Iako Papa ne podržava?
selektivni abortus višeplodne trudnoće nije proizvoljan čin, već način da se zaštiti ostale fetuse. i strašno teška odluka koju treba donijeti trudnica zajedno sa partnerom i liječnikom. ovakvo paušalno ocjenjivanje je prebanalno za komentirati (ipak komentiram)
kao što se i inače u medicini ponekad mora odabrati neko zlo koje se procijeni kao manje.
lako moralnim apsolutistima, njihovo je kraljevstvo nebesko :sarkazam:
Ifi, ali potpomognutom oplodnjom se rađa život. I Crkvi je sporna u svojoj biti, zbog toga što začeću pomaže treća osoba i zbog toga što ono nije ostvareno spolnim činom (tako piše u Glasu Koncila). Dakle, da nikad ne bude nijednog zamrznutog embrija, nijednog poklonjenog embrija - Crkvi je i dalje nedopustiva.
Da, i meni je zanimljivo da Ifigenija podržava MPO u kojem ne stradavaju embriji, iako to nije stav Crkve, tj. Crkvi je svaki MPO neprihvatljiv.
Last edited by Mima; 03.05.2012 at 09:58.
To se da rjesiti načinom donacije. Statistika i matematika daju podlogu u smislu vjerojatnosti.
Koja mislim da uopce nije velika. I sigurno se da riješiti.
Imam i ja dvije zagonetke:
tvoj ili moj muž odu na poslovni put a Ameriku i tamo se dogodi da jedna gospođa ostane trudna i rodi sina.
Moja ili tvoja kćer odu na studij u Ameriku i ozene se s svojim polubratom. Sto ćemo sad?
Druga zagonetka:U prošlosti kada je crkva diktirala i svjetovna i religijska pitanja, bilo je hobi akni vjenčanja rođaka. Pogotovo u višim klasama. Kao i u zabacenijim zajednicama.
Da li je crkva to branila?
Bilo je uobicajno...
Off topik. Da li i vama ove moderne naprave, kad stavis na automatsko ispravljanje hrvatski, ovako kupuse tekst?
Osobno neću niti bih koristila MPO.
Suosjećam s obiteljima koje silno žele dijete i odlučuju se na MPO. Smatram da bih bila preko svake mjere okrutna kada bih kategorički rekla da čine zlo i da u njihovoj intenciji nema dobroga. Svjesna sam što to može značiti, ali Cvijeta ima pravo - ovo je sekularna država i ja kao majka ne mogu stegu vjere, koja je osobna i slobodna, nametati ljudima.
Svatko ima svoju savjest, i radi po njoj. Ja se mogu i hoću zalagati za zakon koji štiti sve involvirane.
Eto, pošteno i ljudski kažem - osobno slušam Papu. Isto tako nemam osobnu snagu izjaviti u osobno ime da je IVF u sebi zao postupak.
Mislim da je u redu htjeti i pokušati dobiti dijete, ali da MPO filozofija ponekad i jednim svojim dijelom ide jedan korak dalje, a to je da njeguje tjeskobu - moranja. I on famozno - pravo na dijete.
Ima sigurno neka crta kada se želja za djetetom može pretvoriti u kočnicu ljudskom razvoju i ljubavi bračnog para. Ja nisam ta koja ima pravo reći gdje je. Ali prihvaćanje križa isto je dio našeg rasta... koliko puta sam vidjela kako ljudi stradaju jer neće prihvatiti ono što jest, pa idu korak više i dalje, osjećajući se sve jadnije.
Hoću reći da u ljubavi i suosjećanju prema svakome tko ide po svoje dijete isto tako smatram da je ponuditi osobi koja se suočava sa zidom utjehu i novu perspektivu predstavlja isto tako pomoć - kao i MPO.
U mojoj obitelji, gdje ima neplodnih, ljudi su prošli kalvariju i onda rekli - to smo mi. Mi ne možemo imati djece, i posvetili su život nečem drugom, isto ga ispunjavajući.
Kad slušam priče o stradanju parova koji godinama vrte svoj život oko MPO--a, uz bračne i zdravstvene poteškoće vidim jednako stradanje kao kad se ljudi ubijaju od nekih drugih ambicija i postaju gorki, i time - zapravo neplodni.
Misterij života svakako je u tome da se potraži čudo, nadiđu granice, apsolutno, ali isto tako i da se malo prepusti rijeci, da se vidi što nam naša prepreka i bol govori.
