dani prolaze prebrzo i moje malo novorođenče ima već 4 mjeseca. iza nas su grčevi, nespavanje, cicanje i nacicavanje do beskraja, nošenje i nanašanje, spavanje isključivo u kontaktu sa mnom: ili u marami ili na meni; strah od nepoznatih osoba (i kolica), prvi osmijeh, prvi okret...
moja beba sada doji svaka 3 sata, spava nekoliko puta po danu (i ponekad i cijele noći), sve više voli vožnju u kolicima, igračke i nova lica, grčeva se više niti ne sjećamo...
ono što želim reći jest da vrijeme prebrzo prolazi i da treba uživati u svemu, i u onome lijepome, ali i u onome što prividno izgleda kao poteškoća: meni već sada fale noći kada je moje malo zlato spavalo na mojem trbuhu, a znam da će mi uskoro faliti i dani kada sam mog malog sina nosala po cijele dane...
zato želim reći svim sretnicama koje se mogu zvati majkama: nosajte, dojite, uspavljujte, neka bebe spavaju na vama, neka spavaju pored vas, igrajte se s njima na podu, mazite i ljubite, pričajte, pjevajte i smijte se, imate pravo biti sebične i uživati uz svoju bebu u svakom trenutku... jer vrijeme prebrzo prolazi, a na koncu, sve prije ili kasnije dolazi na svoje...i djeca već su ljudi...