ajme, ženo, svega, kako ne, od prapovijesti pa dalje, zašto je i kako priroda nešto uredila,
pa biološka predodređenost za nešto, tipa, nemam jednu nogu, a hoću biti balerina,
pa gdje je evolucionizam, darwinizam, gdje kreacionizam, gdje smo i kad nadišli prirodu, zašto,
koliko je danas djece na respiratorima i kateterima, a prije toga svi bi oni odmah po rođenju umrli,
djelovati ili ne djelovati u svakoj prilici, Buda ili Isus,
pa kako ljudi miješaju i isprepliću sve skupa, prirodnu selekciju i solidarnost, nužnost opstanka jačih i pametnijih (danas bogatijih), a onda opet uvide da to nije dobro, kršćanstvo poziva na suprotno, pa se miješa se hitler, liberalizam, sve živo...
onda mi se vrati film s prve godine faksa kako su mi redom filozofske struje, kako sam koju čitala, izgledale sve vrlo argumentirane, ono, ide platon, gle, pametan, nakon njega, eto ti aristotela koji reče "drag mi je platon, al' mi je draža istina" i isto ga zareda sve pametno...pa vidim da u skoro svemu ima "nešto" kad se razmotri i kad netko to dobro razloži...
pa kako su ljudi, ako se prepuste, skloni povjerovati i ufurati se kompletno u jedno mišljenje, jednu struju, zanemarujući da se i ova druga vrlo lijepo da opravdati i da ima zrnce istine...i tako...milijun mi se ideja nabacalo u glavu...
žene, muškarci, brakovi, djeca, ....šta da ti pričam...razmišljam






