help....

[zora]

nikad nisam uspjela ispricati nasu pricu, a sad vec postajem prilicno ocajna, pa mozda je vrijeme...neke me se cure mozda sjecaju sa trudnickih foruma kad smo skupa prolazile mukotrpna povracanja. uglavnom, rodila nam se prekrasna curica. kazem nama jer smo moj bivsi mm i ja jos bili skupa. onda je on poludio i u roku od 2 mjeseca njenog malog zivota uspio rasturiti nasu obitelj. uz prilicno psihickog, i na granici s fizickim nasiljem. ok, otisla sam svojima s malom bebom koju oni vole najvise na svijetu. on je nastavio divljati pri svakom susretu, a onda, kad sam konacno donijela i sve svoje stvari, nestao s vidika. javio se nakon 4,5 mjeseci da hoce razvod i da ce ga pokrenuti. ok. opet se nije javljao, ni pitao za maloga misa. naravno, trebalo je jedriti, jahati, plivati, roniti....ok i to. pomirila sam se s nasom situacijom, da smo same, da se volimo i da nam je tako dobro. pokrenula sam razvod i nedavno smo i to zavrsili. kakav je bio otac dok smo bili skupa? nikakav, on nema pojma sto je to beba i sto je to otac. kasnije isto tako, vidio ju je valjda 5 puta u godinu dana, po njegovoj zelji. sad nam je sud odredio dane susreta, pa onda, ako on tad stigne ja ju povedem, ako ima druge planove, nista.....to vrijeme susreta je zbilja lose, kriticno. on nema osjecaj za dijete, ne zna sto raditi ni pitati, a i ne zanima ga. a na svaku "krivu" rijec ponovo je agresivan. to mozda i nije vise rijec, vec mala ogrebotina ili sl. i sto reci? osjecam kao da smo nas dvije u klopki, njemu podredjene, njemu i njegovom rasporedu vremena. bojim se svake njegove reakcije, nalazimo se uvijek gdje ima vise ljudi, prijeti mi svakakvim glupostima....cemu to u stvari sluzi? danas smo se trebali vidjeti al malena ima temperaturu. otisla sam sama, htjela s njim porazgovarati, nastojala mu pokazati da se malo sredi i pokusa nam svima olaksati to vrijeme. on mi je odgovorio da su ga upozorili da cu mu pokusati oteti kcer.....ocajna sam...nikako mi to nije namjera, al sto uciniti? (nisam sad navodila detalje, al ustvari, on se te svoje kceri rijesio, i to na vrlo agresivan nacin, al naravno, on izbacivanje na cestu vidi kao neizmjernu brigu sa svoje strane...) help...

[zrinka]

da potrazis mozda strucnu pomoc, i pravnu i psiholosku....
mislim , ocito je tip nezreo i zeli vas imati pod kontrolom a ako ista ne volim to je nezrele ljude koji zbog svoje nezrelosti drugima oko sebe zagorcavaju zivot...uh

ne daj se uplesti u to, ostani sa strane koliko god mozes, ako ti tako prijeti, zbilja potrazi pravu pomoc i mozda neku zastitu

zao mi je sto si prosla kroz sve ovo i sto jos prolazis, super je da si se imala gdje i kome vratiti i da zivis novi zivot sa svojim malim zlatom....pokusaj si organizirati zivot sto bolje mozes a njega svakako izbaci iz zivota, koliko god mozes....nije vas zasluzio...

[alisaskvo]

hvala ti šta i sa nama podijelila svoju priču koja je jako jako tužna šaljem ti svu svoju snagu i vjerujem da ćeš rješiti situaciju šta prije

[Inquirer]

odvratno je kako budale kao on bacaju ljagu na muski rod.
mozda da ga prijavis preventivno.
i onda kad te slijedeci put bude maltretirao jednostavno nazoves policiju i oni ga sigurno pokupe jer vec ima jednu prijavu.
nakon toga ces lakse moci mijenjati dano pravo posjeta.

