Pa nećemo mi ovdje utvrditi zakonski regulativu, to je jasno, ali ne vidim razloga da ne možemo čavrljati o tome kako bi to moglo izgledati... Jel ovo filozofski kutak ili nije?
Pa nećemo mi ovdje utvrditi zakonski regulativu, to je jasno, ali ne vidim razloga da ne možemo čavrljati o tome kako bi to moglo izgledati... Jel ovo filozofski kutak ili nije?
Kopam, kopam, a nikako da prokopam neke zakonske odredbe i pravilnike o financiranju primalja, kucnih poroda i kuca za porode, nasuprot bolnica barem tu u Minnesoti. Znam da zdravstveno osiguranje pokriva XY troskova za porod (ovisno o polici), a da ja i dalje mogu birati gdje cu radjati, iako, recimo, kuca za porode mora imati nekakav nazovi-ugovor sa zdravstvenim osiguranjem.
Do sad sam jedino nasla ovo: http://214mmguild.simplweb.com/image...onsnov2011.pdf Nema veze s placanjem, ali bas lijepo objasnjava indikacije i kontraindikacije za kucni porod, opremu babica i svastanesto. Opet se odnosi na Minnesotu i lokalnu udrugu samostalnih babica, ne na cijeli SAD.
Kaea, cini mi se da si ti cak dobro i pozicionirana (mislim na drzavu) s obzirom na stanje primaljstva u SAD-u.
Moram priznati da zapravo i ne znam puno o tome, ali brdo cura s jednog stranog foruma, punog Amerikanki, zapravo ima primalju u trudnoci, umjesto ginekologa u bolnici, no ipak nece radjati doma. Neke idu redovno po bolnicama, ali ce radjati u kucama za porode. A neke kao ja idu po bolnicama.... a nemaju pojma gdje ce radjati jer se nitko, za sad barem, ne bavi nekom magijom.
Jedino mi je stvarno jos uvijek ogromna rupetina u znanju sto se tice cijelog postupka. Mislim da cu kroz par tjedana imati razgovor s primarnim ginekologom o porodu pa se nadam da ce mi objasniti kako to sve skupa ide. Od toga je li moguce da mi bas on dodje na porod, a ne tko god da se zatekne na dezurstvu (i koliko se to placa van redovnih cijena), je li ga moguce dovuci doma ili tko zna kamo gdje zavrsim... ovoono. Mozda uspijem i saznati kako bih i kome placala primalju, a i doulu, zapravo. Jerbo se doula nudi kao usluga po bolnicama, takodjer.
obečala sam da ću staviti rad, evo ga, prakse 4 zemlje http://www.roda.hr/article/read/rodi...druge-primalja
Osvrt na temu, pogled iz dva različita kuta:
http://civilka.wordpress.com/2012/05...cne-radinosti/
i
http://www.zadarskilist.hr/clanci/17...jeti-od-bolova
Ovaj drugi je onaj uobičajeni, ja bih rekla: neinformirani, neupućeni. Kad netko ulazi u pojedinosti nečeg o čemu zna jako malo ili ništa.
autor članka u zadarskom listu je fizioterapeut koji se na predavanju o motorici dotaknuo i odgoja djece i rekao da bebe ne treba nositi. s motoričke strane, kužim što želi reći, nek budu na trbuhu, ali nekome to može zvučati drukčije. mislim da je ovdje predstavio svoje viđenje koje nema veze s vezom.
ajme, ovaj mario nije nikad rodio ni dojio :shock:
sutra večer oko 23 sati biti će emisija studio 45 na RTL2 o porodima doma i tužbi protiv RH
On je to rekao, riječima, izravno, na tečaju za trudnice u javnoj bolnici?!?!?!?!?!?
Nemam komentara, zaista. Zapravo, imam komentara za osobu koja mu daje javni prostor u rodilištu na tečaju i njegovom uredniku/ci u novinama da dopušta da piše stvari koje u opće ne drže vodu zdravim razumom niti su potkrijepljena istraživanjima (konstatacije kosim slovima na kraju pogotovo).
