Citiraj mama courage prvotno napisa Vidi poruku
homoseksualne osobe mogu imati vlastitu djecu i imaju ih. već sad. to naravno nisu djeca iz njihovih homoseksualnih veza, ali su djeca koja sad odrastaju u tim (novim) vezama svojih roditelja u kojima partner/ica njihovih roditelja nema ista prava kao što bi to imao očuh/maćeha ili osoba koja bi ih posvojila u heteroseksualnoj vezi s njihovim roditeljem.

neka djeca odrastaju u samohranim obiteljima gdje je otac gay ili majka lezbejka. ta djeca već danas postoje, a to što su nevidljiva je druga priča.

ni milanka opačić nije po duhu svetome mogla zanijeti bez muškarca, pa je dobila pravo usvojiti dijete, a novi zakon joj daje za pravo i da ide na MPO.

da ne spominjem transrodne ili interseksualne osobe...

tako da stvarno ne razumijem što ovim argumentom želiš reći? to što ne mogu "nikako" zatrudniti i što se ne uklapaju u heteroseksualni normativ našeg društva ne znači da ne mogu osjetiti roditeljsku ljubav i čežnju. istu čežnju koju osjećamo svi mi, i koji imamo djecu, koji smo u postupcima, neplodni...

možda je m. opačić lezbejka ili biseksualka. tko zna što i koga voli i na koji način. ali zar je to uistinu presudno u odluci o tome što je i kakav roditelj? tko zna što i kako vole neki od naših forumaša i forumašica, kakve poze, igračkice, virtualne chatove, vanbračne veze upražnjavaju... pa ipak su i ostaju i postaju roditelji svojoj djeci.
MC, razumijem ja tebe. Prije 15 godina ovo bih i ja napisala. I sve mi je držalo vodu, ovo bi mirno, da sam onda pisala na netu, mogla naći pod svojim nickom.

Možda se ne možemo složiti jer polazimo od posve različitih postavki, i možda ćemo uvijek biti na različitim "stranama" po ovom pitanju. Mogu ja sad tebi govoriti do sutra da je čovjek samo pol čovjeka, da je čovjek zapravo žensko i muško, zajedno, i da dijete koje odrasta u sredini koja nije mama i tata uvijek zakinuto za to da vidi ophođenje sa suprotnim spolovima, da vidi PMS i ludovanje oko nogometa (karikiram...), da osjeti posebnu kategoriju odnosa muškog i ženskog i da primi različit odnos od roditelja koji su različitog spola - ali ako ti u toj različitosti koja nam je očito dana ne vidiš vrijednost po sebi - sve je uzalud.

Muškost i ženskost su vrijedne, i zapravo divne zajedno. No, ako misliš da je to stvar društvenog kondicioniranja - onda normalno da nećeš u tome vidjeti vrijednost...

Jung i psihoanalitičari, a to se govorilo i u starim mitovima, tvrde kako svatko od nas u sebi ima taj muški i ženski faktor, pa onda naši odnosi s roditeljima idu u te unakrsne odnose našeg muškog i ženskog, njihovog muškog i ženskog, i ja vjerujem da je i to samo po sebi važno priznati.

Vjernici rađaju djecu i želim da dok lijepo hoda kroz život ima što manje stramputica i nekakvih lažnih izbora i iluzija. Meni je to od životnog interesa.

Kad kažem djetetu da je obitelj najvažnija, da radi i šted i zasnuje obitejl čim to okolnosti dopuste i pronađe osobu i da je spremno na roditeljstvo, želim da i društvo to reflektira. Ne želim da mu u školi govore da uzme kontracepciju i istražuje s kim, kada i koliko puta, niti da mu govore da postoji neko "ja" koje se iživi, pa se onda "ide na dijete", da se djecu bira ili ne bira; želim da moje dijete zna da ako skoči kroz prozor - da ima šansu slomiti vrat, i isto tako ako se igra svojim tijelom i plodnosti - da isto tak može platiti cijenu i da nema tog trampolina ili kontracepcije koja će ga zaštititi od prirodnog poretka stvari.

Pa dobro. Ne slažemo se, ne moramo se slagati.