[zora]

da, mozda sam ga trebala vec prijaviti....kad je jednom prilikom zbilja poludio (ma, ne znam kako to opisati), cak i nismo bili sami! dakle, imam svjedoka...ja sam se smrzla, ukipila, naprosto nisam mogla vjerovati da se to dogadja, umjesto da reagiram....grozno...i sam razvod prosao je bez naseg razgovora, ne znam ni zasto, on je htio, ja pristala, nije zelio razgovarati. razumijem da mogu postojati problemi u braku, nesavladive razlike, al nisam mislila da je osoba koja ce to rijesiti nasiljem. nisam se mislila opravdavati, nego ljudski i razumno rastati. i nakon godinu dana, cak i pred svojom mamom on mi prijeti kako ce me, u najmanju ruku, pljusnuti....cini mi se da ni njegovi roditelji nemaju vise nikakve kontrole, ne slazu se s njim i ne odobravaju al su jednostavno digli ruke, od njega i od nas dvije. tako smo mi prepustene njegovoj volji. upravo tako, igra moci. jasno mi je da zakon nastoji omoguciti ocu sto vise vremena sa svojom kceri, ali, dal je to to? mislim, nosila sam tesku trudnocu, htjela da joj bas on bude otac, molila ga da bude s nama sto vise jos kad smo bili zajedno. a sad ga se bojim i priznajem, nemam volje boraviti s njim. nemam povjerenja, ne znam kako ce reagirati, malena mu je uvijek na zadnjem mjestu (to me posebno boli). da se njoj nesto dogodi, on je i dalje od zadnjeg mjesta osobe koju bih zvala za pomoc....mora li to tako? prijeti da ce me prijaviti centru za socijalnu skrb, da se ne slaze s mojim odgojem (a on nikad, i uopce nikad nije ni sudjelovao)...zar zaista ima kontrolu nad nama do njene punoljetnosti? stvarno ima te ovlasti? mogu li se ja kome pozaliti na njega, osim prijaviti nasilje policiji? uopce, dal je to dobra ideja? ne zelim da malena raste bez oca, nikad i nisam, al ne znam kako joj (uskoro) objasniti da on nikad nema vremena i zasto zeli mamu pljuskati na nasem susretu...malena mi je sve, spremna sam uciniti stogod treba za njeno dobro, al ne zelim stvarati priliku da je povrijedi, kao sto je to vec i ucinio, meni i njoj.

[egemama]

zora, jako mi je zao zbog situacije u kojoj se nalazis. sve mogu podnjeti, ali nasilje nikako (ni fizicko ni psihicko).

ja bi se obratila CZSS, oni imaju savjetnike...pa neka ti savjetuju sto da ucinis, neka ti objasne koje oblike zastite za sebe i kcer mozes koristiti...

tebi i tvojoj curici zelim puno srece, a nasilnika cim dalje od vas

[mama_mimi]

Vjerojatno puno ovisi od osobe do osobe, no moje iskustvo sa czss je


.... ja sam im se obratila pismeno za pomoc, nabrojala sve gadosti koje mi bivsi priredjuje.

Psihologica iz CZss-a nas je pozvala oboje na razgovor iliti suocenje, on je naprosto rekao kako ja sve lazem te da je on uvijek za dogovor ali da sam ja ta koja .... tralala ... i gdja psihologica je zakljucila kako trebamo poci na obiteljsku terapiju. I to je bilo sve.

Zasto ici na obiteljsku terapiju, zasto maltretirati mene i dijete kada je ON taj koji se treba lijeciti i ON je taj koji ima problema ...

ok, jasno mi je da ona a priori ne mora vjerovati niti meni niti njemu - ali zar oni nemaju bas nikakvih ovlasti neke stvari provjeriti, dovoljno je nazvati vrtic - tete jako dobro znaju kako njega mjesecima NEMA, a kada dolazi po dijete cini to bez ikakvog reda i najave.