OK dati komentar, imati takvu kolumnu, ali nemožeš baš svašta pisati.
Tim više što je fizioterapeut bi trebao znati nešto o bebama, a i trudnoći i porodu jer ipak predaje na trudničkom tečaju. Više nitko ne provjerava tekstove koji izlaze u javnost i dio su dnevnih medija, kriteriji su se srozali do dna. Baš me razočarao tekst. Najradije bih mu poslala jedan lijepi (bez navodnika) mail.
Posljednje uređivanje od _Candy Candy_ : 23.05.2012. at 14:26
ajme, zabezeknuta sam Mariom i njegovim kvazi tekstom
isapda da praktički trebaš rečenicu po rečenicu argumentirano komentirati ne bi li možda nešto i pohvatao kako spada
a one metode tipa "stražari konc logora"... strava
na ovom forumu sam čitala i gora iskustva odvajanja od mojeg, di žene dijete nisu vidile i po dva dana...kao, gužva...
o potpori dojenju da ne pričam...
ne znam vrijedi li išta takvom liku uopće i probat podastr. ne u obliku ojim se on služi, već činjenično, uz pomoć studija, istraživanja jer je očito koliko je, ne samo neinformiran, već i svojim mišljenjem "opasan" lol
A meni je članak u Zadarskom listu sasvim OK. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i napisati ga.
To što on kaže da je porodna bol jedna od najjačih, a meni to nije bila, ne znači da ga moram popljuvati.
Što god tko napisao, rađanje doma je ipak velika iznimka i žene koje se na to odluče nisu svakodnevne (ili u boljem ili u gorem smislu).
Bilo bi mi bolje da nisam ovaj kvazi argumentiran tekst pročitala, toliku količinu gluposti odavno ne vidjeh. Takvo relativiziranje kao dijete će se naljutiti na majku ako se razdvoje nakon poroda, najbolje dijete ne prati do škole, od pranja nitko nije umro, braća i sestre će usporiti porod i uplašiti ga, a hrpa nepoznatih ljudi koje žena prvi puta vidi u životu i koji joj sole pamet, to sigurno neće usporiti porod...
Potpis.
Zanimljivo da pisac teksta nije, npr., nikad cuo za udrugu Plavi telefon.
I, ako svatko ima pravo na svoj dozivljaj - onda neka se omoguci da i porod pod kuce bude zakonski dozvoljena opcija dozivljaja.
Komentare u zagradama ne bih ni komentirala drugim rijecima osim - gluposti.
I da - nisam odabrala porod kod kuce. Ali sam za to da se zakonski dozvoli ta opcija onima koji to zele a pritom nisu u nikakvoj situaciji koja bi porodom kod kuce ugrozila majku ili dijete.
Iz vlastitog iskustva ti kažem da situacija koja može ugroziti dijete i/ili majku može nastati u trenu. Bez ikakvog nagovještaja.
Kod svakog poroda, gdje god se odvijao, ugrožavajuća situacija može nastati i svaka mama, ma gdje rađala i rodila mora biti toga svjesna. I sa tom svješću odlučiti.
OK, razumijem razne nepredvidjene hitne slucajeve koji se javljaju neposredno pred porod/u porodu a trudnoca je bila 'skolska' - i u gornjem citatu nisam na to mislila.
Pod ovim "u nikakvoj situaciji koja bi porodom kod kuce ugrozila dijete ili majku" mislila sam na trudnice cija se trudnoca vodi kao rizicna.
Beti, kužim da se tebi nešto jako ružno desilo ali kuži i ti da ta situacija - tužna je situacija koja se fakat desi u određeni postotak slučajeva - i nema te bolnice ni tog doktora ni te primalje koja će garantirati da će svako dijete biti zdravo i da će svako dijete roditi se živo. Ali, svako dijete zdravo ili ne, živo ili ne, zaslužuje dostojanstven dolazak na ovaj svijet, a ne nasilan i bezobrazan.
