eee, to ti je politika...
 |
|||
|
|
|||
eee, to ti je politika...
cvijeto draga, pa preko te price oko svetosti embrija misle i na mala vrata uvesti zabranu ab. a za tu zabranu ab crkva lobira zadnjih 20 god. ne budi naivna.
Ja, recimo, uopće ne kontam zašto bi zakon o MPO trebao ići u javnu raspravu.
Zašto bi svatko tko misli da je kompetentan, ili uopće to ne misli, nego samo ima, eto, neki stav, trebao javno izreći svoje mišljenje i tim mišljenjem utjecao na donošenje tako specifičnog zakona?
Ma da, o zakonima trebaju raspravljati samo interesne skupine. Bez obzira o kojima.
Možemo razgovarati i o ovome drugom dijelu rečenice (kao i o tome što je to ružno u banci sperme), ali hrvatski zakon u niti jednom trenutku nije predvidio mogućnost single ženama na donaciju ako ne boluju od neplodnosti, pa to stvarno ovdje nije u pitanju.ivana zg prvotno napisa
Zanima me smatraš li žene psihički bolesnima jer odlaze u banku sperme, ili se bojiš da bi psihički bolesnici imali djecu?
Stvarnost je draga moja da u ovoj državi šira javnost šuti, znanstvenike i liječnike se ne pita i ne cijeni, jer o njihovim sudbinama odlučuju ljudi koji bi najradije vrijeme vratili za barem tristotinjak godina. Roditelji i dalje tužno gledaju praznu kolijevku gurnutu u kut sobe dok ih se naziva ubojicama svoje djece, egoistima koji iz objesti drže djecu po raznim frižiderima. I čekaju "čudo" - pravo na optimalno liječenje.
Na njihovoj se grbači grade političke i ine karijere, na njihovoj se čežnji ubiru kamate za kredite kojima plaćaju liječenje u inozemstvu, na njihovoj tuzi raste gnjev onih koji su se svjesno odrekli djece i medicinski pomognutu oplodnju posprdno nazivaju umjetnom.
Živimo u društvu koje misli da je više u pravu ako glasnije viče. Mi šutimo jer je sa svakom izgovorenom riječi otvaramo i svoju dušu. I znamo kad ovi urlajući glasovi utihnu, nama će ostati samo praznina.
Vama koji niste u MPO vodama možemo dati samo jednu, jedinu neprocijenjivu stvar – znanje, da odlučite sami za sebe.
@moia: frka je mpo pacijentica; mislim da je htjela reći kako je uspjela napraviti distinkciju između vjere i crkve, ali sam sigurna da će ti se i sama javiti
sori na tipfelerima
Kad ne bismo voljeli svoju djecu, pa i nerođenu, kako bismo tek mogli voljeti i moliti za one koji su nas uvrijedili, napali citiram Philip Yancey iz Zašto je milost tako čudesna: "Boreći sa zapovijedi "Ljubi svoje neprijatelje" tijekom progona od nacističke Njemačke Dietrich Bonhoeffer (...) je napisao:"Kroz medij molitve približavamo se svom neprijatelju, stojimo na njegovoj strani i zagovraramo ga kod Boga. Isus ne obećaje da nas oni neće proganjati ako ih blagoslivljamo i činimo im dobro. Svakako hoće. No, čaki niti to nas ne može povrijediti ili savladati, sve dok za njih molimo...Pobjeđujemo za njih jer oni sami to ne mogu učiniti" Kršćanski je željeti dobro čak i onima koji nama ne čine dobro svojim odabirom, kako bismo mogli ne željeti učiniti dobro djetetu koje čak i da nam čini loše svojim životom u našoj utrobi to nije samo odabralo?
To je zapravo elementarna razlika. Ja vjerujem u ljubav, u Boga koji je ljubav i ljude koji jesu grešni, ali koji su pozvani da ljube sebe i svoje bližnje (i daljnje također) kako je njih Bog ljubio kad je za njihove grijehe žrtvovao svojeg Sina. Ja vjerujem da ili guraš kamen gore ili se on kotrlja dolje. Ili vjeruješ i ljubiš i gradiš ili puštaš svoju grešnu narav da se skotrlja i uništi i tebe i poruši koliko stigne oko sebe. Eto ja mislim da je povijest čovječanstva povijest obitelji i povijest pojedinaca koji su po uzoru na obiteljsku ljubav gradili i održali ovaj svijet- inače ga ne bi bilo.
