nemam nesto puno dodati.
svojevremeno je bio topic o abortusu, na kojem smo raspravljali o tome. mozda ne bi bilo lose razdvojiti ovu raspravu i zapoceti novu.
ja sam na toj staroj raspravi pocela sa jasnim stavom prava na izbor. i prava na snosenje posljedica, kakve god bile. procitala sam puno argumenata onih koji su bili na pro-life strani. majka sam dvoje djece, predivne djece, i svaki dan svjedocim caroliji zivota. jasan mi je stav pikule. no i dalje, mozda jos i vise, stojim za pravo na izbor. jer, lako je nekom drugom reci "rodi". moj je stav ovakav: dok god ja ne mogu toj nekoj zeni pomoci u trudnoci i kasnijem roditeljstvu, i pri tome mislim na aktivno pomaganje - financijsko, emotivno... a realno gledajuci, ne mogu, kako bih onda ja mogla donijeti odluku za nju koja je protiv njene volje? i dok god je tako, treba postojati pravo na izbor.
ovdje je jos dio koji se odnosi na vjernike, a koji me kopka. bog prasta sve, kaze...netko? ifigenija? ako bog moze oprostit tako nesto, tko smo onda mi da sudimo o tome? ne dolaze li svi pred boga sa svojim grijesima?