Zapravo, najljepše i najdirljivije priče s poroda koje sam čula su te priče gdje je dijete umrlo in utero i majka je odlučila se na kućni porod - tu se vidi razlika u dostojanstvu u odnosu na takve porode u bolnicama.
Danas sam dobila ovo - Homebirth - What IF? izgleda zanimljivo.
Taj je članak po meni skup napabirčenih podataka i usput u životu prikupljenih informacija i poluinformacija, baš sastavljen onako kako bi ga sastavio bilo koji dovoljno pismen i iskusan novinar u Hrvatskoj, koji zna napisati tekst s glavom i repom, argumentirati svoje stavove i dojmove, ali nema blagog pojma o srži teme o kojoj priča, niti ga je to briga, čovjek ima kolumnu, treba je popuniti,
treba zaraditi honorar/plaću.
Čak ne zna ni toliko da je žena svoje četvrto dijete već rodila kod kuće i da je to bilo jedino njezino lijepo iskustvo na tu temu, a da je to učinila upravo zbog onih loših prethodnih, bolničkih.
A mislim, onaj detalj - njezin miran izraz lica, on je ostavio na "otvoreno tumačenje" njezinog psihičkog stanja .
I to što je popabirčio loše dojmove žena o porodima, i bolove, pa ta kuknjava je svačija svakodnevicam, to smo svi čuli, no njemu ne pada na pamet da to ima ikakve veze s dripom i ostalim ljepotama kojima se žene časti u rodilištu, da je to dio rutine.
Meni su prirodni trudovi bili neusporedivo lakši nego oni pod dripom, svima je tako, koliko god i oni prirodni bili teški.
Ne da mi se dalje, jednostavno, da čovjek dobije javni prostor uopće ne treba biti temeljito informiran o temi.
Ništa novo.
Današnji New York Times Magazine, naslovna stranica Ina May Gaskin
“What bothers me are all the cases of women or babies who die due to unnecessary C-sections or postoperative infections or hospital errors,” she said, pointing to cases in the U.S. and Canada in which women died from complications from elective repeat C-sections. She says that when something goes wrong in a home birth, critics use it as evidence that home birth is dangerous, but when women die from embolism or hemorrhage after surgery, people don’t attack hospitals. “No one ever says those women were selfish for giving birth in a hospital, and no one ever blames the concept of a hospital birth,” she said.
Danci, nas dvije pristupamo sa jako različitih stanovišta, ali se slažemo da svako dijete zaslužuje dostojanstven dolazak na svijet.
I može to biti i u rodilištu. Ako su ljudi koji tamo rade takvi. A većina ipak je.
No, da ima i onih drugih, nismo vidjeli samo u Ljudožderu-vegetarijancu, nego i ovdje http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/str...ri-porodu.html
Ono o dostojanstvenijem porodu mrtvog čeda doma u odnosu na bolnicu, ne komentiram. Bolje je da ne znaš kakvi su tu osjećaji, dostojanstveno nije nikome tu na pameti.
Pozivam te da pročitaš par takvih priča, mislim da bi ti ostavili dojam, možda neočekivano dobar.
Ne bih se bas slozila da nitko ne napada bolnice. Pa po bolnicama se udara i s pravom, i bez prava, cim se nesto dogodi i lijecnici su uvijek krivi, u javnosti, neovisno o tome jesu li zapravo napravili sve sto su mogli, ili nisu (na stranu sad s komaticnim sustavom gdje u vecini slucajeva za dokazanu krivicu nitko ne odgovara).
Sto se tice smrtnosti zbog elektivnog carskog, jednako je losa kao smrtnost zbog elektivnog kucnog poroda. I jedno i drugo je posljedica slobodnog izbora zene, a slobodan izbor u SAD-u postoji. Na srecu. (Iako je postotak kucnih poroda, nakon porasta od oko 30% u zadnjih par godina, i dalje vrlo malen, ispod 1%, a elektivni carski je na punom visem mjestu na nekoj rang listi odabranog.)
nepotreban CR i elektivni CR nisu ista stvar.
