Ivana, pokušat ću protumačiti taj dio nauka da samo začeće u bračnoj postelji ima puno dostojanstvo, da možda bude jasnije onima koje to zanima.


Pokušajmo na tren zamisliti svu onu silu hormona, buru svih mogućih kemijskih tvari, od feromona i oksitocinaa, preko andrenalina i kortizola, a zatim i svih nama još nepoznatih tvari kako se kroz vođenje ljubavi između muškarca i žene isprepliću i stvaraju neku specifičnu mikroklimu unutar oba organitzma. Pretpostavimo da se taj koktel prenosi iz muškog tijela u žensko putem izmjena tjelesnih tekućina (i obratno); zamislimo sada da koktel hormona zadovoljstva, ljubavi, oksitocina (ovdje se o tom hormonu puno pisalo...) ide u spermu, sperma se spaja sa tekućinama ženskog tijela u kojima su isto tako hormoni, kemijske tvari kojih možda nismo svjesni... Zamislimo da sam taj susret stvara neku treću buru, dodir, neke kemijske tvari koje znamo i neke koje ne znamo, i zamislimo da u toj "auri" i mediju nastaje novi život. Zamislimo da je predviđeno da se sav taj užitak, radost, ljubav, svo događanje kemijski upucava u nastali novi život, na kemijskoj razini. Idemo i korak dalje. Taj novonastali život otpušta u ženino tijelo hormone (ovo zasigurno znamo), koji povratno odlaze u muško tijelo putem poljupca... stapa se sa ženiim, pa natrag u ženu, pa kroz krvotok kod djeteta...


Bog upisuje svoje poruke u materijalno. Naše tijelo je navođeno Božijim naputcima upisanim u strukturu vode, molekule kemijskih tvari, naše gene, mitohondrije, hormone; kaže se da Bog govori našom svakodnevicom. Komunikacija naših tijela, kao što znamo, ima svoj vlastiti život. Koliko toga je u dojenju, npr. uređeno hormonima koji se luče dodirom bebinih usana majčine dojke... i sve štima.

Kad Crkva govori o tom dostojanstvu postelje i začeća u njoj, govori o tome. Da svako začeto dijete bude okupano svim tim misterijima, svakim hormonom ljubavi, radosti, užitka, jednoga, drugoga, sve to veže ljude, (to je čak i poznato), navikava ih jedne na druge i dvoji je li začeće i nastanak nove osobe samo to - jajna stanica i spermij i misli da je tu puno više toga u igri, i želi da svako dijete dobije - sve.

Naravno, kako je Bog iznad svega, on može nadoknaditi svaki hormon i utisnuti još i više svega dobroga nego što ide prirodno (to je put milosti), ali Bog u principu ne djeluje van naravi, osim kad mora, kad ga se izričito moli... i sve ostalo nam je misterija.