Tko nije vidio: http://www.youtube.com/watch?v=Ou60ChdDPQE
Leigh Anne O'Connor jedna od poznatijih IBCLC. Lijepo i argumentirano!
Tko nije vidio: http://www.youtube.com/watch?v=Ou60ChdDPQE
Leigh Anne O'Connor jedna od poznatijih IBCLC. Lijepo i argumentirano!
ocito je pred 4. rodjendan. I moja je toliko i sigurno nebi imala nis protiv da ju se slika dok doji. Vjerojatno se ni moj sin ne bi iscudjivao sliki prijatelja koji je dojio kad je imao tri jer to doma gleda svaki dan. Donosimo zakljucke iz svojih perspektiva.
Točno, ti su upravo donijela zaključak iz svoje perspektive. Ne radi se o tome da li bi dijete imalo problem sa tim da ga se slika dok doji, nego da li bi imalo problem sa time da se fotografija - koja definitivno jest snimljena u namjeri da bude provokativna - bude objavljena u takvoj tiraži da je vidi pola svijeta. Majka je na to svjesno i namjerno pristala, čak pokazala stav, ali dijete ne može donijeti takvu odluku.
Što se tiče moje perspektive, meni u ovoj fotografiji nema ništa šokantno.
Postigla sam svoje!! Vidjevši ovu fotku moje dijete je zaključilo da tu nema ništa čudno, da se dečko htio malo utješiti kod mame
Za mene je dojenje biološki imperativ, a do kad - odluka je onih koje se doji i one koja doji, ne može biti isti aršin za sve jer nismo svi isti.
Posljednje uređivanje od mama_jos_malo : 12.05.2012. at 10:46
Dijete od 4 godine nikako ne moze donijeti tu odluku, naprosto nije toliko intelektualno sazrelo da moze shvaii so znaci objava slike u Timesu. Zato ima roditelje, koji u toju fazi njegova zivota donose odluke za njega. Gdje bi stigli kada ne bi donosili niti jednu odluku vaznu za nasu djecu i cekali da oni odrastu pa da mogu sami odluciti...
Da ja danas mogu pokazati sliku gdje me mama s toliko godina doji, mislim da bi bila itekako sretna, a ovako, samo znam da sam dojena mjesec dana![]()
Pepita, danas da, ali da li bi bila sretna da su ti ju pokazali u srednjoj školi? Meni ovo nije slika za javnost.
nije dojenje jedino ni presudno, ali ako ne dojiš, ne nunaš, ne nosiš, ne spavaš s bebom, ako imate rutinu podređenu obavezama odraslih i ifiksnom rasporedu samouspavljivanja i (samo)hranjenja (viđala sam i to, bočice naslonjenje na kinderbet) i sa 6 mjeseci u jaslice, a kako ćeš se onda povezati? To je kao da si u ugovorenom braku, nikad se prije niste vidjeli, on od prvog dana pomorac koji dolazi doma jedan vikend u tri mjeseca, pa da ste Ginger i Fred bilo bi čudo da ste jako bliski
Ja nisam išla ni u vrtić, imali smo se vremena povezivati.![]()
Meni je tata pomorac, kao malena viđala sam ga 3 mjeseca godišnje pa sam s njim najpovezanija.
Roditelj se može povezati na mnogo načina!
Forografija mi nije šokantna kao ni tema (i ja imam poveće dijete koje još ne odustaje od cice) ali ono što mi se ne sviđa je što je fotografija nastoji biti šokantna. Ta demonstrativna poza majke u potpunom neskladu sa zbunjenim djetetom izazvat će kontrproduktivnu reakciju. Ali naravno, tako će za nju više ljudi čutiIpak, mislim da je ovdje cilj prvenstveno šokirati i podići tiražu, a ne reklamirati dojenje ili razbijati tabue.
o tome da se tiraž povećava sa što šokantnijom slikom - to valjda drugačije ne može. ali ovdje se ne radi o dojenju, niti promicanju dojenja, nego o AP, kao "motherhood". ova žena je lijepa, plava, mršava, naspavana, bez podočnjaka (da mi je vidjeti takvu forumašicu). doji, pretpostavljam - na zahtjev. doji (muško) čeljade. dat će mu svoje tijelo kad god on kmekne ili dođe i zatraži.
naslov pita žene jesu li "dovoljno majke" da i one to učine. tri temelja AP su spomenuta u članku: dojenje, co-sleeping i nosanje u marami. nema da omane. očekuje se da žena svoje tijelo pruži tom načinu roditeljstva bespogovorno. jer ako to ne učini, nije dovoljno majka.
očeva ni na durbin.
