Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
Moja djeca se guraju u svaki zagrljaj mene i mogu muža. U svaki ples. Oduvijek, od kad su propuzali. Oni nekako znaju i osjećaju odakle su potakli, i gdje im je mjesto. Uguraju glave između naših trbuha i budu u našem zagrljaju dok se ne pustimo. Oni nekako znaju da nisu ni mamini ni tatini, nego u tom prostoru između nas.
Prekrasno. Tvojoj djeci. Neka djeca se guraju samo mami u trbusinu, neka tati, a neka teti u SOS selu ili u nekom domu. Neka nikome.

I ovi bez mamine i tatine trbusine takodjer odrastaju, vrlo cesto, u sasvim normalne ljude. Meni nista ne fali, stvarno, a odrasla sam u samohranoj obitelji.