Trazila sam nadzor nad susretima, no ona je rekla da je bolje dogovoriti se, jer uvoditi trecu osobu u djetetov zivot - prilicno traumaticno etc etc
Mislim, da se mogu s njim za ista dogovoriti - vjerojatno se ne bi niti razvodila.

A za alimentaciju koju ne placa vec cetvrtu godinu - jer je jadan nezaposlen - rekla je pa dooobro, vi ipak morate nesto davati, ako imate 50 kuna, onda 50 kuna mjesecno, ne mozete bas nista ...

Putuje ... jer "trazi posao" - sto je ona isto popusila bez po frke - rekla mi je pa dobro uvijek ima situacija koje su izvanredne .... najbolje je dogovoriti se ...

Mislim stvarno :?

zar se u ovoj ludoj zemlji nista ne moze rijesiti bez odvjetnika i suda???

[zora]

eh, toga sam se bojala...

[tanjads]

Mislim da trebas pokusati. Uvijek postoji sansa da u Centru za soc. skrb naletis na nekog tko nece pomoci, ali i obrnuto. Ako ne pokusas sigurno neces nista ni promijeniti. Povedi nekog tko ce ti moci svjedociti kako se on ponasa, ako nitko ne zna potrudi se da saznaju-odi s njim tamo gdje ce ga vidjeti (i cuti). Postoji vidjanje s djetetom pod nadzorom, ne pratis malu ti, vec socijalna radnica-i to je puno bolje rjesenje, tako da ga ti ne moras ni vidjati.
I prije svega suprotstavi mu se. On je jak na rijecima-ali isto tako zna da ti moze prijetitibez posljedica. Stav bi mu se mogao bitno promijeniti ako mu se postavis. Ako te strah povedi nekog za podrsku sa sobom.

[Audrey]

Na jednom od prijašnjih topica na sličnu temu spomenuo se diktafon. Meni se uopće ne čini lošom idejom snimiti njegove ispade, i iako se to možda neće priznati kao punovrijedan sudski dokaz, poslužit će da te ljudi npr. iz CZSS, a o kojima ipak puno toga ovisi, počnu gledati drugim očima i budu voljniji izaći ti u susret.

[mamma san]

Podržavam sve što su ti cure rekle. Ništa, ali apsolutni ništa, nećeš riješiti s time što šutiš.
Ako i tebe zanemarimo (što je teško), tvoja je roditeljska briga zaštititi svoje dijete. U ovom slučaju zaštiti dijete od agresivnog, bezosijećajnog tzv. oca.

Posluži se svim sredstvima, diktafonom, svjedocima (i ja sam jednom bila svjedok u takvoj situaciji) i nikad ama baš nikad nemoj izbjeći situaciju da ga prijaviš policiji ako ti se prijeti, ako te lupi i sl. Možda će sve to u početku biti zapisnici, ali ne daj Bože, da ti jednom zatreba.

Odi na CZSS i reci da ga se bojiš. Traži da vam dodijele osobu za nadzor u susretima sa ocem. Razgovaraj sa svojim prijateljima, neka svjedoče u tvoju korist.

I nikako, nikako nemoj šutiti. Tvoja šutnja i tvoj muk, tvoje zaprepaštenje njegovim reakcijama, tom bezosijećajnom stvoru samo daju dodatnu snagu da te ucijenjuje i da ti prijeti. On je jedna obična kukavica. I to zapamti.
I na žalost, on je velika ljiga. Gade mi se takvi stvorovi.

[plashljivo_pile]

vidim da si dobila nekoliko dobrih savjeta pa ću ti ja samo zaželjeti sreću oko svega toga.... nadam se da ćete se otarasiti tog pavijana.

[tanjads]

Eh, da samo jos nesto-PRESTANI SE NADATI DA CES GA TI PROMIJENITI! Neces, samo produljujes agoniju.

[zora]

tek sam sad uspjela doci na net. hvala vam svima na savjetima! osim dobrih ideja i usmjeravanja kud krenuti, odlicno podizete moral :D ok, krecemo u borbu! javim se sa rezultatima, a svaki novi savjet ili iskustvo su dobrodosli!