(ne, ne pripadam mreži udruga "hoću tatu")
Žena je sređena za fotografiju, a fotografija je sređena u fotošopu, boga pitaj kako u stvarnom životu izgleda (to mi je omiljeno tešenje)
Ne doživljavam sebe kao nekoga ko namerno praktikuje AP, iako mi je prvo dete apsolutno dojeno i spava sa nama, a i sa drugim sam započela po istom principu. Ne doživljavam to kao neku svoju žrtvu, već suprotno kao način da olakšam sebi. Stoga mi je čitava ideja "dovoljno majka" potpuno bezveze. Baš me zanima šta u stvari piše u članku, da li postoji link?
Posljednje uređivanje od IvanaR : 13.05.2012. at 11:46
Nisi vidjela mene prije desetak godina.Doduse nisam plava, te dojila na zahtjev godinu dana, dakle ne produzeno.
Sto se tiče očeva, potpuno se slažem sa tobom.
Nisam pročitala originalni članak, pa možda grijesim, ali mogu samopa na treću, na opis ap roditeljstva: co sleeping, produzeno dojenje, nošenje. Uvijek me fascinira to receptiranje, te svodenje ap- a na tehnike. Općenito svodenje roditeljstva na tehnike.
točno to. i onda se te tehnike navode tj. bespogovorno slijede (pa i na ovom forumu) kao da njihova primjena sama po sebi znači garancija u uspješnost povezujućeg roditeljstva, istodobno kao da se povezujuće roditeljstvo (tj. ono što smatram uopće roditeljstvom) ne može postići bez tih tehnika. osobno, nijednu tehniku ne smatram bitnom da se njoj teži (posebno ne kad tehnika sama sebi postaje svrha). a od navedenih sam jedino co-sleeping prakticirala, a i to čisto iz slabosti (jer nisam imala srca i odlučnosti je izbaciti iz zajedničkog kreveta dok nam svima nije prekardašilo, a ponajprije samom djetetu jer joj je bilo prevruće i pretijesno). druge dvije nisam bila (zdravstveno) mogućnosti prakticirati, a i ne bih i da jesam.
to potenciranje majke "na zahtjev" (o čemu sam i pisala na svom blogu, link u potpisu) ne odobravam, a tako se lako upadne u klopku onoga što se od žene kao majke treba očekivati. smatram da je - u sadašnje vrijeme - bitnije potencirati tj. osviještivati očinstvo.
pih! mislim, stvarno...pih
ono sto, mogu cak reci i prezirem, u clanku je "jeste li dovoljno majke". sve te (ne/uber)majka fraze i spike, iz dna duse prezirem i nastavak teksta, bilo pisanog ili izgovorenog, uopce ne dozivljavam. ne smatram osobu koja ga pise/izgovara kompetentnom uopce to ciniti na tu temu.
Posljednje uređivanje od leonisa : 14.05.2012. at 11:24
upravo tako.
nedavno sam gledala film, niš posebno pametan, podsjetilo me, sa sarah jessicom parker How she does it. uglavnom, oboje rade, ona je u situaciji da mora potegnuti na poslu, a muž potegnuti doma. pita nju kolega(muški), ljubomoran na njen uspjeh, onako sa žalosnom facom - ajme, ja vam se divim, ne znam kako sve to stignete s toliko djece. a ona njemu - pa kako toliko, imam samo dvojeA očevi... ma koliko ja vjerujem da tate imaju svoje mjesto u odgoju djeteta, nekako vidim da ti ljudi unutar ovog društvenog uređenja ostavljaju život i živce i bubrege na poslu i ja posve vjerujem da iole ambiciozniji otac (ili pod većim kreditom jer su ljudi morali kupiti kuću, stan, auto i sve što treba) ima jako malo resursa za dat doma... ako oboje tako rade, onda je to još teže. Obično je jedno više doma, drugo više radi, žensko, muško... uglavnom ono koje je više na poslu, manje daje doma, i nema tu politike ni uredbe ni ičega što može natjerat iscijeđenog čovjeka da bude super-otac ili majka.on njoj - pa da, dvoje, to je puno djece. a kaže ona - ali vi imate četvero.