Manje citiran argument Crkve protiv MPO je psihičko, fizičko i bračno stradanje, depresije, urušeno zdravlje, ogromni potrošeni novci, a koliko sam čitala - uspješnost je još uvijek relativno niska.
Nitko ne želi oduzeti pravo udanoj ženi na dijete. Ima jedna koja je bila sa mnom u bolnici, njezino nježno lice neću zaboraviti (rođena za majku...)... od srca joj želim bebu.
Ali, ako se uzoholimo i pomislimo da imamo pravo na sve, i da možemo pokoriti svaki dio prirode - činimo si zlo... Dio života ipak je mudro prepustiti čudu... a sad moram ići, pa kratim.
Tako da da - ja neću hodati za prijateljicama i govoriti - nemoj na MPO, nemoj na MPO.
ifi, ne možeš biti i pošten i *eben, koliko god se pokrivali svetošću.
ili si za MPO, ili si/ćeš se boriti protiv. nema šanse da odabereš srednji put, jer ga nema.
a onda se pomiri s tim da nećeš svakom biti simpatična.
joe je već napisala, situacije koje zahtjevaju selektivni prekid trudnoće su, koliko ja znam, prilično rijetke. postupak zamrzavanja u svakom slučaju ih uvelike smanjuje (ispravite me ako griješim) iz razloga što se vraća jedan/dva embrija. napredak medicine i postupka MPO ide za tim da se smanjuje broj višeplodnih trudnoća.
rijetke. a kad se desi, o težini pojedine odluke...ne bih. kao i loš nalaz amniociteze. itd.
dakle, moj nacrt zakona je - praktični.
onaj koji pokriva što više životnih situacija. koji pokriva što više ljudskih, realnih potreba, koji se temelji na nekoj statistici, ne znam kako da objasnim.
da je temeljen na medicini, konkretno MPO zakon, to ne trebam niti ponavljati. no, ima tu i stvari koje ne uključuju medicinu, npr ova anonimnost donora, omogućavanje postupka neudanim ženama itd. nisam na kraju skužila da li je moguće to ili ne, po ovom prijedlogu zakona?
argument da će se naći sestra i brat mi je - smiješan. nije u statistici. nije praktičan. ne pokriva životne situacije. ajmo zabranit službene puteve onda, kako kaže senimožda ima neki drugi argument koji bi mi bio za razmisliti. ovaj sigurno - ne. ne mogu radi tog smiješnog scenarija podržavati nešto što će ljudima uskratiti dijete.
scenarij selektivnih prekida trudnoće nipošto nije smiješan, ali sigurno nije razlog za upitnost MPO postupka.
a što se tiče boldanog. na kraju ti je sve to opet osobna odluka. ako imaš čvrstu vjeru, kao ti, nema straha da ćeš omanuti, kakav god zakon bio. a ako nemaš, ideš u turizam. ili u ilegalu.
dakle, što se tiče djelovanja na moral - jednostavno nema efekta. nema. ako u hrvatskoj nije dozvoljena donacija jajna stanice, dozvoljena je u češkoj. ako u irskoj nije dozvoljen ab, dozvoljen je u engleskoj. ako nije dozvoljen nigdje - ima ga ispod stola. i to su ti činjenice. koje sam u više navrata napisala, al si ih preskočila.
zašto bi stvari bile tako crno bijele? ne razumijem.
puno je forumašica ovdje izjavilo da osobno nikada ne bi napravile abortus, ali da razumiju loše konzekvence u slučaju zabrane istog. isto nije crno- bijelo, kao što često nije u osjetljivim pitanjima. pa im nitko to u raspravi nije zamjerao.
(ispričavam se zbog upotrebe termina AB na temi o MPO, samo sam htjela povući paralelu kod stava ZA/borbe protiv)
nitko nikome ne zamjera osobni izbor, već što pokušavaju donijeti odluku umjesto drugih, ne bi li nezgriješili propustom.
neplodnost je bolest. poput hidronefroze recimo. pacijent koji trazi najbolje lijecenje nije niti ohol niti iza dijalize stoji neka filizofija a kamo li da netko preporuci pacijentu s bolesnim bubrezima da malo prirodi prepusti tok. uspjesnost izlijecenja je takodjer upitna. u biti se radi o sanaciji postojeceg stanja. pa ipak nitko lijecenje hidronefroze ne dovodi u pitanje. koja diskriminacija Mpo pacijenata u stalnom pokusaju nabijanja guilty tripova. zasto se lijecenje Neplodnosti stalno dovodi u pitanje? seni je gore dobro spomenula - kontrola.
to se može koristiti kao argument, ali kako smo u raspravi do sad doznali, nipošto nije razlog njenom protivljenju.
da, ovo je bitan argument za smrzavanje embrija.
http://forum.roda.hr/threads/56660-v...na+tri+zametka evo teme...
