eh
ukoliko me pamcenje ne vara, mislim da sam imala uvijek njegovu podrsku
kao sto bi i ja prolazila krize tipa dosta mi je, ili ako mi netko takne siku, ubit cu ga , tako je i mm prolazio krize tipa, o ne, kad ce vise pocet spavat, ili uh, opet trazi i sl..ali nisam mu takve stvari uzimala za zlo, znam da je u globalu bio za.....pogovoto sad kad pricamo o nasem produzenom dojenju i gledamo naseg velikog i samostalnog sina, koji se ne boji, koji nije stidljiv, koji je svoj covjek sa 4 godine, izmedju ostaloga, zaslugu za to pripisujemo i produzenom dojenju i gustamo zbog toga.....ono, kad imas osjecas da si dobro napravio, da si imao nerazumjevanje okoline ali si ostao vjeran svom instiktu i pokazalo se da si bio u pravu...
tako, ne zamjeri mu, njemu je to sve nesto 'stranije' nego tebi, ali u principu, ne mpzes reci da ne podrzava...
strpljenja