Ne ne mislim da je žena žrtva svojeg majčinstva, ništa više nego što je pilot žrtva svojeg pilotiranja, otac svojeg očinstva, znanstvenik svoje znanstvenog poziva itd Svaki pravi poziv gradi se odricanjem i određuje čovjekovu sudbinu, ali tome predhodi odluka o predavanju o posvećivanju svojeg života određenom cilju i svrsi.
točno, različite smo. u mojoj ljubavi nema granica, nema uvjeta, nema kazne i kamenovanja, nema prozivanja i bremena grešnosti, nema žrtvovanja bilo čijeg čeljadeta.To je zapravo elementarna razlika. Ja vjerujem u ljubav, u Boga koji je ljubav i ljude koji jesu grešni, ali koji su pozvani da ljube sebe i svoje bližnje (i daljnje također
i kad sam već mislila da neću naći ništa s čim sam suglasna, ti me podari ovom rečenicom. točno. svatko ima pravo odlučiti. pa i žena hoće li biti majka. ako ne želi biti majka, ima pravo to i ne biti.
Vjernice svih denominacija smatraju kako je abortus - žrtvovanje djeteta u interesu nekih drugih potreba, želja, okolnosti. Uvijek ima žrtve... sve možemo dokazati ako zanemarimo tu komponentu, kao da je moguć život bez žrtve, ali nije. Ona može biti u interesu ovoga ili onoga, više ili manje vidljiva, ali ili majka žrtvuje svoje vrijeme, zdravlje, ljubav, život za dijete, ili dijete za majčinu slobodu (ako je već začeto...).
Vidiš dolazimo to sve finijih nijsansi razlika
Da slažem ose samo što ja misilm da se odluke donose prije nego nastupe posljedice. Niti jedna druga ljudska djelatnost nema tu "undo" funkciju koju određene struje zahtjevaju za reproduktivni aspekt života.
meni je jasan tvoj tok misli; žena se ponašala mimo katoličkoheteroseksisičkih normi - ševila se (najvjerojatnije izvan braka i najvjerojatnije s više partnera), najvjerojatnije je čak u tome i uživala
pa kad joj već nikako drugo ne možemo dohakati (jer eto nismo više u srednjem vijeku gdje se za takvo ponašanje žene spaljuju na lomači), ajmo ju dokrajčiti na način da nerođeni embrij /blastocistu il kako god se to nazivalo u trenutku začeća/ izjednačimo s njom, odraslom osobom (o čijem pravu na život nitko ne raspravlja). pa joj nabijemo krivnju i uteg oko vrata od kojeg se neće cijeli život oporaviti.
to će joj biti kazna što nije bila čedna i što se nije držala njoj namjenjene uloge.
samo što odluka o seksu ne mora značiti i odluka o rođenju djeteta.
pravo zametka da postane život, u većini slučajeva znači da je pravo žene na život jako jako ugroženo. žene koje ne žele roditi, to niti neće. bez obzira na sve. statistike su neumoljive tu. niti jedno društvo, niti jedna vjera nije u stanju spriječiti abortus. izbor je samo jedan - da li će on biti legalan i siguran. ili ilegalan i opasan po život.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 25.04.2012. at 13:12
Meni je ovo već dosadilo - ovo je već treći ili ne znam koji put da ti s tim uživanjem u seksu ko da si ne znam kakvu toplu vodu otkrila, Mislim da je tvoje elementarno nepoznavanje katoličke vjere osnovni problem. Srednji vijek nije izašao samo iz tvoje neinformirane glave ili sela tvoje babe, ali to ne čini cijeli svijet. Katolici pričaju o seksu, uživaju u seksu i temeljto se riješavaju poganskih predrsuda o tijelu i užitku kao izvoru zla već stoljećima, a pri tom ga pokušavaju sačuvati da i od seksa kao nezrele egoistične zabave koja nema kraja u svojem nadmetanju s nasilnim i ekstremnim sportovima. Da seks je predivan kad je potpuno i bez ostatka obostrano predavanje jedne osobe drugoj i to često i redovito, bez straha od trudnoće, bolesti i čudnih pornografskih kriterija. Ali nema smisla to tebi objašnjvati jer je naprosto tvoja razina razgovora ko gebelsov radio. Jedna te ista propaganda bez ikakve želje za razgovorom. Do-sa-dno. i suput budi rečeno, možda sam puna predrasuda, ali homoseksulanim odnosom ipak još nitko nije ostao trudan tako da ipak ne može jadan biti zanijekan za pravo na pobačaj.meni je jasan tvoj tok misli; žena se ponašala mimo katoličkoheteroseksisičkih normi - ševila se (najvjerojatnije izvan braka i najvjerojatnije s više partnera
to će joj biti kazna što nije bila čedna i što se nije držala njoj namjenjene uloge.
