Mirtusha, potpuno te razumijem. Makar na samom početku, pošto sam bila sama s malom (općenito prvi ozbiljniji kontakt s djetetom), nisam imala vremena razmišljati ni o čemu.. Također sam vrtila film: pa to je moje dijete.. ali nikako mi nije sjedalo.
Međutim, sve sam radila po automatici.. no, dogodio se dan kad mi se mala prvi puta razboljela (satrala ju je viroza na 2 tjedna), odjednom su mi sve emocije, kojih nisam bila svjesna, izašle na površinu, osjetila sam kao nikad prije snagu ljubavi, potrebu da je zaštitim, majčinske novonastale osjećaje, momente općenito, itd.. Od tada sam postala itekako svjesna da je to 'moja kćer' i sve se promijenilo.. Prošlost sve manje gledam s nostalgijom, pokušavam uklopiti svoju novu ulogu majke u svaki aspekt, raditi isto što i prije ali na nešto drugačiji način koji će nam svima odgovarati.. svakako sam 'očvrsnula'.
Tako je kako je, svi ponekad mislimo da nešto ne možemo, svi smo up and down.. Mislim da treba pronaći ili će ti se, kao meni, sam ukazati momenat koji će te postaviti u poziciju da stvari gledaš iz drugačije perspektive.. Samo