cvijeta73 prvotno napisa
ifi, ne, ovo je tako krivo. i, molim te mi odgovori na moj post.
cijela ova diskusija polazi od pokušaja najljućijih katolika (ili we) da reguliraju moj život. putem zakona. biraj ti vako nako, ma ko sam ja da ti branim, da te radi tvog izbora smatram ovakvom ili onakvom? kad ti pišeš o apstinenciji, vjeruj mi, prva mi je pomisao, majke ti koliko se ova seksa kad apstinira samo u plodne dane?
nije moj cup of tea, što se kaže, to davanje duhovnog značaja seksu. ja sam više ono - praktični tip. al to ne samo oko seksa, nego oko svega. nisam taj duhovni tip i gotovo. frendica nije vjernik pa posti. da se pročisti tjelesno i duhovno. i to joj je super. ja ti to ništa ne razumijem, ta čišćenja, ni tjelesna, kamoli duhovna.
ali onog trena kad ti smatraš da radi općeg dobra trebaš po svojoj dogmi regulirati svijet, da se usuđuješ meni zabraniti ići na mpo postupak radi toga što to vodi moralnoj degradaciji čovječanstva...
tko tebi uskraćuje tvoj izbor?
to bi bilo kao da se donese zakon da se svećenici moraju ženiti. tako. moraju. po zakonu. jer je to za opće dobro hrvatske države. dobro za moral. dobro za natalitet. svašta nešto dobro iz te bi odluke moglo proizaći. dobro za crkvu. samo vi to ne znate. al za sto godina ćete uvidjeti da je to dobra odluka za crkvu.
Hm, ovo je već diskusija... i zamislila sam se...
Kao prvo, moje mišljenje nikoga ne zanima, tako da su vrlo mali izgleda da ja ikome išta zabranim. Ja samo lamentiram.
A sad što se tiče svega ostaloga i upliva Katolika u javni život. Idemo scenarij da se bacim u političku karijeru i da mogu nešto i trebam nešto predlagati, ne dizati ruke i agitirati u bilo kojem smjeru...
Kako bih djelovala?
Po savjesti. vjerujem da bih, da jesam u toj situaciji, da bih dane i noći čitala pro et contra, zatim bih ozbiljno konzultirala etičare iz Crkve, i na temelju toga donijela neki svoj građanski stav po kojem bih djelovala. Vjerujem da biih tražila razgovor s MPO parovima, liječnicima...
Nema tog zakona, slobode ili neslobode, koji se nas tiče.
Ako ja poginem, želim da moje dijete ide u heteroseksualnu obitejl, odnosno da se po nekoj kvoti ne dodijeli prvo crnoj intraseksualnoj lezbijki, nego mojoj sestri, pa kumi, pa susjedi, pa bračnom paru, i tek onda ako nitko neće -homoseksualnoj single transrodnoj osobi. Cijela priča oko pozitivne diskriminacije je vrlo škakljiva... i realizirala se na ne baš uvijek dobre načine, kao što znamo.
Što se samog MPO tiče, ne znam. Crkva je koliko čitam kategorički protiv tog postupka. Površno čitajući našla sam dovoljno argumenata da razumijem zašto bi mogli imati taj stav, ali još ne dovoljno da ja svim srcem i dušom tvrdim da bih i ja uvijek i pod svim okolnostima bila protiv. Ali sam oprezna.
Pokušala bih predvidjeti razvoj događaja, pa ne znam, scenarij obavezne donacije jajnih stanica ili spermija, ili nešto takvoga bih smatrala ugrozom za društvo, i onda bih kategorički bila protiv tako neke varijante.
Pitanje je što se sve otvara ovakim postupcima, i koji je omjer općeg dobra, i dobra za pojedinca.
Znam da su djeca nesigurna i u utrobi rođene majke, i da ima i dobrih i zlih svuda, i znam da MPO nema neku kompetitivnu prednost u broju manipulacija u odnosu na bilo što, ali opet se treba pitati za čovjeka, za zajednicu što to može značiti - ne sada, nego kroz 500 godina.
Ako ide na dobro, neka bude, uz strogu regulaciju. Ako ne ide - nek ne bude.
Sve se to mene tiče, jer klima društva se stvara sad i uvijek i svakim novim zakonom.
Naravno da bih razmišljala i o pravima ljudi oko sebe, ali isto tako o pravima nerođenih.
Jako teško pitanje.
Kakvu bi ti regulaciju smatrala pravičnom?
 |
|||