znači bit je u tome da radimo naporno zato što to volimo. volimo raditi naporno. to nas ispunjava. neke. uživaju u onome što rade, u savladavanju izazova - u poslu.
al isto tako volimo i produženo dojiti, volimo spavati s djecom u krevetu i nositi ih u marami.
ili - ne volimo ništa od toga pa ništa od toga niti ne radimo.
povremeno nam bude i teško od svega zajedno, al sve zajedno to ipak volimo.
tako ja vidim svoje majčinstvo.
neda mi se čitat tekst, al naslovnica mi je simpa. volim tu ideju ap roditeljstva, a ne volim kad se to tako zovejer podrazumijeva te neke imperative (nošenje, dojenje, spavanje...), a miče fokus činjenice da kad beba plače moraš svu svoju snagu volje upotrijebiti da ju - ne digneš. da ju ne staviš u svoj krevet. da joj nedaš cicu. sve ono što ti dođe kao uvjetovana reakcija.
razumijem da ti nije jasna pravna terminologija i teorija, pa ću pokušati objasniti... ustav i razni zakoni štite ljude od diskriminacija, po raznim temeljima: boji kože, naciji, jeziku, spolnoj orijentaciji, pa i po bračnom statusu. tako da bračni status ne može biti razlog u primjeni nekog ljudskog prava, kao što to ne može biti ni rasa.
drugo, veći problem u društvu (ne samo hrvatskom) predstavlja ogroman broj muškaraca koji uglavnom tj. potpuno prebacuje odgovornost roditeljstva (neovisno jesu li i dalje supružnici ili daju petama vjetra, pa se često ne sjete ni alimentaciju plaćati) majci djeteta. ne slažem se da će se dogoditi moralni sunovrat našeg društva jer eto nekoliko single žena žele biti majke pomoću dobrovoljno donirane sperme donatora.
Mama je malo sitnija,pa mališa pored nje izgleda ko gimnazijalac!Drage moje,Amerikanke se šokiraju kad im počne nešto curiti poslje poroda.Dakle,riječ je o nekoliko generacija na adaptiranom koje su dojenje vidjele na primjeru neke životinje na dicovery channel.Mi smo još u fazi "slabo mlijeko".
Danas sam na Facebooku vidjelalink na kojemu je rečenokako majka 4 minut mlati rukama nogama i jastukom svoje 10-mjesečno dijete, a prijateljica snima mobitelom dok starije dijete gleda zlostavljanje. prijateljica ne zaustavlja majku nego snimku nosi na policiju i majka je osuđena na 18 mjeseci zatvora, beba je smještena udomiteljima i kad majka iziđe iz zatvora postoji mogućnost ponovnog skrbništva...
No dobro, htjela sam reći kako je moguće da se zgražaju nad dojenjem, povezivanju roditelja sa svojom djecom, a ovakve sadističke, bolesne i neuravnotežene stvari ne dodiruju visoko moralne i nadasve lako šokantne Amerikance?!?!?! Takve stvari prolaze gotovo nezapaženo i nad takvim užasom se zgrža mali broj ljudi, a dojenje zgraža enorman brj stanovnika?!?!?!
Malo su im se poremetili prioriteti...
Ne stavljam link jer ne znam da li smijem, a snimak nisam odgledala samo sam pročitala sažetak, mislim da je šokantan i nadasve grozomoran...
Evo na ovoj temi potpisujem MC i dodajem ne samo tate, nego i bake i djedove, ujake i ujne, stričeve i strine. Ok za bebu do godine dana posredno, od godine do tri povremeno, ali iznad tri AP bi se trebao odnositi na cijelu obitelj, a ne samo na mamu, definitivno!