samo što odluka o seksu ne mora značiti i odluka o rođenju djeteta.
ifigenija da je to tako ja bih već puno puta bila majka a nažalost nisam jer ipak ne daje svako sjeme čovjeka. Kod neplodnih parova puno je takvih sjemena
Znam Mali MimiSuosjećam! Nadam set da ćete uskoro dobiti svoju bebu! Od srca!
Ma uopće ne ide komentar neplodnim parovima, nego MC iznosi to okrutno mišljenje kako majka ima pravo raspolagati začetim djetetom po svojoj volji...
Ja razumijem odakle dolazi potreba da se brani pravo na pobačaj i izbor i tako - ima toliko žena, zemalja, sudbina u kojima je žensko tijelo i plodnost jezivo zloupotrijebljena, i ne mogu reći ništa nego da duboko suosjećam i žao mi je. Ali, ma koliko praštanje ima Bog za žene koje su napravile pobačaj, i za sve nas grešnike, to nije i ne može biti u redu, ne može i nije dobro i u konačnici ne donosi nikakve dobre plodove.
mišljenja sam da žena/muškarac ima pravo raspolagati svojim tijelom. ili ti smatraš da nema pravo?
što uopće znači "pravo na život"?!?
podrazumijeva li pravo na život i pravo na korištenje tuđeg tijela (dijela tijela) pa i tuđeg života da bi se živjelo? postoji li zapovijed da u slučaju životne potrebe (recimo neka osoba ima bolestan bubreg) ta osoba može zahtijevati od druge da joj bubreg pokloni ili da joj pruži na bilo koji način pomoć koja bi nju održala na životu (recimo nekakva "prirodna" dijaliza gdje su dva tijela spojena preko kanalića i vrši se čišćenje na taj način)? postoji li takva zakonska i/li moralna obaveza? znači li "trebati nešto" ipso facto "imati pravo na to"?
i što ako taj život ugrožava život druge osobe? koje su sve mogućnosti djelovanja u takvim slučajevima? između dva "života" koja su ugrožena, koji se mora tj. smije izabrati?
upravo si lijepo skrenula pozornost na ženu i žensko tijelo i potlačenost i zloupotrebu, ajmo se prvo skoncentrirati na žive, a onda na one koji to tek trebaju biti.Ja razumijem odakle dolazi potreba da se brani pravo na pobačaj i izbor i tako - ima toliko žena, zemalja, sudbina u kojima je žensko tijelo i plodnost jezivo zloupotrijebljena, i ne mogu reći ništa nego da duboko suosjećam i žao mi je. Ali, ma koliko praštanje ima Bog za žene koje su napravile pobačaj, i za sve nas grešnike, to nije i ne može biti u redu, ne može i nije dobro i u konačnici ne donosi nikakve dobre plodove.
Posljednje uređivanje od mama courage : 25.04.2012. at 03:16
Ne smijemo se krpati stvarno ugroženim ljudima i pod njihovu nevolju podvoditi svoje male hireve. Nije isto kad pobaci silovana majka 14 djece negdje u Africi, i da se ja sprdnem to napraviti. U oba slučaja je grijeh, strašno i zločin. No, moj grijeh je, jasno, teži, i ja se zato time ne bih igrala.
No, Bog oprašta svakome, jer je i sebičnost i lijenost i sve ostalo - isto tako slabost ljudske prirode. Sve je oprošteno, ali nije dobro.
Koji je na kraju tvoj stav o tim africkim zenama i njihovim pravima? Nisu bitne? Bitne su? Djeca su im bezvrijedna, jer ih mozebitno imaju i preko 15, pa nema veze, tolike, ako pobace kojeg? Ili su im ipak jednako vrijedna kao i nasa, manje gladna, manje crna i vjerojatno vise pismena? Na kraju je onda ipak manje grijeh pobaciti potencijalno crno, nepismeno i gladno dijete, od potencijalno civiliziranijeg, pismenog i vjerojatno barem donekle sitog?