Apsolutno. Ali onda Ina May nije sigurna o cemu zeli govoriti, ili je netko prenio njezine rijeci na cudnjikav nacin:
"“What bothers me are all the cases of women or babies who die due to unnecessary C-sections or postoperative infections or hospital errors,” she said, pointing to cases in the U.S. and Canada in which women died from complications from elective repeat C-sections."
Pa jesu li onda umrle zbog nepotrebnih carskih, ili zbog odabranih? Ili opcenito zbog lijecnicke pogreske?
Meni je žao što većina žena ne doživi porod kao osnažujuće i intenzivno iskustvo jer mislim da su te riječi pravi opis onog kakav bi porod trebao biti. S nostalgijom pamtim svoj drugi porod, valjda sam jedna od čudakinja.
Prvi mi je bio takav kakvim ga on doživljava, upravo zbog bolničkih radosti.
Većina gleda na porod kao na neku muku koju bi svi najradije preskočili, kao nešto što jadne žene moraju proći, a muškarci su srećom pošteđeni toga.
a pa neznam bas,vis-a-vis ovog gore sto je netko napisao da je izjavio da bebe ne treba nositi....cini se da ima propusta i u svojoj domeni....
iti
Da, tako je to. Čini mi se da smo danas u idealnoj poziciji da i trudnoću i porod učinimo i lakšim i boljim i intezivnim, što i jest, i psihički osnažujućim.
Čini mi se da smo na tom polju došli do one točke shvaćanja u kojoj možemo vidjeti sve dobrobiti prirodnog, ili prirodnijeg, tamo gdje se može, ali i biti puno opušteniji jer imamo na rasplaganju medicinu koja može priskočiti gdje zapne.
Slično kao što smo došli na polju prehrane općenito, dojenja, upotrebe antibiotika, aditiva, križanja biljnih vrsta...prvo smo bili kao čovječanstvo oduševljeni silnim novinama i dobrobiti njihove uporabe, a onda je ipak, nakon niza desetljeća, uslijedilo otrežnjenje - sve treba koristiti s mjerom i tamo gdje je zaista nužno!
Neki tamo "primitivni domoroci" po Africi, Oceaniji, nekim planinskim himalajskim bespućima, Sibiru, nikad ni nisu porod shvaćali kao prokletstvo i tešku sudbinu žene nego kao prirodan događaj koji se polako događa i stroljivo čeka, podupire, ženu se prati ili pušta u miru da hormni i tijelo odrade svoje...Tamo porodi nisu ni protjecali bitno teže ili s puno težim ishodima nego što je to u životinjskom svijetu. Taman onoliko teških iznimaka koliko ih imamo i mi u doba procvjetale medicinske znanosti.
U našoj civilizaciji, opterećenoj Evinim izgonom iz raja i osudom na vječne muke rađanja, patrijarhalnim sustavom gdje je žena bila potlačena i posramljena, sakrivene ženstvenosti u svim segmentima života, pa i u ovom,
izrodio se silan višestoljetni strah od porođajne boli i smrti...
Apsolutno opravdan strah u tim okolnostima gladi, neznanja, nehigijene, nebrige, nepovezanosti vlastitog tijela i duše.
No, neopravdan danas kad su se sve te okolnosti izmijenile.
U zadnjoj polovici prošlog stoljeća napokon smo otkrili toliko puno znanja zašto se što događa, kako idu ti procesi, što čemu vodi, higijenu smo doveli na visoku razinu, medicinu, naročito kirurgiju, također,
i to bi zaista trebalo otkloniti onaj silan strah da će u porodu sve poći po zlu. Toliko je stečenog znanja da zaista ne bi trebalo.
Osim iznimno, no toga zaista uvijek ima i iz nekog razloga uvijek će biti.