Kamenovati gospođu iz Amerike (oprostite, ne mogu si pomoći)
ovo pismo mi se također stalno nameće kao karikaturalni primjer do čega bi se moglo doći ako se vjerske zapise uzme kao podlogu za donošenje zakona.
Htjela sam ga već par puta linkati ali me bilo strah da ne ispadnem maliciozna![]()
Eto. A meni se često nameće misao, nevezano za ovu temu, nije li čovjek, crkvenim riječnikom, ohol baš zato što pokušava doseći besmrtnost i vječno zdravlje, a sve uz lagodan život.
Ako ćemo po Bibliji, evo - i to je grijeh. Sasvim sigurno. Samo se ne želi na glas reći.
Dakle kad Svevišnji pozove, nema dijalize, nema kemoterapije nego - prepustiti prirodi da radi svoje. Uostalom je svatko sebi kriv što je previše jeo, premalo se kretao itd.
Grijeh propusta, koliko mi je poznato, je ono što nisi učinila, a trebala si. Nisam baš sigurna da se u ovoj raspravi taj termin koristio na pravom mjestu.
cvijeto evo dati ću ti plastični primjer. da imam prijateljicu koja ide u MPO vode, a vjernica je, pokušala bih joj, u slučaju da NE ZNA, na najobzirniji mogući način ukazati kakav je sav crkve kojoj pripada.na njoj je naravno da odluči, ja nit mogu niti bih ikada željela miješati se u njene odluke(Pa Bog to ne čini, zašto bih ja!), moja ljubav i poštovanje prema njoj ne bi ovisila o toj odluci, jer i inače imam prijatelje drugačijih svjetonazora od sebe i poštujemo se međusobno,a ja ne bih učinila grijeh propusta jer bih joj rekla, podijelila ono što znam s njom. nadam se da ti je sad jasnije.
tu moj aktivni angažman prestaje, jer i inače nisam tip koji će stajati u prvom redu s transparentima i groziti se drugima, jer držim kada se previše počneš baviti drugima da zapostavljaš bavljenje sobom ,
a i inače previše suosjećam s patnjom ljudi koji čeznu postati roditelji, da bih išla protiv njih na bilo koji način, sve da se u svim dijelovima u potpunosti i ne slažemo. ja ne želim biti u sredini, i biti svima simpatična zato, jednostavno, duboko poštujem s jedne strane moralni nauk KC, no s druge imam razumijevanja prema ljudskoj patnji.ako sam time u krivu, u krivu sam. ako time griješim prema nauku do kojeg držim, pa, ja ću i ispaštati na kraju krajeva
Last edited by ronin; 03.05.2012 at 11:34.
Pa možda.
Kako shvaćam, Ifigeniji bi bio grijeh propusta kad ne bi ovdje propagirala kršćanske vrijednosti.
Ali vjerojatno bi joj veće dobro (kao i svima nama, da se razumijemo) te boguugodno djelo bilo da se okani tolikog surfanja i posveti se, štajaznam, kontemplaciji, bračnom sjedinjenju i tako dalje![]()
ronin, nitko ne dovodi u pitanje osobne stavove i osobni moral, to smo već puno puta spomenuli na ovom topiku, a i šire.
Ronin, super.
Samo mislim da Miletić i ostali grijeh propusta drugačije doživljavaju. Maletene ako ne pokrenu sveti rat, u grijehu su propusta.
Ono što je danas tamo, nekad smo imali i mi, više ili manje
Možemo reći da je primjer karikaturalni jer u ovom, današnjem sustavu ipak teško možemo zamisliti da bi došlo do tog stupnja.
Ali to ovisi samo i jedino o stupnju sj***anosti društva.
Da nas pogodi kakva veća nedaća te se fanatično okrenemo vjeri, mogli bismo i kao kršćani katolici donijeti takve zakone.
