 |
|||
Tate na porodu - iskustva molim
Kako MM namejrava prisustvovati na ovom porodu, ali je još uvijek poprilično nesiguran, djelomično i radi pritiska okoline, konkretnije, njegovih frendova koji veze nemaju sa ženama i djecom (svi još imaju cure, a neki ni to), molila bih hrabre očeve koji su "preživjeli" to iskustvo da mi to ovdje ukratko opišu kako bih mogla to kasnije isprintati i dati MM da pročita.
Draga Iva, ja mislim da to nije pitanje hrabrosti, nego ljubavi, ako je njemu pritisak okoline važniji od tebe (a ti tako silno želiš da bude s tobom) onda ti možda i neće biti od koristi. On to mora sam željeti. A ako mu je baš svejedno, barem da onda želi tebi udovoljiti. Ako nema niti jednog od toga, bolje da budeš sama, nego da on glumi frajera, pa se mora poslije opravdavati pred friendovima. Oprosti što grubo zvučim, ali MM isto nije baš imao želju biti, i nije mi bio od neke velike pomoći, ali kada sam mu rekla da ja to želim zbog njega, ne zbog sebe, jer čaroliju tog prvog trenutka i prvog plača ne može nigdje doživjeti, pristao je i sad mu je drago. Sada želim da bude, samo zbog toga što se primalje i liječnici puno pristojnije ponašaju kad je M na porodu. Želim ti sreću! Ne moj forsirati, to mora biti njegova odluka.
MM sigurno neće sjesti za komp i pisati o tome, ali ja ti mogu reči da je sav ponosan na sebe zbog tog iskustva. Svima koji ga pitaju kak je izdržao i kako to da se nije srušio u nesvjest govori da uopće nije bed tj. da je sve to normalno ( krv i sl. )
Njemu je to bilo jedno predivno iskustvo,a sada se veseli i našem drugomkojeg ćemo dočekati zajedno.
iva, ovako je nekako i moj muz to dozivio, nema tu nekog beda, krv i sve to, ne gledas to onda na taj nacin jer se ipak radi o rodjenju vaseg djeteta. mislim da krv itd. pada u drugi plan jer ima tu toliko emocija i drugih jakih dozivljaja...neka mu glavna motivacija bude da tebi pomogne, a i njemu ce iskustvo biti neprocjenjivo. ako nemate podrsku okoline, ne morate drugima niti reci. mi uopce nismo to svima pricali, i danas malo ljudi zna da je mm. bio na porodu, to je ipak nasa privatna stvar. sretno!spooky prvotno napisa
MM je presretan što je TO podijelio sa mnom i kaže da jedva čeka sljedeću bebu.Čak je rekao da bi volio imati bezbroj djece samo da TO još bezbroj puta doživi.
Najpozitivnije iskustvo u životu.
mm svaki čas gleda andrejčeka kako skakuće naokolo pa kaže - a sjećaš se kakav je bio kad je izašao, kao flaša od litre i pol.ja se ne sjećam jer nisam vidjela, a on tu sliku nikad neće zaboraviti.
(a dugo je mislio da neće sa mnom jer ga je bilo strah)
Moj Miro se isto dugo nećkao bi-ne bi i nije čak ni mogao suvislo razgovarati o tome, ali kad je došao trenutak da idemo u rađaonicu bez imalo premišljanja je ušao sa mnom i ja zaista ne znam kako bi rodila da mi nije bilo njega
Da ne duljim, evo ti link na Leoweb, na moju priču s poroda, podugačka je jer sam rađala tri dana, ako ti se ne da čitati sve, odskrolaj na donju trećinu ekrana na datum 7.10. i vidjet ćeš koliko mi je moje zlato značilo onda kad mi je bio najteže
Kako smo zajedno rodili Leonu
MM nije htio propustiti to iskustvo jer to se ne može više nadoknaditi, a i htio je biti uz mene i pomoći mi što se poslije pokazalo jako korisno, uostalom pogledaj na
http://public.fotki.com/aries24/kako_su_me_rodili/
Aries, preeeeeeeeeeeeeekrasne su fotkice, ne znaš tko više zrači srećom
Ja ću te nažalost obeshrabriti. Ne zato što mislim da je loše imati muža na porodu, nego zato što ti porod pada u vrijeme kad je kod nas obično epidemija gripe. A onda ne puštaju tate, čak ni kad su cijepljeni (MM je bio cijepljen, ja bolesna tj. prehlađena, i nisu ga pustili). Moj porod je bio 1. ožujka, oni su 2 dana prije proglasili epidemiju.