Istodobno smo shvatili da mentalno nije odvojeno od tjelesnog, naročito u porodu, i doznali, znanstveno i iskustveno, zašto je tu priroda sve uredila, a koliko smo mi spremni za situacije kad u tom procesu nešto zapne.
Po meni bi to trebalo ukloniti sve one silne (opravdane) strahove iz povijesti, jednostavno bi bilo vrijeme to ostaviti povijesti i pustiti žene da se opuste, a ne ih i dalje puniti strahom koji će svakoj otežati porod.
Mogli bismo napokon početi provoditi taj odličan spoj prirodnog tijeka i medicinskih dostignuća i znanja.
U taj spoj mi definitivno spada i mogućnost izbora mjesta i načina poroda.
Bravo Nena! Poptpis u potpunosti!
I da se nadovežem na ovo o domorocima, na jesen (rujan 2012.) planiramo projekciju australskog filma "The Face of Birth" gdje u jednom dijelu govore njihovi domoroci .... koji NIKAD nisu imali porod na zadak jer se svaka beba okrenula (njihovim tradicionalnim metodama) prije poroda.
dokazano se ne dokazuje
a opet, modernom čovjeku zapada priroda se iznova i iznova mora dokazivati, premda je evidentna sama po sebi. žalosti me to.
ovaj primjer o domorodcima je još jedan dokaz u nizu
hvala Bogu na medicini, al do, ne daj Bože, patologije, nek priroda radi svoje...NE OMETAJMO JE
OT Znaš što je meni ginić rekao kad sam mu obznanila da idem rađati na stolčiću? Da će me Bog kazniti jer pokušavam izbjeći njegove riječi da će žene "u mukama svojim rađati djecu". Više nikad nisam otišla kod njega...
Tužno je da takvi ljudi rade s trudnicama. Da ne govorim da mi je nakon dobar dan rekao da legnem na stol da vidi jel mi dijete još živo. Grrr, i sad se stresem kad ga se sjetim.
Htjedoh reći da taj strah od poroda nameću sami ginekolozi tijekom praćenja trudnoće, uz one babe koje ne govore kad se rodi nego AKO se rodi. Kada žena, ma koliko bila smirena i s radošću čekala trenutak poroda, sluša takve rečenice nekih 7-8 mjeseci, naravno da su u strahu. Što su mi sve izgovorili tijekom pregleda u trudnoći i nakon kad su gledali "posljedice" mog rađanja na stolčiću bez epiziotomije. Da nije bilo umirujućih i ohrabrujićih tekstova na Rodi, pa valjda bih poludila od brige i dala da mi na porodu rade što hoće.
ajme Rivendell nemogu niti zamisliti ....
Ne samo oni nego svi redom. Moja je mama, oduvijek, od najranijeg djetinjstva, sjećam se, govorila - žao mi je što sam rodila kćeri jer moraju rađati!
I to je ponavljala nama, malim curicama koje nismo razumjele zašto to govori, ali smo zamišljale najveću strahotu na svijetu.
Svaki put me zadnji mjesec moje trudnoće ispitivala jesam li se išla ispovijediti jer ne znam hoću li se vratiti živa s poroda.
Ma naravno da uvijek postoji i ta mogućnost, uvijek, ali način, boja glasa ptice zloslutnice, to ne mogu opisati koja me jeza hvata kad se toga sjetim.
A da je to bar žena koja je ikad bila na rubu života i smrti.
Ne, svaki je porod obavila u par sati, u malom provincijskom rodilištu, samo s babicom, bez dripa, rezova, šavova, ikakvih komplikacija. I to je njoj bila muka neviđena i zato treba svoju paniku prenijeti i na nove naraštaje.
