pomikaki prvotno napisa
dakle, nije me bilo na netu neko vrijeme, sad hvatam zaostatke na brzinu.
Rasprava je dijelom zanimljiva a dijelom se navlači mak na konac, pogotovo u zadnjem dijelu (ili sam se ja umorila čitajući? može biti i da je tako)
Ono što bi trebala biti prava tema ove rasprave (htjela sam to napisati još prije nego sam se odlogirala ali nisam stigla i bojim se da je sad kasno)
nije abortus
nije pravo homoseksualaca na posvajanje
nisu samohrani roditelji
nije kad počinje život
a nije zapravo ni mpo i banke sperme
pravo pitanje je - tko o tome može/smije/treba odlučivati?
pa bi zato tema trebala prije svega biti: koliko je pametno da se zakoni donose prema diktatu vjerskih zajednica?
I kamo bi nas to moglo odvesti?
mislite li zaista da je katolička crkva toliko humana i napredna, da joj je dobro prepustiti da zakonom odredi kako ćemo se ponašati?
Jasno mi je zašto je do toga kod nas došlo: ljudi su razočarani i prevareni, nesigurni, tu se rađa prostor za fundamentalizam i desna strujanja
pa kako su sve više popularni hard core vjernici među većinskim stanovništvom, političari to i nude: sve veći utjecaj crkve, sporazumi s vatikanom, busanje u vjernička prsa
nije njima do vjere nego do glasova, to je jasno
i teško je na to utjecati kao pojedinac koji želi živjeti svoj život i ne petljati se u politiku, tako da je (bar meni) jasno da ovdje više-manje teoretski raspravljamo
Ali bih sada pitala vjernice (ostale nema smisla da pitam, odgovori bi bili predvidljivi): mislite li da sam u krivu s ovim opisom najnovijeg uzleta katoličanstva u Hrvata?
mislite li da je dobro da nas crkva i političari zakonom usmjeravaju?
ili bi ipak vjerska pitanja trebala biti stvar izbora pojedinca, slično kao što je Nena napisala u nekim svojim ranijim postovima?
Usput, Nena, hvala na odgovorima (zbilja mi je lakše), otputovala sam pa nisam stigla odgovoriti.
Pomikakki, evo nekog mog odgovora na ovo što si napisala...
član Katoličke crkve dužan je misliti svojom glavom. O političkim opcijama Crkva uopće ne govori. Ako govori neki pijani pop, to je njegov osobni problem, da se izrazim tako.
Katolička Crkva ima sasvim drugu zadaću, radi na drugoj ravni.
Mi kao građani dužni smo doprinositi dobru svoje zajednice i samim time smo pozvani, kao svaki drugi građanin, krojiti sudbinu, okvire i zakone zemlje u kojoj živimo.
Ne može Katolik nemati pravo sudjelovati u politici jer je Katolik, i jer vjeruje što vjeruje kako vjeruje. To smo već imali i vidjeli smo kako je bilo i kako je završilo, je li tako. Nije davno bilo.
I sad što - konačna konzekvenca svega je da smo različitih uvjerenja i interesa, što se zove pluralizam i demokracija. Svatko tko misli da ima nešto za reći - od Katolika i liberala do ljubitelja piva i rojalista ima pravo na javni prostor onoliko koliko ima ljudi koji ga žele čuti i podržati.
Ne znam po kojoj osnovi vjernik, u zemlji vjerskih sloboda, ne bi mogao ravnati svoja uvjerenja i djelovanje prema svom vjerovanju?
Ne znam što bi bili hard core vjernici i uzlet Crkve?; možda misliš na novu evangelizaciju? Ja mislim da nam je potrebna! Neće nam biti bolje, tako mi vjerujemo, dok ljudi ne nađu mir u sebi, s Bogom i drugima.
Svaki čovjek djeluje iz uvjerenja da radi ono što je dobro i bolje i da štiti neke svoje vrijednosti.
Ne znam. Vjerujem da je potreban dobar dijalog. I ovo je super da makar mi, dokone gospođe i pokoji gospodin, nastojimo lijepo razgovarati.
Meni je sad jasnije što npr. ti ili Cvijeta želite, i to mi je jasno. Razmislit ću...
Vjerujem da postoji neko zajedničko tlo s kojeg možemo poći, o svakoj temi.
Eto. Mi bismo željeli da zajedničko tlo bude interes obitelji - da obitelj bude što zaštićeno i privilegirano mjesto od društvenog značenja.
 |
|||