Zato je puno bolje prepustiti zakone pravnicima, liječenje medicinarima. Teolozi, etičari su tu kao savjetodavna tijela. Ali se vjera zakonom ne bi smjela nametati. Čim je nametnuta, nije više vjera. Ukratko.
Daleko od toga da je u današnjem društvu sve idealno. Ali me zbilja strah kako bi to izgledalo da zakone donosi don Kaćunko.
Last edited by pomikaki; 03.05.2012 at 11:56.
Ovo je stvarno površno uspoređivanje spolnih stanica s organima. Možda s nekog sociološkog aspekta ili čak medicinskog to je ispravnno.
Ali s aspekta o kojem Ifigenija prića, velika je razlika u doniranju bubrega i jajne stanice, jer iz bubrega ne može nastati novi život, a iz jajne stanice može.
Takvim neadekvatnim usporedbama se potpuno neuspješno pokušava Ifigenijino logično objašnjenje prikazati nelogičnim.
Don Kaćunko ne može donositi zakone, to je protivno stavu njegovog Učiteljstva.
Bilo bi najbolje da pogledamo što piše u crkvenim dokumentima i utvrdimo distinkciju između državnog i crkvenog, pa da vidimo miješa li se Crkva, ili samo izražava svoj stav(na kojega ima pravo, i van sakristije, s obzirom na svoje evangelizatorsko poslanje, razloga zašto uopće i postoji)
Pascendi dominici gregis (Pio X., 8. IX. 1907.)
O šutnji
1.Ipak treba priznati da je, u ovo posljednje doba, prekomjerno porastao broj neprijatelja križa Kristova; oni, pomoću posve novih umijeća i punih lukavštine, pokušavaju potpuno obezvrijediti živo- tvornu snagu Crkve i, kada bi im to bilo moguće, uzdrmati temelje samo*ga kraljevstva Isusa Krista. Zbog toga Nam nije dopušteno šutjeti, ako ne želimo da ispadne kako ne ispunjavamo Našu veliku dužnost i da nam se dobrohotnost kojom smo do sada nastupali u nadi da ćemo pružiti zdrave savjete, spočitava kao zanemarivanje tih dužnosti.
Odnosi između Crkve i države
24. Međutim, Crkva mora uspostavljati prijateljske odnose, ne samo unutar svojih zidina nego i izvan njih. Ona nije sama na svijetu: na svijetu su i druga društva, s kojima je nužno u doticaju i odnosu. Priliči dakle odrediti koja su prava i dužnosti Crkve prema građanskim društvima; a dobro se zna da to određivanje mora proizlaziti iz same naravi Crkve, kakvom su je modernisti opisali. Pravila koja valja koristiti ista su ona koja su se ranije koristila za znanost i vjeru. No dok se ondje govorilo o objektima, ovdje se govori o ciljevima. Kao što se dakle, u slučaju objekta, za vjeru i znanost reklo da se međusobno razlikuju, tako se država i Crkva međusobne razlikuju po cilju kojem teže, dok naime prva teži vremenitom, druga teži duhovnom cilju. Pokoriti vremenitu duhovnoj nešto je što pripada nekim davnim vremenima, jednako kao i govoriti o mješovitim pitanjima, u kojima je Crkva intervenirala gotovo kao gospodarica i kraljica, jer se za Crkvu smatralo da izravno potječe od Boga, kao tvorca prirodnog reda. Ali filozofija i povijest ne dopuštaju više ta vjerovanja. Dakle, država se mora odvojiti od Crkve i samim tim katolik od građanina. Iz toga slijedi da katolik, budući da je ujedno i građanin, ima pravo i dužnost, ne mareći za autoritet Crkve, za njezine želje, savjete i zapovijedi, ne mareći za njezine prijekore, činiti ono što smatra da koristi dobru domovine. Želja da se građaninu nametne jedan pravac vladanja pod bilo kojom izlikom prava je zloupotreba crkvene vlasti koju valja svim silama odbaciti. Teorije, časna braćo, od kojih potječu sve ove zablude, upravo su one koje je naš prethodnik Pio VI. već svečano osudio u apostolskoj konstituciji Auctorem fidei.
Prvo, ne znam otkad se katolici pišu velikim slovom, tako ih ne pišu ni ovdje http://www.katolici.info/index.php?o...=268&catid=105
ni drugdje...
drugo, mislim da ljudi u Hrvatskoj nisu baš toliki idealisti (iako bi kršćani općenito trebali biti) pa da očekuju tolike svece među vjernicima koji su baš na tolikoj duhovnoj razini da brda premještaju.