No, dobro, ja imam svoje kćeri i svoju ulogu, čeka me prenošenje jedne sasvim druge priče.
joj - ovo je prestrašno i ja sam imala jednu takvu "babu" kraj sebe.... potpuno te razumijem
inače ja sam se došla tu malo opet ispuhati jer mi je "digo tlak" onaj linkani tekst iz zadarskih novina..onaj "pametni" koliumnist, "ko'značijipajdo" kad se raspištoljio pisat o temi i hrpu gluposti ... a naaaaaajviše mi rastu rogovi na "hitna kola ispred kuće, sa štajesvevećpobrojao unutra"...to sam sad već čula treći put u tjedan dana (prvo ministar, pa onaj dr na Hrvatska uživo i sad ovaj)...ako čujem još koga tako- poludit ću - kakva propaganda! :smajlićkojiprijeti sa stisnutomšakom:
a eto.... morala sam pisat
inače cure sve ste već rekle i nemam kaj dodat osim da vas pratim šta radite i drago mi je da se priča sve više i više o pravim stvarima . bravo.
danči super su ti linkovi, daj još! daj,daj
O Bože!
Ja se čak malo razočarala kad sam vidjela da nije tako strašno. Očekivala sam neku katarzu, da ću vidjeti i mjesec i zvijezde, da ću zahtjevati medalju za hrabrost... Kad ono, ništa. Kad je bilo gotovo, ja i dragi se pogledali i komentirali i jedno i drugo zar je to zbilja to?? I Zaključili da bi mogli sad odmah još jednom.
Da mi nisu zadnjih sat vremena dali drip uz prijetnje, mislim da bi prošlo još bezbolnije.
Kad ljudima pričamo nitko ne vjeruje, gledaju fotke odmah nakon poroda, ne vjeruju kako dobro izgledam, s osmjehom i zdravom bojom u licu, bez traga umora...
Posljednje uređivanje od Rivendell : 24.05.2012. at 12:24
that's just 'cause you're a superstar
ali za ozbiljno, ima žena koje se ne osjećaju ok nakon poroda, čak i kad je bez ikakvih lijekova, ali ima i onih koje se osjećaju super. sve smo mi različite
Ovo je za prijavu! Mislim da bi se takve neke stvari trebale razglasiti ili prijaviti nadleznima da sto manje zena dozivi sto si ti!
Ako svi samo sute kako ce ici na bolje?
Ja imam samo rijeci hvale za svog ginica,izlazila sam iz ordinacije nasmjesena i smirena,kad bi barem sto vise bilo takvih iskustava....
Pa po njoj je svaki elektivan očito i nepotreban, jer se očito ne zalaže za pravo žene na odabir načina poroda.
A ako se radi o liječničkoj pogrešci, onda je razlog zbog kojeg se radio carski nebitan, već je problem u pogrešci ljiečnika, a ne o razlogu zašto je žena došla na stol.
baš sam neki dan mm govorila kako mi je izuzetno drago, kad već nisam oboje rodila kući, što sam kući rodila kćer. moja je obitelj prepuna katastofalnih priča s poroda.
i ja sama otkad znam za sebe porod povezujem sa pravom životnom dramom, koja se eto mora preživjeti jer je to križ koji žene nose...
strašno...
oduvijek sam osjećala da to ne može biti tako, i da rađanje ne može biti takva tragedija...
i zato mi je izuzetno drago što sam prekinula taj nemili niz ružnih priča vezanih uz porod u svojoj obitelji i što svojoj kćeri mogu pokloniti sasvim neku drugu priču i sasvim neki drugi osjećaj vezan uz rađanje.
vidiš, kod mene skroz obratno.
moja mama je nas obje rodila brzo i lagano, od onih da je živjela malo dalje od bolnice, valjda bi rodila u autu. i uvijek je govorila da porod boli kao malo jača menstruacija.
ja sam bila uvjerena da ću njenim stopama. s prvim porodom. s drugim nisam imala tih iluzija.
trudovi krenuli u 5 ujutro, ja zovem mm-a da nek hitno dođe jer ću roditi. moš misliti. rodila u devet navečer. i kad je krenuo belaj, oko 7 navečer, najviše sam na nju vikala, umirali su od smijeha sa mnom u rađaoni. da kako me je mogla tako bezočno lagati.
zato jer to boli za popi*dit.
znači, što ja moram reći mojoj m, nego da boli za popi*dit.
izgon ne. al brate mili ovi trudovi...bole. kako god okreneš.
na ljestvici boli, sigurno su pri vrhu.
