Ako te muče misli da li si dobra majka svojem djetetu, da li radiš sve kako treba, samim time se ''kvalificiraš'' među dobre mame.


Da si loša majka, sebična i bezosjećajna, ponašala bi se kao da se ništa nije promijenilo i ne bi te uopće bilo briga kakav odnos uspostavljaš sa svojom bebom


Bar ja tako rezoniram

Inače, mogu ti reći da to preispitivanje vlastitih postupaka u roditeljstvu ne prestaje nikada ! Danas moja prva kćer završava 3. razred, i naravno moram biti stroga ako popusti u školi, ili ako vidim da na nju previše utječe neka divlja dječurlija iz kvarta. Kada mi odbrusi / kada se pravi važna, kada odbija jesti ili kada mi digne živac svojom razmaženošću (a za to su krivi baka i djed !!!! koji njoj dopuštaju sve što ni u ludilu ne bi meni kada sam bila mala) moram biti ''bad cop'', vikati, prijetiti, smišljati kazne, plijeniti igračke, pa da - ponekad i opaliti po dupetu ili potegnuti za uho ! A poslije se osjećam očajno i bude mi žao. Ali ustvari nemaš izbora i činiš ono što kao odgovoran roditelj moraš ...