Ja dojim svoju djecu jer to želim i u tome uživam.Ako me netko pita za savijet oko dojenja rado ću pomoći...ali sam jednako tako otvoreno jednoj prijateljici koja je bila na rubu očaja zbog prevelikog pritiska koji je natovarila sama sebi rekla da dojenje ne čini ženu majkom,ni dobrom ni lošom.U njenom slučaju je to zaista bilo nužno,jer je ona dojenje poistovjetila sa svojom svrhom na ovom svijetu.Nije imala nikakav posebno velik problem što se tiče dojenja,ali u njenom slučaju je bio naprosto nerješiv.
S druge strane,pritisak ako se može tako nazvati ne stvara okolina već same majke.Naime o dojenju se u stvarnom životu ne zna gotovo ništa niti se ono od žene očekuje.Postotak majki dojilja je poražavajući.
Dobra majka je sretna majka.Ja sam sretna jer moj muž radi sve što i ja,jer bake i dede čine sve da nama bude lakše,a klincima život radosniji.
Djecu odgajamo svi.
mene je jedino sokirala scena u games of thrones u prvoj sezoni. ostalo me nista ne sokira. pa ni moja sestogodisnja koja je samo cekala da se beba rodi, da mama ima opet mlijeka.
ne, ma koliko je zicala, nisam joj dala da doji.
pobogu, pa zgubila je tehniku
i sumnjam da je trazila zbog utjehe i povezivanja![]()
Posljednje uređivanje od leonisa : 14.05.2012. at 00:24
ta naslovnica šokirala je i moje kolege iz ureda - mislim da je to dobro. sad su shvatili da koolegica i ja nismo jedine na svijetu koje smo dojile nakon godinu dana i da tako nešto postoji van našeg biroa.
Mislim da je smisao članka, a prvenstveno naslovnice - kao i svake druge, bio šokirati, oboriti rekorde tiraže i to je to. Da bi nešto više rekla trebala bih ga pročitati. Ali što se tiče samog izgleda naslovnice, mali izgleda kao da je osnovnoškolac, ona izgleda kao tinejdžerka, položaj u kojem doji je nigdje veze s dojenjem (nisam imala čast upoznati nijednu mamu koja produženo doji, zapravo kad malo bolje razmislim, u mom okruženju sam jedna od rijetkih koje uopće doje, al to je priča za sebe- pa onda ne znam u kojim položajima doje veća djeca), ali mi izgleda neprirodno. Kad uzmem u obzir upravo to svoje okruženje nisam sigurna da ovakve naslovnice šalju neke pozitivne poruke o dojenju, npr. bi li nešto takvo potaknulo osobe iz moje "nedojeće" sredine na dojenje. Mislim da ne bi, mislim da bi zapravo samo potaklo nekakvo još veće ustručavanje i stid kod takvih žena. Što je zapravo blesavo jer cice su stvorene za dojenje, a ne za seks. Nemamo problema s minicama diskutabilne dužine, dekolteima također, ali imamo problem s mamama koje uopće doje, a kamoli s mamama koje doje u javnosti ili produženo doje. Sustav vrijednosti nam je opako poremećen, ali to nije neki nov zaključak. Ali, ako je išta dobro u ovoj naslovnici, onda bi to bilo (po mom skromnom mišljenju) to što bar potiče diskusiju.