mm je u mojoj prvoj trudnoci MENE gnjavio da hoce ici sa mnom na porod :D
ja sam bila na bi-ne bi; na kraju sam ipak odlucila da ide
drugi put nije bilo ni razgovora o tome dal ce ic ili ne- jednostavno smo oboje podrazumijevali da ide jer mi je na prvom porodu puno znacilo sto je sa mnom a i njemu je to bilo jedno od najljepsih iskustava u zivotu.
napominjem da je drugi put doslovno cijeli porod vidio ( a ja rodila dvoje djece i okrecem glavu kad bude snimka poroda na tv-u) i sav je ponosan i svima prica da je ON prvi vidio malu ( valjda prije mene- mislim da ju je doktorica ipak prva vidjeladvalj
u svakom slucaju- nadam se da nece past pod utjecaj 'frendova' ( a mislim- i kakvi su to ljudi i kaj ih se to uopce tice; i mi smo prvi imali dijete u blizoj i daljnjoj ekipi pa se opet nitko nije nasao pozvanim da komentira nesto sto je samo moja i njegova stvar.... uostalom- da su i imali koju 'pametnu' za dodat mislim da mm-u takvi vise ne bi bili frendovi) i da ce odluciti ono sto je najbolje za njegovu zenu i dijete
... i sav je ponosan i svima prica da je ON prvi vidio malu ( valjda prije mene- mislim da ju je doktorica ipak prva vidjela
Ovdje (SAD) nema trta mrta.
Nedaj TM da ovo procita. A naravno MM i ne razmislja o odsustvu od sljedeceg.
Moram priznat da mene ovo malo smeta...Ovdje (SAD) nema trta mrta.
Da je poželjno da tata bude na porodu, je...Ali ako on do zadnjeg dana to stvarno ne želi, i ako ga se doslovno natjera, odnosno ne da mu se to pravo izbora, ni to nije u redu prema njemu...
I mm je odbio prerezati vrpcu koliko je bio prestravljen u tim momentima.Al priznaje ipak da je to bilo nezaboravno iskustvo.I meni je bilo jako stalo da bude uz mene na porodu
Pa i ja sam se prepala kada su me spremili u sobu gdje cu se porodit. Uhvatila me tolika panika da sam plakala ko malo dijete.Moram priznat da mene ovo malo smeta...Ovdje (SAD) nema trta mrta.
Da je poželjno da tata bude na porodu, je...Ali ako on do zadnjeg dana to stvarno ne želi, i ako ga se doslovno natjera, odnosno ne da mu se to pravo izbora, ni to nije u redu prema njemu...
A ovdje ionako nema tog 'pritiska okoline' tako da skoro svaki tata i zeli ici sam od sebe.
MM je cijelu prvu trudnoću govorio da neće ići na porod,ali kad smo došli u rodilište negdje na pola uha sam čula da sestri na prijemu govori da bi htio biti na porodu i kaže da je to nešto neponovljivo i divno,ali i da nije za one sa slabim želucem!Ali ja bih svima preporučila prisustvo oca jer je lakše,vrijeme brže prođe,može ti dodati vode...
mm je bio mrtav umoran kad je tamo stigao (cijeli dan selidba, a u bolnici završili oko 2h u noći), ali u tren se razbudio i kaže da mu ni trenutka nije bilo dosadno
naravno, oduševljen je svime, a sam čin poroda ... to je nepropustivo!
velika podrška meni, velika sreća njemu!
MM je od pocetka bio za to da prisustvuje na porodu i tako je i bilo.
Bio je presretan i ponosan jer je on bio prvi koji je vidjeo malu glavicu svog sina i kaze da nije prisustvovao porodu, da si to nebi mogao nikada oprostiti.
Prije je to bilo normalno da zena radja a tata ceka u baru novosti a
danas je cudno kad tata ne prisustvuje na porodu ako je vec omoguceno.
MM je odmah odlučio da će ići i od tada je totalno raspamećen; još uvijek to prepričava kao da sam jučer rodila; stalno gleda fotke s poroda i kaže da si nikada ne bi oprostio da nije bio
a ja si ne mogu oprostiti da nismo ponijeli fotić; uopće mi nije pao na pamet.