Slazem se sa svima onima koji smatraju vjeru osobnom, skroz privatnom, a ne necim sto se automatski prenosi na drugoga, ne samo osudom nego cak i zakonima. Nitko nikome ne zabranjuje, ili barem ne bi smio zabranjivati vlastita uvjerenja, svjetonazore i osjecaje, ali zbog vlastitih stavova zabranjivati drugima pravo na izbor, to mi je prestrasno. Svejedno je, ili bi barem tako trebalo biti, polazi li netko od sebe kad donosi neku odluku, ili od boga ili neke druge ili pete polazisne tocke.
Sto se pobacaja tice, glasam za mogucnost izbora, oduvijek. Svatko donosi odluku za sebe, a samim time i za nerodjeno dijete. Uostalom, odluke donosimo i za ona rodjena, netko bolje, netko losije. Nisam za to da je legalan do samog kraja trudnoce tj. u bilo kojem mjesecu, nekako mi se cini u redu da je cut-off legalnosti barem donekle vezan uz odrzivost zivota van maternice. No ostavljam dio te odluke i medicini, okolnostima i tko zna cemu. Nismo svi isti, niti su nam okolnosti slicne.
Joj, kak se glupo osjećam kad napišem nešto iz čega proizađe ovako nešto! Ne. Svaki život je vrijedan i nepovrediv.
Dostupnost abortusa ga normalizira, i čini realnom alternativom, i ja ne bih rado živjela u takvom društvu u kojem je to baš u redu. Nije u redu i gotovo.
Nemaš pravo izbora hoćeš li slomiti glavu ako skočiš kroz prozor, pa ne skačeš kroz prozor. A ova stvar je tako zamamna, jer kao - neće nitko vidjet, pa nije važno, i može se...
nisam dosad sudjelovala u raspravi pa mi je malo bzvz ubaciti se. al bas me grize. cekam mc.
Gledao sam onu emisiju In medias res u kojoj je sudjelovala lijepa teta iz Rode. (pod kojim se nickom krije ovdje?)
I primijetio sam da svi sudionici jako dobro znaju kad počinje život i to poistovjećuju s nastankom ljudskog bića.
Po jednima spajanjem jajašca i spermija, po drugima implantacijom oplođenog jajašca u maternicu, po trećima kad se formiraju organi, po petnaestima tek pri porodu.
Ja fakat ne znam u kojem trenutku nastaje potencijal za život (možda i prije spajanja jajašca sa spermijem). Kad nastaje život, a kada nastaje ljudske biće.
Pretpostavljam da je u ovim rapravama najvažnije kad nstaje ljudski život.
Jeste li u međuvremenu došle do tok odgovora (da ne čitam sad sve stranice rasprave tražeći odgovor)?????
pa to je ono što pokušavam objasniti. zašto je najvažniji odgovor kad nastaje ljudski život? zar time već dolazimo do konkluzije o nedopustivosti abortusa? ne bih rekla.
storma, slobodno se uključi.
Posljednje uređivanje od mama courage : 25.04.2012. at 12:27
Sako da ne, MC?
Kad bismo znali kad počinje ljudski život, znali bismo od kojeg trenutka je prema svim konvencijama, ustavima i zakonima, zabranjeno uništiti , tj. ubiti tu osobu.
sve ostalo je relativiziranje.
Iz perspektive "relativista" i praktičara - ako još dosad nisu otkrili odgovor na to the važno pitanje, možda ga i neće otkriti?
Većina od nas ipak relativno normalno živi i izvan apsoluta, i dajemo mu svoj odgovor (koji nije isti).
A onda kreće novi set, nastavno na "kad počinje život", a to je "kad počinje ljudska osobnost", pa onda odgovori razni na to. Nije jednostavno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.04.2012. at 12:43
nije relativiziranje (pa čak i zakoni navode iznimke). nego sagledavanje činjenica. prije svega je davanje embriju (blastociste ili kako da to već nazovemo) status osobe jako je diskutabilno pitanje. jer ako je embrij osoba, onda to žena koja ga nosi (više) nije. sasvim jednostavno je tako. to ne znači da netko u svom svjetonazoru embriju ne može dati status osobe, ali mora biti svjestan da istovremeno negira svu osobnost i sva prava koja iz toga proističu ženi tj. majci. onda sva njena prava su podređena njegovom pravu ne samo po pitanju odluke mora li ga roditi ili ne, nego u svim drugima.
floskula "pravo na život" ne znači sama za sebe ništa. pravo na život ne znači pravo na korištenje tuđeg tijela ili tuđeg života, pa i ako je životno potrebno. i to je ono najbitnije. to što je žena spremna prihvatiti trudnoću i dati embriju svoje tijelo da se razvije, ne znači da taj embrij ima pravo na to niti da ima pravo mimo njenog prava na život i zdravlje (koje joj je recimo ugroženo tim embrijem tj. trudnoćom). i to ne znači da ga ona "ubija" time što mu svoje tijelo ne daje na upotrebu, jer bi po tome svatko tko drugome ne da prijekopotreban bubreg bio ubojica.