Možda sam osobno par takvih susrela, ti si vjerojatno nešto više, ali nije to pravi izvor razočaranja kod ljudi koji sa strane promatraju što to znači biti vjernik u Hrvata.
Puno veću ogorčenost i rezignaciju izaziva činjenica da se čovjek koji potječe iz prave, tradicionalne katoličke obitelji, iz koje potekne čak i redovničko znanje,
pokaže kao vrhunski prevarant, kleptoman, megaloman i obmanjivač čitavog naroda.
I kad isti takvi katolici (ili vjernici druge vjere) svjesno i planski upropaste tvornicu i sudbine radnika i njihove djece, a sebi osiguraju bogatstvo za još četiri naraštaja. Ili kad nema ni M od mira, ni s od Spokojstva, ni R od radosti nego se bave uporno tuđim životima,
ne gledajući svakoga, ali ama baš svakoga pojedinačno, (jer sigurna sam da će nas Bog pogledati svakoga ponaosob, s vlatitom poviješću, sudbinom, sa svakim dahom, korakom i postupkom i na svakoga primijeniti otegotne ili olakotne okolnosti),
nego se iza uopćenih normi i dogmi (koje ne moraju aprirori biti loše, ali dio i može) uzdižu i busaju,
a druge pritom vrijeđaju i ponižavaju.
No, uzvišenim riječniko, posve uopćeno, bez uzimanja u obzir svaku pojedinačnu sudbinu.
Meni u ozračju takve vjere djeluju gorko-smiješno priče o uzdizanju na vrlo visoku razinu svakog dijela života, uključujući seksualni, dok istodobno ljudi nemilice i masovno Boga psuju, ne razumiju ni osnove osnova, a kamoli kakvu transcedenciju, ne poštuju najosnovnije moralne norme, puno toga je moralno srozano do temelja.
Djeluje mi to sve kao neki teatar apsurda.
I ja čitam slične knjige, i takve i druge, i kužim o čemu pričaš, ali i sama znaš da, ako to ljudi ne osjete u svakodenvici kao praksu, od drugih ljudi, a ne kao prodiku iz svetih knjiga,
sve djeluje samo kao patetično ruganje, da ne kažem šta u zdrav mozak.
@ronin - to bi bila teorija
A praksa?
A kad bi im bilo dano više mogućnosti, ne bi ih iskoristili?
Kao što se sad koriste razne pogodnosti koje nekad pod prošlim režimom nisu bile moguće, zbog čega, kako čujem, i mnogi svećenici tvrde da bi rado da KC bude u bar malo lošijem položaju, čak i da ne bi imali ništa protiv povratka komunuzma, jer je tada vjera bila istinska. Je li to točno? Mislim da sam čula negdje na forumu - može biti i od tebe.
pomikaki to jest teorija, obvezujuća teorija, nije to nevažno,
i mislim da nije od štete da se takav dokument crno na bijelo vidi ovdje
što se tiče skromnosti, kad bi se mene pitalo,a ja ne predstavljam nikoga, moja bi Crkva bilo znatno skromnija.
u doba komunizma im je bilo jako teško , teško su se financirali i održavali Crkve i župne dvorove, zagrijavali prostore, gradili adekvatne vjeronaučne dvorane...bilo je jako teško, i tu vrijeme se ne bi trebalo vratiti i ne bismo to trebali uzimati kao poželjni normativ.
no otići u drugu krajnost samo zato jer se može po meni NIJE U REDU.kritika se može izražavati iz ljubavi, iako je puno češće i radije iznosim među istomišljenicima. ni svog sina ne bih kritizirala pred drugima,ili barem ne pred bilo kime![]()
Ovo je istina., ali brzo prođu tri mjeseca...
Čudno mi je da neki vide samo crno-bijelo. Nema toga, uvijek ima i sivoga, ali i šareeenogaaa.
Potiho ću napisati da mi je gušt čitati Ifi na ovoj temi. Sve lijepo objašnjava, i shvatila sam takvo razmišljanje. Iako je moje prilično drugačije.
Svatko sam za sebe stvori stavove, pitanje je pod čijim sve utjecajima. Samo svatko razuman zna da ništa nije nepogrešivo, pa ni prijepisi Biblije kroz stoljeća.
