mama courage prvotno napisa
i ne, nije mi namjera docirati, a kamo li nekome oduzimati pravo na vjeru i vjerska uvjerenja (jer kao da gledam kako se moje riječi isčitavaju), nego apeliram na stvarni iskorak iz vlastitog privilegiranog položaja... u stope obespravljenoga (pa i po cijenu vlastite komocije). ali to znači i prihvaćanje da živimo u zbilji u kojoj jedan društveni normativ ne samo da pristaje većini ljudi, nego istovremeno taj normativ ne dozvoljava drugim oblicima da nesmetano postoje. nije problem u onome što bi bilo poželjno, nego u onome da sve ono što je od poželjnog "drugačije" se nastoji učiniti nevidljivima, a time zanijekati njegovo postojanje. kao što smo primijetile, i neke od vjernica u nekim životnim segmentima pripadaju nekim "manjinama" drugačijosti (ili kako da to nazovem) i bore se s onim da ih se ne prepoznaje, ne poštiva i uvažava u tome, da su nevidljivi.
Pravila pisanja postova