I daj, please objasni mi ovo. Meni se ovo ne čini istinitim, dakle ne vidim da je jednostavno tako.
I samo da podsjetim, ja ne bih ukinula postojeće pravo na pobačaj, ako je važno svrstati se.
Da mi ne bi počela o ženama koje su uživale u seksu
ako je to sve u očima promatrača (tj. ako je doista sve tako relativno), čemu onda zakoni koji bi silili i one koji drukčije gledaju na to da čine jednako kao oni koji su pisali zakone?
Posljednje uređivanje od mujica : 25.04.2012. at 12:50
Zbog konvencije koja prevladava u nekom društvu? Mislim, zašto će nam uopće zakoni? Zašto će zakoni bilo kojoj državi? Pri čemu imaš varijacije palete od ozakonjivanja istospolnih zajednica do naloga za nošenjem burki do zabrane nošenja burki. I onda - di je tu "istina", što je, u konačnici, ispravno? Ne kužim pitanje...
Ajmo reći - ako nešto tijekom vremena postaje ljudsko biće, onda to nije ne-ljudsko biće koje u jednom trenu klikne, pa postane - ljudsko biće. To je ljudsko biće u nastanku. Zapravo, ja mogu to samo uvjetno reći, a evo i zašto.
Nisam sigurna da ima neki stadij tog nezaustavljivog, pravocrtnog razvoja (koji je isti za sve, do trena smrti - nakon 14 dana od ovulacije, ili sa 140 godina ) koji bismo mogli nazvati - ne još ljudsko biće ili "taman ljudsko biće" ili ne-više-ljudsko biće. Ili moramo biti jasni, pa reći - dok nema oko - nije čovjek. Ili dok nema 154 g - nije čovjek A zašto ne bi bio? Ima li tko razlog zašto bi netko od 150 g bio čovjek, a od 30 g ne? Netko nikad nema oko, pa ga ne smijemo ubiti. Netko se rodi bez bubrega, pa je opet nečije dijete. Netko nema svijest - pa je čovjek.
Koja bi razlikovna komponenta bila u odnosu na čovjeka i ne-još-čovjeka? Ima li tko odgovor?
Ili ćemo ići do konzekvence ovakvog razmišljanja pa reći - čovjek je čovjek nakon što se rodi, a i ako je netko spreman darovati mu ljubav, skrb, pažnju i zajednicu. Jer objektivno - beba kojoj nitko to ne daje vrlo brzo neće biti čovjek. Po tome je pobačaj dozvoljen i legitiman do samog kraja, i nakon rođenja. Nije samo maternica pravo ili ne pravo žene - ona može prihvatiti ili ne prihvatiti bilo koji stadij roditeljstva; npr. ne da mi se više hraniti dijete, pa ga ne hranim jer to skučava moju slobodu? A sama ideja abortusa u kasnom stadiju trudnoće ježi kožu svakome, čak i radikalnim prochoicerima. Nešto u tome ne štima... i to je svima jasno.
Isto tako - zametak, embrij, štogod želite - jest čovjek dok mu netko nudi maternicu i prihvaća ga. Kad prestane prihvaćati - više nije živi čovjek, ne jer nije bio - nego jer mu netko nije htio pružiti život.
Život je dar - da bi živio, majka ti ga mora darovati. Ako ti ga uskrati - onda ga nemaš. Nema niti jednog života na zemlji koji nije nastao time da je netko drugi uskratio sebi nešto, da da život drugoj osobi.
I isto tako čovjek nikad nije neki generički čovjek - ili je beba, ili je star, ili je u pubertetu. Jedno u sebi, a opet stalno drugačije manifestirano, do smrti, kad prelazi u drugi oblik egzistencije... a zatim - po vjerskim učenjima - uskrsnuće, što je pak posve drugi oblik življenja.
Nitko ne može prstom uprijeti u neki "konačni" stadij čovjeka - kao da smo neki leptiri - pa postali leptiri, umrli kao leptiri nakon tri dana, i stvar jasna.