Moja je rodica tako dojila svog (poviseg) dvogodisnjaka, on stoji na klupici u parku i sisa, a stare zene prolaze i zgrazaju se... Ja sam bila najmladja unuka u obe obitelji tako da dok rodice nisu dobile djecu nisam imala skoro nikakvog dodira sa malim bebama i dojenjem - ali sam na temelju rodicinog primjera zakljucila da je dojenje nesto sasvim normalno i da sve zene dojeNemalo li sam se iznenadila kad sam saznala da to bas nije tako (ne da nije normalno nego da sve ne doje). A jos kad sam cula da je mama brata dojila tri mjeseca, a mene sest... Ja bila uvjerena da nas je dojila godinu dana. I ja svog malog zasad dojim tek tri i po mjeseca, i nije da nema problema, ima, ali voljela bih ga dojiti sto duze (al opet ne godinama). Ali cini mi se da je ta potpora dojenju vise figurativna nego stvarna bar, u mom slucaju. Od mame koja stalno daju krive savjete (dodaji mu vodu izmedju obroka, doji ga po rasporedu... ) do jedne tete koja stalno ispituje imam li dovoljno mlijeka i napreduje li i zasto mu pobogu ne dam dudu, dobit ce dijete kilu od placa (a nije ga prakticki ni cula da place) do druge koja ponavlja da on nije bucmast ko njeni unuci, da je mrsavko (a dobio je tri kilograma u prva 2 mjeseca, sad sto se usput i izduzio dosta pa nije bucmast, a Boze moj... ) pa do susjeda na ulici koje zanima koliko ja imam mlijeka i dodajem li mu, pa do mm-a koji bas i ne odobrava dojenje u javnosti (kao moze, ali tamo gdje njega ne poznaju) i koji mi navodi kao pozitivan primjer neke prijatelje koji imaju djecaka mladjeg od naseg i koji su otputovali negdi na dva dana, a njega ostavili baki (a ja svoga jedva nekad na sat vremena ostavim... a sto mogu kad mi je neodoljiv...) i koji bi nekad da mi pozurimo s tom prehranom jer moramo negdi hitno ic pa do pedijatra koji mi je sa dva mjeseca savjetovao da mu dodajem vodu i cajeve (da se dijete navikne)... itd... Ma da nema interneta, ko zna bi li ja jos dojila uz sve te savjete i te skokove u razvoju.
A uglavnom da se vratim na naslovnicu, makar ne sumnjam da je razlog za nju prodaja novina, a ne poticanje dojenja, meni kao dojilji drago je znati da ima zena koje doje cetverogodisnjake i smatraju da je to normalno... i sto se tko ima zgrazati nad tim?!
ja ne znam da produzeno dojenje (iznad 3 godine) za djecu nije dobro, niti to tvrdim
isto kao sto pretpostavljam nitko ne zna da JESTE dobro i sto to posebno npr. petogodisnjak dobiva dojenjem
mislim da to, sto je nesto djecja zelja, nije neki kriterij, jer djeca svasta zele, bar moja
samo znam da mi je ta ideja majke koja vadi sisu cim vrticarac pozeli osobno odbojna i da smatram da se maziti i povezati itekako moze i na druge nacine
al to sam ja, drugi nek rade kako im se svidja
Kužim, summer. Ja sam te bila shvatila da načelno ne odobravaš.
Meni nije upitno da se maziti i povezati može na druge načine (i svatko svoj u glavi to i radi), kao i da dojenje vrtićarca sigurno nije neka nužnost.
Ipak, čak i žestoke prodojeće struje kažu da dojenje ide dok oboje to žele, i mama i dijete, dakle ne samo dok dijete želi.
ima jedan zgodan stripic na temu
http://www.facebook.com/photo.php?fb...type=1&theater
Iako je najbolji komentar na ovaj članak iz Timesa gorelinkana karikatura iz Mothering časopisa, ja moram reći da mi se čini da cijela ta priča "rekonstrukcije" majčinstva (pa sve ispadne malo nakaradno i pretjerano, kako već sa društvenim reakcijama nažalost biva jer je sredinu i umjerenost najteže za postić) ima veze s generacijama majki koje su zaboravile i što je cica i beba i mater, pa se cijela jedna mlada generacija (koja je sama rasla s gumom u zubima, i ostavljeno u day-care institucijama) nekako u kostima pobunila i shvatila da je nešto krivo, i da bi ipak tom majčinstvu, cici i bebi trebalo dati malo više.
Da ne govorimo o svim treninzima i šamaranjima beba da jedu, spavaju ili ne prljaju lijepi stan... u vremenima kad je nuklearna obitelj napustila socijalnu pozadinu, žene počele raditi, i još se podigao opći standard, estetika i očekivanje od života. Meni je jasno da su šezdesetih davali savjete da šamaraju djecu; jednostavno se nisu uklapala u cijelu priču.
A s druge strane, premorene super-mame u stanovima, i bez sela oko njih i bez toga da djecu mogu pustiti slobodno na cestu možda i nemaju neko drugo oružje od cice, marame i spavanja ako nikako drugačije a ono - uz bebu.
