KC i MPO

[mujica]

I meni je to bilo nejasno, a onda mi je postalo jasno.
Kao prvo, kršćanski vojnik ide u rat s jasnom idejom da nanese što je moguće manje štete. Da puca u zrak, ako može, da puca u nogu, ako ne može izbjeći i da puca u čovjeka samo ako je svaka druga opcija još gora i donosi više zla.
Mislim da je vojnik, vjernik, u najgoroj dilemi u kojoj čovjek može ići i zato Crkva ima poseban ogranak, bavi se njima, pripremom vojnika, saniranjem posljedica, a blagoslov - pa ne blagosiljaju oni ljude da odu ubiti što je moguće više, nego da ih zaštiti Bog, i da oni postupaju po Božijoj volji.

Da nas opet napadnu neki susjedi, Cvijeto, jel bi ti da svaki Katolik i kršćanin položi oružje i preda se? Ako je tebi to alternativa - onda u redu. Ali ako nije - što se onda te ljude, koji riskiraju sve što imaju da bi branili zemlju i nejač, ne bi blagoslovilo, i zazvalo Božiju pomoć na njih?

Otkud ti ovo znaš Ifi? Odakle ti ideja da krščanski vojnici pucaju u zrak?
Bilo bi lijepo da je tako. U tom slučaju ne bi nitko poginuo u Vukovaru, Sunji, Kninu. Jer na obje zaraćene strane su bili krščani.

A vojni kalendari, pjesme, koračnice i razni bojni pokliči ne traže od Boga zaštitu za jadne vojnike kako ti idealizirano prikazuješ, već često zazivaju pomoć u uništenju neprijatelja. Ako to nisi primijetila, nisi ih očito vidjela i čula dovoljno.

A to za što blagosiljaju ljude koji idu u rat ti posebni odredi u Crkvi, ne bih znao, jer nitko me nije blagosiljao kad sam išao u rat, osim roditelja i žene. Nikakvi posebni crkveni odredi.

Želim reči da prizivanje Božje pomoći nema puno smisla u ratu. Jer jedan Bog ne može biti na obje strane. Nije niti na jednoj. Koliko god to "Hrvatinama" i velikim vjernicima teško zvučalo, Bogu je svejedno tko će koga ubiti u ratu.

I jedina "korist" od prizivanja Božje pomoći u ratu je dizanje morala naivcima koji su preglupi da shvate da je Bogu svejedno i u stanju su povjerovati da Bog voli njih više nego neprijatelja.