Jedan pametan čovjek, suočen s bolešću djeteta je mudro primijetio - kako sada više nema nikakvih problema. Zna što treba raditi, zna za što moliti, i zna kako će mu izgledati dani, i nema nikakvih dvojbi.

Vlč. koji spašava prostitutke i radi s invalidima je rekao kako nam bolest treba jer bismo se bez bolesnih strašno uzoholili i samo bismo ratovali.

Ja se posve slažem!

Jer iako ta kvaziliberalna buncanja zvuče kao nešto pametno, u svojoj suštini su isprazna, opasna i vode fakat u totalitarizme kakvi nisu viđeni. Ali nisu ljudi vjerovali ni da Hićo može napraviti neko zlo. Laprda i dere se, budala. A vidiš. Samo jedna kriva postavka, ako je se uzme za temelj gradi čitav naopak svijet.

Ovi se čude da u braku ima djece, oni se čude da kako oni homići ne mogu da dobiju dijete na uputnicu od HZZO-a, ove hoće na istu uputnicu i da abortiraju i da im napravo novo u 48-oj godini, kad konačno hoće to dijete, i sve kao normalno, ne smije čovjek ni da se čudi.

A mislim da to sve ljudima pada na pamet od lagodnosti, dosade i nedostatka pravih izazova za preživljavanje, pa misle da ih netko proganja, kao one Whiskas mačke koje kao vrebaju miša, onda se okane, i najedu pa spavaju.

Mi mislimo da imamo pravo na 21 stupanj temepraturu danju i noću, u autu, kući; imamo balansirane obroke, mekane super-kauče, programe on demand, pa se nekako tu potkrade da moramo biti lišeni i svih ostalih bolova, sve na uputnicu.

Kao da je čežnja za djetetom jednako pravo na dijete, pa sam čijom spermom, u čijoj maternici, kako - nije važno.