A očevi... ma koliko ja vjerujem da tate imaju svoje mjesto u odgoju djeteta, nekako vidim da ti ljudi unutar ovog društvenog uređenja ostavljaju život i živce i bubrege na poslu i ja posve vjerujem da iole ambiciozniji otac (ili pod većim kreditom jer su ljudi morali kupiti kuću, stan, auto i sve što treba) ima jako malo resursa za dat doma... ako oboje tako rade, onda je to još teže. Obično je jedno više doma, drugo više radi, žensko, muško... uglavnom ono koje je više na poslu, manje daje doma, i nema tu politike ni uredbe ni ičega što može natjerat iscijeđenog čovjeka da bude super-otac ili majka.
Ne znam.
meni je slika degutantna, ne zato sto mama doji 3-godisnjaka, nego zato sto taj mali meni izgleda ko da ima izmedu 6 i 8 godina, a mama ko tinejderica. uz stav mame (puna sam si sebe- tako meni djeluje) i zbunjeni pogled tog djeteta kao da su uhvaceni u necem. da, mislim da je namjena samo i iskljucivo sokirati, a takoder mislim da ce imati negativan efekt za dojenje opcenito.
Nadam se da će link raditi.
http://www.bastabalkana.com/wp-conte...ateljnica1.jpg
Evo, ostavimo religiju po strani jer je u ovom slučaju potpuno nebitna, i posmatrajmo samu sliku. Majka koja doji dete koje definitivno nije beba. Ali ovde nema ni traga tom "dojim, pa šta" stavu, samo bliskost, ljubav i smirenost. Zašto nisu odabrali neku sličnu pozu? Ja sam ćerku dojila do 36 meseci i svaki put je to bilo uz zagrljaj, a ovo na naslovnoj mi više liči na ono kad se avion puni gorivom u letu nego na dojenje. Slika dojenja lišena sadržaja.
potpisujem
iako, kad malo bolje čitam i članak i komentare ispod, a hvala Bogu komentare i neke od vas uopće mi nije čudno što i mene okolina sve više smatra luđakinjom
i mi imamo ovakve fotke, ali ih niti ne izrađujem niti ikome pokazujem, ne zato jer mi je bed da se vide moje sise ili da mi je bed zbog djeteta nego mi je to onako, ono nešto, uhvaćeno u najljepšem trenutku bliskosti što uopće ne želim dijeliti s nikim drugim
da mi moje, skoro trogodišnje dijete, poželi sisati na sred trga, ne bih joj uskratila pa da nas gleda petsto ljudi, no isto tako, ne mašem ni sisama ni njom na njima da bi ikome išta dokazala
no, da o tome treba govoriti, treba, jer očito neki imaju malo tvrđu glavu pa ne dopire do njih
govoriti pa makar i na ovako provokativan način jer će se valjda, kada krene priča o ovome u kakvom "osvještenom" društvu naći neka tamo SikaPika, IvanaRI ili netko sličan i reći, e halo ljudi, dojenje s 4 nije izmislila Amerika
pa, ako je bitnija forma od sadržaja, ako je bitnija samo vanjština, ako je bitno da fasada bude ugodna oku društva, neovisno od toga što se dešava sa konkretnim ljudskim sudbinama u konkretnoj životnoj zajednici, onda ne čudi da ne vidiš razliku. ne mogu govoriti o drugim narodima (posebice kad sam svjesna njihovih sustava vrijednosti i običaja), no u našoj civilizaciji (također uzimajući u obzir i taj sustav vrijednosti i poluga moći i kreiranja društvene stvarnosti) pretpostavljam (urođeno ili upravo kroz tu kreiranu stvarnost nametnuto, ne znam) ljudsku težnju (naravno u zavisnosti od pojedinačnog karaktera, odgoja, svjetonazora, pa i trauma i dosadašnjih iskustava i sl.) za zajedničkim životom s voljenom osobom. većina (i pored različitosti) tu težnju uspije ostvariti u zadanim društvenim gabaritima, nekima su ta prava i danas osporavana.
