Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
Meni motorički definitivno fali, ali recimo mom mužu definitivno ništa ne fali motorički, a i on je bio stalno u kinderbetu.
Naime, kad smo učili naše dijete puzati - jer je bila u programu vježbanja - onda sam pitala njene bake kako smo i kada mi propuzali, a one su ostale ?? - naime, mi uopće nismo puzali jer smo bili stalno u kinderbetima, dok nas ne bi počeli učiti hodati.
Pa sad, kad se ja sjetim kak je izgledao pod u kuhinji moje bake (ledene kamene ploče, zimi se noću voda u kantama smrzla kad se ugasila peć) jasno mi je zašto djecu nisu baš oduševljeno puštali da pužu svuda uokolo. Brrr, tu kuću se nije moglo ugrijati.

Svako vrijeme nosi svoje... Bome su tada djeca spavala s roditeljima pod perinom, da im ne bude hladno. I nisu se hranili adaptiranim jer nije toga bilo. Kad bolje razmislim, i moji su za mene imali i kinderbet i vrtić, ali ja sam (kao i moj mlađi sin) vikala DOLEEE otkad sam progovorila. Rano su nas odvikavali od pelena jer je bila tlaka iskuhavati krpe, a sjećam se da je moj kinderbet godinama služio kao skladište neopeglanog veša, sve dok mi se nije rodio brat.

Moj mlađi sin isto nije bio oduševljeni puzač iako je imao priliku i poticali smo ga... Kretao se nekako čudno (jedno koljeno i jedno stopalo na podu) i to je trajalo kratko - želio je hodati. Nismo mu branili, a opet nije se baš nešto napuzao, milije mu je bilo hodanje. Čak ni kolica nije volio. Stariji (koji je dugo puzao) ima i danas daleko lošiju motoriku, tako da ne bi tu čovjek baš generalizirao. Osim toga, svako dijete ima svoje specifične zahtjeve.