MM bi za koji dan trebao prisustvovati porodu po 1. put. Oboje smo uzbuđeni kao da do sad nisam rađala, jer se sad u našem rodilištu tek otvorila takva mogućnost. Odlučio je prisustvovati jer sam mu oba poroda opisivala kao najljepše iskustvo na svijetu. Nadam se da se neće dogoditi ništa nepredviđeno, jer je ovo najvjerojatnije zadnja šansa.
budeš slijedeći put, dragaa ja si ne mogu oprostiti da nismo ponijeli fotić; uopće mi nije pao na pamet.
dotad više neću biti za slikanje
ha, ha, da vidiš moje slike, sve se super vidi, naročito celulit na nogamadotad više neću biti za slikanje
Ma sve je vec napisano !
Ne znam kako da ti opisem taj osjecaj ali znam da ce tvoj MM biti jako nesretan ako ne ode.
Vidim da je i prvi porod propustio...
Pih...da prvi vidio...PRVI I POLJUBIO !!!!!
E, sjetio sam se jedne pjesme...Pih...da prvi vidio...PRVI I POLJUBIO !!!!!
Nije bitno tko pjeva i dali ga volis samo sam ti htio napisat rjeci !
Molio sam Boga za te
prvi sam te poljubio
oko moje plavo
ime sam ti nadjenuo
i srce ti dao
molio sam Boga za te
i on mi te dao
da te nema, što je sreća
nikad' ne bi' znao
a kad jednom odem zlato
kad mi slome krila
znaj da si mi u životu
prva radost bila
molio sam Boga za te
i on mi te dao
da te nema, što je sreća
nikad' ne bi' znao
ETO...
RaznježPih...da prvi vidio...PRVI I POLJUBIO !!!!!
TATA MATA, da volim - obožavam!
Pogodio si baš u sridu.
Po meni bi trebalo propisati da očevi budu na porodu. Bio sam oba (2. put jedva stigao na vrijeme, ali zato prerezao vrpcu
Moj MM bio samnom.... to nam je definitivno najljepsi dogadjaj u zivotu
Mislim da je jedna stvar vrlooo indikativna:
Jedini koji pricaju protiv prisustvovanja porodu su oni koji nikad nisu bili.. Nikad, ali NIKAD nisam cula za niti jednog tatu koji je bio na porodu da je rekao i jednu losu stvar o tome - naprotiv - svi su taj dozivljaj hvalili u nebesa, zahvaljivali Bogu sto su mogli prisustvovati rodjenju vlastitog djeteta, i priznavali da su imali suzu u oku od silnih emocija tog trenutka... Tko to nije prozivio, ne moze niti pojmiti kako je to divno
upravo tako!Jedini koji pricaju protiv prisustvovanja porodu su oni koji nikad nisu bili.. Nikad, ali NIKAD nisam cula za niti jednog tatu koji je bio na porodu da je rekao i jednu losu stvar o tome - naprotiv - svi su taj dozivljaj hvalili u nebesa, zahvaljivali Bogu sto su mogli prisustvovati rodjenju vlastitog djeteta, i priznavali da su imali suzu u oku od silnih emocija tog trenutka... Tko to nije prozivio, ne moze niti pojmiti kako je to divno
MM je bio, oduševljen je. I sad svima preporuča odlazak.
Meni i MM-u je isto prvi put. Oduvijek je govorio da će prisustvovati porodu i da mu je nezamislivo da sjedi negdje u birtiji i da grize nokte. On mora sve imati pod kontrolom.
Čak je i na trudničkom tečaju pitao smije li otac prerezati pupčanu vrpcu, uz više nego začuđene izraze lica ostalih prisutnih budućih očeva.
Ja sam M od Nitice.
Bio sam na porodu.-stop-Jedinstveni osjećaj.-stop-Prisustvo TM obavezno.-stop-Ja bi išao opet.-stop-Vidi link ispod (naša priča sa poroda).-stop-Ajde bok.-stop
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=13314
m od nitice, mrak post
e da fora je i da onda on svima priča kako je bilo, dok se ti sa strane samo smiješiš...
Ma, čovjek jednostavno nije uračunljiv
Ja sam svog jučer pitala da mi kaže što preporuča budućim očevima, a one se samo zagonetno smješkao.
Tak da ne znam.