S ovim stavom se slažem, pa radilo se o bilo čemu.
I slaže se puno njih ovdje, jer kad sam jednom na pitanje :"zašto?", napisala: "jednostavno zato što mogu", osulo se "drvlje i kamenje" po meni.
Samo izgleda da nekad se tako smije raditi, nekad ne. I nije crno-bijelo. Očito.
razumijem što pišeš.
Ali moje je pojednostavljeno viđenje, da su u trenucima kad im je bilo teško, svećenici zaista zasluživali i dobivali poštovanje svojih vjernika, i davali primjer vjere.
Način na koji su mnogi od njih brzo prihvatili moć i materijalne blagodati, mene osobno (a i mnoge druge, pa i mnoge vjernike) je razočarao.
Bojim se da bi na sličan način zloupotrijebili i veće ovlasti.
To je ljudska priroda, naravno, kako vjernici vole reći kad brane crkvu - i svećenici su samo ljudi.
Ali dobivam dojam da je bolje, baš zbog toga, da društvo crkvi nametne ograničenja nego obratno.
Last edited by pomikaki; 03.05.2012 at 13:08.
OK, ali koje veće ovlasti pomikaki?
uvijek, u svakom društvu KC bi trebala , kao i drugi uostalom, imati pravo izreći svoj stav i nauk. u vezi bilo čega.
to ne možemo nikome otuđiti, to pravo.
naravno
ali hoćeš reći da su oni svoj nauk samo izrekli
a 80% građana katolika i političari to oduševljeno prihvatili i dalje je sve išlo samo od sebe?
I sad se buni tek mala šačica malicioznih nezadovoljnika?
ne.
oni su svoj stav izrekli, to je sigurno.na to imaju i pravo.
zar vi zaista mislite da je ovoj vladi stalo do nečega što je izrekla šačica biskupa , jedna građanska udruga i jedna građanska inicijativa?
i da je sadašnji zakon ovakav zbog njih?
drage moje cure, kad bi Crkva imala toliki utjecaj nad svim aspektima života u nas, ne bi nam Hrvatska izgledala ovako kako izgleda, 80 posto katolika unatoč
stav KC ovoj je vladi poslužio kao izgovor i paravan za izradu zakona od kojeg će točno određeni ljudi imati točno određenu korist.
zbilja mislim da previše pozornosti dajete Miletiću,a premalo pravim igračima.no to je i u redu, jer su se medijske vode mutile da upravo tako i mislimo.
pravo na slobodu mišljenja i izražavanja se ne može otuđiti, ali se može ograničiti.
Članak 38.Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.
Članak 39.Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Moj je osobni dojam da su stav ne samo izrekli, nego za njega vrlo jako i ogorčeno lobiraju, te trguju s vlastodršcima na način - vi radite nama ustupke pa ćete imati i našu potporu.
Koji su to točno određeni ljudi? Koju će korist imati? Koji su to pravi igrači, po tvom mišljenju, koji su sve ovo zakuhali?
pa treba si samo postaviti pitanje-tko je sudjelovao u povjerenstvu, tko bi od novog zakona mogao imati koristi, na koji način, kako se to odražava na onoga tko zakon donosi(pa ministar je morao zbog nečeg pregristi vlastiti jezik, nije li)...ovaj forum je jako čitan a ja baš nisam toliko naivna da se izlijećem, hajte cure pa zbrojite dva i dva.
ministru Ostojiću se nisu zatresle gaće zbog HBK i u principu marginalnog Miletića(koji unatoč njegovom prisustvu u medijima nema moć podizanja ljudi na ulicu, eto ti odmah tvog odgovora MC,marginalan je broj ljudi koji redovito ide na Sv misu,a kamoli ovo), već su zasjajile okice, i svi sretni i zadovoljni , osim pacijenata, MPO, naravno, o kojima se tu najmanje vodilo računa.
dobro.
iako tvrde suprotno, čini se kao da je sadašnjem povjerenstvu u interesu da bude što više NEUSPJEŠNIH postupaka.zašto niste zadovoljne s ovim brojem koji ste dobili, ne smatrate ga najoptimalnijim liječenjem, jel tako?
nije li ovaj zakon u biti legalno preusmjeravanje gdje ćete moći uopće ići u postupak? ako određeni centri već sada u biti rade više postupaka nego što će po novom zakonu moći, gdje će se preusmjeravati višak?