Čovjekova egzistencija očito nadilazi "ovozemljasko" - odnekud dolazi, prolazi, mijenja se, i onda opet dolazi. Ljudski život je trandscententalna stvarnost, i ja se ne usudim u njega dirati. Znam da je to razina koja me u svakom smislu nadilazi.
Ja nikako ne mogu zamisliti da uskratim nekome život i znam kako moj kratki tren na zemlji nije vrednota ako ga prisvojim i živim sebi za ćeif. Moje je mjesto jedna mala ćelijica u poretku života i svijeta i ako želim i potomstvu dobro - znam da mi je u interesu čuvati, afirmirati život i poštivati njegove zakonitosti.
Recimo čak i da unutar prvih tjedana života postoji tren kad od hrpe stanica (iako je meni apsurdna ta sama ideja) postane čovjek - tko ima alate, mjerne jedinice da se ustanovi - jel još samo nakupina stanica ili čovjek? Koja bi žena dopustila takvo čačkanje i ustanovljavanje? I na koncu - tko bi bio spreman riskirati, svjestan da aparati griješe, ljudi griješe, sve griješi, i da je - ma što taj neki fikcijski aparat rekao - riječ ipak bila o čovjeku.
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 25.04.2012. at 14:31
O tome se nisu složili pametni svjetski mozogvi, pa sumnjam da će se iznjedrit kao zaključak Filozofskog kutka Rode (iako je prošle ili pretprošle godine osvanuo u Jutarnjem smiješan nslov tipa "u Petrovoj otkrili kad počinje život" (radilo se o njihovoj etičkoj komisiji i njenom pravorijeku, ako se dobro sjećam):
"The precise timing and nature of this occurrence is not universally agreed upon, and has been the subject of discussion and debate in science, religion and philosophy."
http://en.wikipedia.org/wiki/Beginning_of_human_personhood
Vezano da život može kucati samo pod ljudskim srcem... ko zna dokud ćemo doći a propos toga (što će jednog dana biti moguće). Jednog dana je i inkubator bio teško zamisliv, održavanje života od 27. tjedna gestacije itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.04.2012. at 12:16
ina33, jako je dobra ova stranica na wikipediji koju si linkala.
koliko vidim i među krščanima ima dijametralno suprotnih mišljenja od ljiljaninog - i koliko vidim, temelje se na Bibliji:
Some Christian theologians hold that ensoulment occurs when an infant takes its first breath of air. They cite, among other passages, Genesis 2:7, "And the Lord God formed man of the dust of the ground, and breathed into his nostrils the breath of life; and man became a living soul.
Kad bi svaka od nastalih zigota bio život, dijete, tijelo s dušom, bilo bi mnogo duša u tom nekom dijelu zagrobnog života kojeg su nedavno ukinuli.
Koji ono postotak oplođenih stanica stvarno i postane život, ne u MPO već u spontanim ciklusima? Zaboravila sam broj.
mc, ti bi ozakonila abortus u bilo kojem mjesecu trudnoće?
ajmo ovako reći, ja ga ne bih zabranila u bilo kojem mjesecu trudnoće. ja samo tvrdim da ab nije uvijek nedopustiv, a ne da je on uvijek dopustiv.
Jesi sigurna da ne tvrdiš da je uvijek dopustiv?
Meni se čini da to mora logički slijediti iz ovog tvog zadnjeg duljeg posta.
ko ti je to rekao?Čovjekova egzistencija očito nadilazi "ovozemljasko"
ma daj? vidiš kako bi se čovjek prevario, nekako si mi ti baš tip žene koja bi se našla u prvim redovima obrane domovine, npr. il ko policajka. zamišljam te kao pukovnicu dunju gotovinu u mladim danimaJa nikako ne mogu zamisliti da uskratim nekome život
Ojd ti fino vrtit! Ja ozbiljno, a ti offtopic.ko ti je to rekao?
ma daj? vidiš kako bi se čovjek prevario, nekako si mi ti baš tip žene koja bi se našla u prvim redovima obrane domovine, npr. il ko policajka. zamišljam te kao pukovnicu dunju gotovinu u mladim danima
Pa ne nadilazi svima ovozemaljsko... ono, meni uopće ne, meni je ful zemaljsko. To nije "očito". Ali, mislim da smo vam malo previše zabezecirali vaš topic, bed mi je ovdje nastavljati.
x
al samo da još ifi odgovorim. a i previše vam stranica ima ovaj topik, vrijeme je za odgoj u duhu vjere 6.
meni osobno - nije offtopik. jer si nikako ne mogu u glavi posložiti toliko gorljivo branjenje prava na nerođeni život, od nekih skupina, kako smo vidjeli, i agresivno. i istovremeno blagoslov vojnika. od strane vjera svih denominacija. koji će oduzeti mladi, rođeni život.