On uvijek kad priča o porodu, hvali mene, bebača i doktoricu.
Prekratko je to trajalo da bi on stigao steći dojmove.
U mojoj priči s poroda opisala sam što je meni značilo Mirekovo prisustvo, a jučer sam baš pitala njega što bi rekao budućem tati koji se premišlja bi li iša ili ne bi...
Odgovorio mi je bez imalo razmišljanja da mu je to bilo nešto najljepše u životu i da si nikad ne bi oprostio da je to propustio
kod nas recimo nije uopce bilo ovako i mm i ja smo si imali itekako puno losih stvari za reci nakon poroda, jer na zalost bas nije bio idilican, ali bas zato, mm je rekao da me nikad ne bi pustio da to sama prozivim, a i meni je bilo neizmjerno drago sto je bio sa mnom.
dakle, kakav god scenario bio na porodu, mm je vise nego pozeljan!
Evo, gotovo je...
Pravi i ozbiljniji trudovi su počeli oko 23, sve je bilo gotovo u 2:25...
Mali Benedikt ima 3 kilograma i 50 centimetara i prekrasan je...
A moj doživljaj...
PREDIVNO!
Još je sve friško - prvo smo disali zajedno, ja sam štopao trudove i razmake, koji su postajali sve duži i kraći.
Toliko sam se unio u sve to (CTG nije niš pokazival) da nisam mogao vjerovati kada sam ugledao glavicu i kosicu kako vire... a onda - samo je ispuznuo van i odmah kmee, kme...
Sestra ga pere, on plače, i onda ga stavi mami na prsa... i mir!
Tišina, ZASPE i pljucka i kašljuca tu i tamo.
Nakon podužeg slikanja, sestra ga je zamotala (odmah je upišal pelenu ), oprostih se od njih dvoje i eto me ovdje... zbunjen....
Kao prvo - podrška je neopisivo značila Niki. Malo štopanja, malo špricanja, RAZGOVORA, bez veze ako treba, samo da se priča... Rekao sam joj da to nije bol (a pjesnika
Kao drugo - fakat prođe brzo - cijeli porod sve skupa s malo jačim trudićima je trajao četiri sata (dakle u rađaoni) - ali, moj bože, pa to je preletjelo kao ovo pisanje posta (inače brzo pišem, da netko ne posumnja).
Kao treće, last but NOT LEAST - kakvo je to prekrasno iskustvo, biti tamo u trenutak kad smo svi postali obitelj, vidjeti to malo lišce i sićušnog anđelčića, smežuranog, nježnog, nezaštićenog, zbunjenog... (kad se samo sjetim da će za 18-20 godina vikati PUSTITE ME NA MIRU!! i I AM FREEE
No dobro, nek mu bude...
Ovaj post je MM napisao kad je došao doma koji sat nakon poroda.
Svaki put kad pozovemo kumove i prijatelje u goste ili ako mi idemo, ne prodje vece a da se ne spomene neka tema iz trudnoce a sa poroda obavezno i to muski uglavnom prepricavaju (svi su ocevi i prisustvovali su porodima).
MM je sve bilo o.k jedino mu se posteljica nije bas svidjela, inace rado prica o porodu i svom iskustvu sa poroda.
isto i kod nas
Moj ispočetka nije htio ići jer kao njemu bude bed kad vidi da mene boli, a on mi ne može pomoći i takve neke spike (po struci je medicinski tehničar i radi u operacionoj sali
(istini za volju, nije mi se dalo s njim previše komunicirati u rađaoni jer su me rasturali bolovi, a tak je ozbiljno shvatio vlaženje usta da je ižmikao gazu tak da u njoj nije ostala kap vode - sestra koja mi je svaki sat dolazila mjeriti tlak i stavljati čistu posudicu kraj usta ostavljala mi je na gazi puuuuuno više vode)
ha, ha
tak je i moj predoslovno shvatio da mi mora držati glavu na prsima kad tiskam; mislila sam da će mi vrat slomiti, a kad je trud prošao, pa babica kaže- dobro, sad se malo odmorite, ja se hoću leći, a on ne da; gura mi glavu na prsa
Nakon prisustvovanja porodu sam mislio da bih bas mogao ici svaki dan na porod.
Nije bezazleno ali je definitivno super iskustvo.
andrea
Danas smo bili u posjeti kod kumova- opet se prepricavali dozivljaji sa poroda!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom