definitivno potpisujem.
Ako žena koja nema partnera iz bilo kojeg razloga (ne mora imati Hašimoto ni biti debela) želi imati dijete,
ja ne vidim velikog zla u tome da začme doniranom spermom
muškarac koji je spermu donirao očito nije smatrao da mu je time narušeno dostojanstvo.
S druge strane, ako bi ženi bila jedina opcija ta klupica - vjerojatno i više puta, najčešće to ne ide iz prve
po meni je time ozbiljno narušeno njezino dostojanstvo.
Naravno, ona može nekako zatomiti tu želju, predati se vjeri, ići u misije,
ili se oženiti za nekog tko je ne privlači samo da bi imala obitelj,
ili se posvetiti karijeri i možda nabaviti mačku
ali što ako ona to ne želi, i ako će zbog toga patiti cijelog života?
što se time dobiva?
Tko je Ifigenija, tko je mujica, tko je Papa da o tome uopće daje svoje mišljenje, a kamoli odlučuje?