A gledaj, možeš reći da se tu štiti život tog vojnika. Puno toga meni nije logično, ali zato i nisam u toj priči, jer teško to mogu sve pomiriti, a nekom moje nije logično, pače, ono, totalno je nelogično i nepomirljivo. Zato sam ja tu za izbor - bez nametanja. Mislim da je najbolju poantu imao jedan koji je rekao da takve stvari ne bi trebalo uopće regulirati zakonom (MPO mislim).x
al samo da još ifi odgovorim. a i previše vam stranica ima ovaj topik, vrijeme je za odgoj u duhu vjere 6.
meni osobno - nije offtopik. jer si nikako ne mogu u glavi posložiti toliko gorljivo branjenje prava na nerođeni život, od nekih skupina, kako smo vidjeli, i agresivno. i istovremeno blagoslov vojnika. od strane vjera svih denominacija. koji će oduzeti mladi, rođeni život.
x
al samo da još ifi odgovorim. a i previše vam stranica ima ovaj topik, vrijeme je za odgoj u duhu vjere 6.
meni osobno - nije offtopik. jer si nikako ne mogu u glavi posložiti toliko gorljivo branjenje prava na nerođeni život, od nekih skupina, kako smo vidjeli, i agresivno. i istovremeno blagoslov vojnika. od strane vjera svih denominacija. koji će oduzeti mladi, rođeni život.
I meni je to bilo nejasno, a onda mi je postalo jasno.
Kao prvo, kršćanski vojnik ide u rat s jasnom idejom da nanese što je moguće manje štete. Da puca u zrak, ako može, da puca u nogu, ako ne može izbjeći i da puca u čovjeka samo ako je svaka druga opcija još gora i donosi više zla.
Mislim da je vojnik, vjernik, u najgoroj dilemi u kojoj čovjek može ići i zato Crkva ima poseban ogranak, bavi se njima, pripremom vojnika, saniranjem posljedica, a blagoslov - pa ne blagosiljaju oni ljude da odu ubiti što je moguće više, nego da ih zaštiti Bog, i da oni postupaju po Božijoj volji.
Da nas opet napadnu neki susjedi, Cvijeto, jel bi ti da svaki Katolik i kršćanin položi oružje i preda se? Ako je tebi to alternativa - onda u redu. Ali ako nije - što se onda te ljude, koji riskiraju sve što imaju da bi branili zemlju i nejač, ne bi blagoslovilo, i zazvalo Božiju pomoć na njih?
Otkud ti ovo znaš Ifi? Odakle ti ideja da krščanski vojnici pucaju u zrak?
Bilo bi lijepo da je tako. U tom slučaju ne bi nitko poginuo u Vukovaru, Sunji, Kninu. Jer na obje zaraćene strane su bili krščani.
A vojni kalendari, pjesme, koračnice i razni bojni pokliči ne traže od Boga zaštitu za jadne vojnike kako ti idealizirano prikazuješ, već često zazivaju pomoć u uništenju neprijatelja. Ako to nisi primijetila, nisi ih očito vidjela i čula dovoljno.
A to za što blagosiljaju ljude koji idu u rat ti posebni odredi u Crkvi, ne bih znao, jer nitko me nije blagosiljao kad sam išao u rat, osim roditelja i žene. Nikakvi posebni crkveni odredi.
Želim reči da prizivanje Božje pomoći nema puno smisla u ratu. Jer jedan Bog ne može biti na obje strane. Nije niti na jednoj. Koliko god to "Hrvatinama" i velikim vjernicima teško zvučalo, Bogu je svejedno tko će koga ubiti u ratu.
I jedina "korist" od prizivanja Božje pomoći u ratu je dizanje morala naivcima koji su preglupi da shvate da je Bogu svejedno i u stanju su povjerovati da Bog voli njih više nego neprijatelja.
Posljednje uređivanje od mujica : 26.04.2012. at 01:23
A meni je najbolja fora kako skoro svaka vojska svojata Boga (osim sjevernokorejske i kineske, valjda).
Kako može isti Bog biti na strani dvije suprostavljene vojske?
