi klasa koje uvijek vode u totalitarne ideologije. Tu svačija savjest bez obzira na (ne)vjersko opredjeljenje mora odmah paliti alarm u zaštitu onog slabijeg, koji se ne može braniti. Ne vjerujem u svijet podjeljen na spolove, rodove, nacije, rase- vjerujem da su svi ljudi, ljudi i da je osnovno međuljudsko osjećanje ljubavi ono koje je upisano u majčinstvu, očinstvu, bratstvu, sestrinstvu i mislim da zato može preživjeti čovjek bez svoje obitelji, bez svoje djece, bez svoje braće, lošiejg zdravlja, star, umoran, siromašan dokle god ideja obitelji živi u srcima i svijesti ljudi. Kad bi izrelativizirali, a zatim i zatrli samu idjeu te primarne ljubavi više niti jedna obitelj na svijetu ne bi imalo razlog za postojanje, a time niti čovjek, kao takav, bez obzira, na rod, spol ili kronološku dob.
Inače Yancey u ovoj genijalnoj knjizi otkriva samo dno u krizi vjere i Crkve u području milosti... Ova knjiga je izvrsna dijagnoza i još bolji putokaz... kaže za nju Fra Ivo Marković, na koricama knjige, izdušno je preporučam svakome tko je u krizi vjere, u dvojbi, tko se udaljuje bilo od svoje vjere, bilo od Crkve. Knjiga je duhovita, intelektualno i duhovno izazovna, ali se lako čita.
nije mi potpuno jasno na što misliš. molim te mi pojasni. ako sam dobro shvatila žena (s napunjenih 18.god.) ima pravo na svoj stav, svoj izbor, svoje biće, tijelo i svoju sudbinu do trenutka začeća /u njoj/? od tog trenutka ona kao živo biće, kao osoba, svi njeni identitet (želje i nadanja) prestaje postojati - i ona se svodi samo na ljušturu tj. "živi inkubator" embriju koji je u njoj začet? embrij koji može ali ne mora se razviti (kao što je BB gore objasnila).pravo na život gotovo u potpunosti preklopljene i za to ja mislim da pravo majke na izbor dolazi isključivo kronološki prije začeća( a dječje nakon 18.godine
nije to tako jednostavno crno-bijelo kako bi ti (i ne samo ti) nam tu htjela predočiti. da jest, ne bi upravo ta tema bila jedna od najdiskutiranijih.Inače su majka i nerođeno dijete suprotstavljeni akteri u čijem sukobu pobjeđuje jači i veći. Tu svačija savjest bez obzira na (ne)vjersko opredjeljenje mora odmah paliti alarm u zaštitu onog slabijeg, koji se ne može braniti.
prije svega nerođenom djetetu daješ odlike koje on (po meni) još nema da bi ga "suprotstavila" pravima majke tj. žene. drugo, ako i idemo od premise koju zastupaš i prava kojeg iz te premise izvodiš to ipso facto ne znači njegovu "zaštitu". barem ne apsolutnu.
ti ideš od premise da je obitelj (pretpostavljam heteroseksualna?) alfa i omega svega. ja ne idem od te pretpostavke, pa je potpuno jasno da teško da ćemo biti suglasne. nisam sociolog po struci, ali ovako kao laik mislim da ta priča o primarnoj ljubavi zvuči prilično naivno. obitelji su nastajale i postojale, pa i sam brak iz potpuno drugih razloga, najmanje je tu bilo ljubavi u pitanju.Kad bi izrelativizirali, a zatim i zatrli samu idjeu te primarne ljubavi više niti jedna obitelj na svijetu ne bi imalo razlog za postojanje, a time niti čovjek, kao takav, bez obzira, na rod, spol ili kronološku dob.
Djeca se ne mogu iznijeti u inkubaturu ni u nikakvoj ljušturi, djeca se mogu iznijeti samo pod živim srcem
Posljednje uređivanje od pikula : 24.04.2012. at 20:42
MC, ja ne znam kako ti, ali ja i sjemenku poštujem kao život, čim je zasijem u vrt, svako jutro je obilazim, gledam, razgrćem zemlju da vidim jel proklijalo, i radujem se kao dijete svakom listiću. Ne radim razliku između ljudskog sjemena i biljnog. Poštujem život, i znam da ako je zasijan grašak - da će tu niknuti grašak, a ako je posijan čovjek - da će niknuti čovjek.
Pravila pisanja postova