Joj da, takvu priču je imala i moja mama. Kao na porod je išla pješke. Na drugi je došla na pregled, ni znala nije da ima trudove, pa su joj rekli da upravo rađa.
Bogme ja sam rodila isto jako brzo i zapravo lako, ali boljelo je za poludit. Nezamisliv mi je do tad bio taj stupanj boli. Ali samo dok sam ležala na leđima (nisam sigurna jesam li to već spomenula )
Ipak, ja sam prije poroda našla forumske priče s poroda pa sam tu naučila sve što trebam znati
Ne radi se o tome jel' boli ili ne boli nego o vlastitom prihvaćanju te boli i cijeloga procesa, bez okrivljavanja sebe, muža, mame, ženske sudbine, Boga, prirode, ovoga i onoga...
Svakome je drugačije, netko želi sva dostignuća medicine, sve opijate, netko želi što prirodniji tijek.
Porod je takav kakav jest, kako ćemo ga progurati i što ćemo iz svega izvući, jad i čemer, ili nešto puno bolje, ovisi o okolnostima, ljudima kojima smo okruženi, spletu okolnosti i nama samima.
Možemo okrivljavati ljude koj su nam tada, u nekom konkretnom porodu, nešto krivo napravili, ali nema smisla u startu okrivljavati prirodu koja nam je "namijenila taj užas" .
Mojoj mami je bilo kao i tvojoj, sve u par sati, bez problema, no to sam tek naknadno saznala, nakon svojih poroda,
kad sam mogla ispitati detalje, prije sam mislila, od silne kuknjave i oplakivanja teške ženske sudbe da je žena svaki put umirala..
To me saznanje naljutilo, a ljuti me i sad jer ona još uvijek oplakuje sebe, a pokušava i mene, i sestre, samo je sasječem jer
me to kuknjavljenje i sažalijevanje bez potrebe živcira.
Moji porodi nisu bili nikakva ljepota ni uzvišenost, čisti instrumentalizirani, no to ne znači da ih ne mogu racionalno razmotriti i shvatiti zašto je sve bilo kako je bilo. Pritom ne moram svoje kćeri unaprijed obilježavati strahotnim pričama.
Realnost mogu prenijeti i sve proanalizirati, ali ih dovesti u situaciju da osjećaju samo nemoć i strahotu, to ne želim.
Kako mislis vlastitom prihvacanju te boli? Ako je prihvatis lakse ces je izdrzat? Slazemo se da nekom porod ide lakse nekom teze...sto kad netko zeli sto prirodniji tijek ali mu se onda dogodi da nakon sati i sati trudova i neizdrzive boli pristane na drip?
Ja nemogu sudit jer sam imala brz i lak porod a jaaako nizak prag boli....prijateljica koja je poznata da moze svasta izdrzat je ˝umirala˝ na porodu i meni rekla:ja neznam kako ces ti to.... i sad kad idemo diskutirat mi kaze da ja nisam mjerodavna,da lako meni pricat kad sam rodila ko' od sale...
Zato bi bilo super da ima sto vise zagovaraca pkk-a onih kojima nije sve islo ko' po spagi....
Po meni je bit u stvaranju nepotrebne fame oko cijelog procesa rađanja i te boli koja je već dosegla mitološke proporcije.
Potrebno je demistificirati sve to zajedno.
Da boli, boli, ali osobno sam doživjela puno veće boli u životu (kao npr kad sam se probudila na operacijskom stolu u sred operacije zbog liječničke pogreške), a na porođajnu barem zaboraviš minut nakon izgona.
Razmišljajući u trudnoći o porodu osobno sam veći strah imala od liječnika (između ostalog i zbog gore navedenog) nego od boli.