A ja sam baš nekako uvjeren da Bog nije na strani ni jedne vojske.
mene fascinira količina agresivnosti koju čitam u tvojim postovima, pikulo. ne vidim u njima onaj neki mir koji bih očekivala od jedne vjernice. sorry ako sam do-sad-na i ja.
nemam nesto puno dodati.
svojevremeno je bio topic o abortusu, na kojem smo raspravljali o tome. mozda ne bi bilo lose razdvojiti ovu raspravu i zapoceti novu.
ja sam na toj staroj raspravi pocela sa jasnim stavom prava na izbor. i prava na snosenje posljedica, kakve god bile. procitala sam puno argumenata onih koji su bili na pro-life strani. majka sam dvoje djece, predivne djece, i svaki dan svjedocim caroliji zivota. jasan mi je stav pikule. no i dalje, mozda jos i vise, stojim za pravo na izbor. jer, lako je nekom drugom reci "rodi". moj je stav ovakav: dok god ja ne mogu toj nekoj zeni pomoci u trudnoci i kasnijem roditeljstvu, i pri tome mislim na aktivno pomaganje - financijsko, emotivno... a realno gledajuci, ne mogu, kako bih onda ja mogla donijeti odluku za nju koja je protiv njene volje? i dok god je tako, treba postojati pravo na izbor.
ovdje je jos dio koji se odnosi na vjernike, a koji me kopka. bog prasta sve, kaze...netko? ifigenija? ako bog moze oprostit tako nesto, tko smo onda mi da sudimo o tome? ne dolaze li svi pred boga sa svojim grijesima?
pa naravno nije na nama sudimo, u srcu moramo kao kršćani svima oprostiti, apsolutno. No svejedno društvo mora regulirati odnose među ljudima. Nje to tako apstraktno smrtna kaznaje tek s kršćanskim pojmom svetosti svakog života ugrađenim u humanističke vrijednostipostala nepoćudna pa i ukinuta u mnogim zemljama. Prije toga život zločinca nije mnogo vrijedio. Relativnost u kojoj svrha opravdava sredstva i nema dogme drži smrtnu kaznu na snazi u mnogim zemljama. Ista je stvar s pobačajem ili zamrznutim embrijima. Ali nismo mi tu da sudimo, sudi svakog njegova savjest i posljedice njegovih djela, ali i i iz toga postoji izlaz u otkupljenju u Božjoj ljubavi. Ništa nije tako crno da bi bilo bezizlazno.
vidiš bit ću blaža pa neću spominjati goebelsa (zanimljivo bi bilo vidjeti je li je ova riječ ikoga ovdje osupnula? hmm sigurno je riječ "embrij" okrutnija nego riječ "goebels")... nego ću reći da lupaš ko maksim po diviziji... humanističke vrijednosti prosvijetiteljstva su nastale unatoč kršćanstvu. da ne spominjem činjenicu da u zemljama u kojima religija igra veliku ulogu smrtna kazna je još uvijek na snazi.
a "prije toga" ni život žene nije puno vrijedio. pa ni kroz samo prosvijetiteljstvo žena nije dobila ona prava koja su tada pripala slobodnim muškarcima.
Ovo je veliki mit.Upravo je kršćanska tradicija izvor svih MORALNIH REFORMI vezanih uz tretiranje pojednica...Moralni ideali koji su cijenjeni od strane sekularista Zapada imaju teološke korijene još od srednjevjekovne skolastike,npr Tome Akvinskog i njegove etike prirodnog prava.
Postavljati nešto kao ideal,a negirati odakle je taj ideal zapravo proizašao je vrhunac ironije.
eh, ronin moja, džaba tebi silne skuole, knjige i pisanije. Danas za sve ima jedan tečaj na kojem naučiš sve samo reci iz čije hoćeš perspektive da li da su bili prvo srbi pa amebe ili hrvati pa amebe ili albanci pa amebe ili žene pa amebe... Brzo i efikasno svatko može dobit kompletno znanje i diplomu kakvo god želi. To je nama naša borba dala. Eto idiokracije pa ćemo zaboraviti i tko je gradio prvu cestu do Rijeke, a kamoli ovak'e komplikacije, ju i ti s povješću i filozofijom, ko je to još vidio spominjat. ima brošura za edukaciju nutra sve piše a ima i slike, a ne ovako....
Posljednje uređivanje od pikula : 25.04.2012. at 22:42
Stvarno baš svih? Ozbiljno pitam, jer ono što sam učila i pročitala o povijesti ne kazuje mi da je točno. Ne možemo reći "svih", nekih da, ali svih...
Pravila pisanja postova