žena je u prvom slučaju (ipak) iznevjerena u svojim očekivanjima, jer sigurno nije ulazila u zajednicu da bi djecu odgajala sama (kakve god imala poglede na obaveze majčinstva i/li očinstva)... ako su oboje, svojom slobodnom voljom, ušli u tu zajednicu i preuzeli odgovornost za nju i roditeljstvo, da, moje je mišljenje (a bome i zakona) da trebaju biti ravnopravni i u obavezama i u pravima. to ne znači da nisu sve konstalacije preuzimanja te odgovornosti dozvoljene i da svatko ima pravo izabrati modus vivendi koji mu odgovara, to samo znači da se društvo treba osvijestiti u tome da roditeljem ne postaje samo žena, nego i muškarac. pa ako se njoj mogu "nametnuti" neke novonastale obaveze, mogu se i njemu, ako ona "mora" smanjiti svoje apetite, tj. posložiti prioritete - ništa manje ne treba ni on. to za mene konkretno može značiti i da mu karijera treba biti u ovisnosti od njegovog roditeljstva (ono, sorry šef moram si uzeti slobodno jer mi dijete kuri, sorry, šef ne mogu sa vama na večeru, jer moram preuzeti djecu iz vrtića i staviti ih u krevet), a ne kao što je čest slučaj, da se potpuno neovisno razvija (večera? večeras u 20h? ok, samo da javim ženi da neću doći kući tako brzo), jer svu infrastrukturu (počev od odgoja pomlatka, do održavanja kuće, peglanja košulja itd.) obavlja partnerica (neovisno radi li sama ili ne).
btw, to što se dogodi da se u takvim zajednicama konstalacija vremenom promjeni, pa netko od partnera napusti zajednicu, u današnje vrijeme ne znači kraj svijeta (mada ne bi trebalo značiti da roditelj time napušta i obaveze roditeljstva). ponekad je izlaz iz ne tako zamišljene (ako ne i nasilne) zajednice bolja opcija nego ostanak u njoj. i odlično je što društvo sve manje osuđuje žene zbog te odluke i što religijska i patrijarhalna indoktrinacija sve manje ima uticaja da ženama nametne ostanak u takvoj neravnopravnoj zajednici.
u drugom primjeru žena (iz kojeg god osobnog razloga) odlučuje o drugom načinu roditeljstva, gdje su i želje drugačije (no. ne znači manje legitimne), pa i očekivanja ne mogu biti iznevjerena. a i muškarac odlučuje također na isti način (neparticipiranja u obavezama roditeljstva). možda bi takva žena bila presretna da takav način ne mora birati, da ima nekog tko će ju voljeti ili koga ona može voljeti, ne ulazim u različite razloge, koje ponukaju žena na ovaj izbor, ali mogu prihvatiti da postoje ti razlozi, da su legitimni i da to nije nikakav hir ili ono što se želi prikazati od nekih društvenih krugova.
nema potrebe ulaziti u raspravu da se takav način roditeljstva ne poklapa sa nečijim svjetonazorima ili sustavima vrijednosti, ma što si uopće žena današnjice uzima za pravo (ili si želi uzeti za pravo) da sama odlučuje o svom životu - jer pretpostavljam da o tome imamo različita mišljenja.
Ja vjerujem da ovdje nije problem u dojenju, majci, djetetu i njegovoj dobi već u načinu na koji je prikazano.Ova slika mi i nije nekako prekrasna. Meni ovo izgleda kao da je slikao netko iz onih tvornica kaj šibaju MF na police i javljaju mi se misli da oni baš nisu bili zadovoljni tom naslovnicom, ali ono, malo publiciteta i para pa svakom dobro.. možda se varam, al eto
To je ona naslovnica gdje dijete stoji na stolcicu i cica zenu koja stoji? Nije me sokiralo, samo me zacudilo sto su Amerikanci time sokirani. Mene je sokirao danas natpis na 24sata kako su trojica muskaraca (80, 60 i 35 g) silovali kokos (tipkovnica mi ne udara kvacice, ne radi se o plodu s drveta, radi se o pernatoj zivotinji) do smrti. To je amerima pretpostavljam ful normalno.....![]()
Da im netko objasni da se na to trebaju šokirati - šokirali bi se.